Krell FPB300cx

Dakle, pila je konačno udomljena. Mrcina od oko 45 kila koja krajnjom lakoćom goni prilično zahebatu Extremu, uređaj je svakako vrijedan divljenja. To je potpuno balansirani amp, od ulaza do izlaza (uopće nema cinch  single ended ulaze) gdje se minus zvučnika ne referira na masu, radi kompletno u current modu i ima full regulaciju napajanja uključujući i izlaznu sekciju. 30 komadaTO-3 tranzistora, s 250W disipacije svaki,  proizvodnje ON Semi (kupili Motorolu) koji gordo nose Krell logo, govore sami za sebe o mogućnostima ampa. Naravno, tih 30 komada puta dva jer je to ipak stereo amp. Postigao sam i dugo željeni cilj: tranziciju signala potpuno balansirano od ulaza do izlaza. Krell CDP je potpuno balansiran za razliku od brojnih plejera više ili čak visoke klase gdje je pseudo balans „postignut“  muljažom u audio sekciji. Preamp je također full balansiran što i  FPB300cx podržava.  Za radni režim ampa brine se mikrokontroler koji konstantno monitorira stanje na zvučničkim klemama i prema potrebi biasira u A klasu. To je njihov sustav Sustained Plateau Biasa treće generacije. Čipac se brine i za zaštitu zvučnika i kompletnog ampa. Naravno, softver je djelo Krella. Amp se lagano grije većinu vremena, a kad se pošteno zarokija, zagrije se poput  beštije. Ipak, ne vjerujem da će ga temperaturna zaštita ikad isključiti jer do toga vodi dugotrajna, neizdrživa i nepotrebna decibelaža. Preporučuju ga preko noći ostaviti na stend baju kad kuri svega 60W i sasvim je mlak. U slučaju potrebe, glavna sklopka je zguza. Uspio sam se domoći i shema nešto starije  Krell FPB300/600 i 300c/600c serije pojačala. To je ponešto drukčije, ali osnova je ista. Sheme nikad ne mogu biti na odmet.

Amp je moguće uključiti ili isključiti daljincem-toljagom kojeg sam dobio s Krell CDP-om. To je u stvari daljinac za cijeli Krell sustav (preamp, DAC, amp...) i bojao sam se da su promijenili kod daljinca za FPB seriju, ali srećom nisu. Okida ga daljinac kao i staru KSA seriju. Izgled uređaja mi baš nije odgovarao, ali sam uvijek znao kako su fotke jedno, a zbilja drugo, čemu me iskustvo naučilo.  Izgleda nevjerojatno brutalno i agresivno (kao da ga je iscrtao onaj poremećeni Gieger, idejni tvorac Aliena), a ipak elegantno i moćno. Kad sam ga prvi put vidio uživo, odmah mi se iznad glave pojavilo srce, ko u crtićima. Plop! Sad mi je gozba za oči. A za uši? To je tek sasvim posebna priča.

Znao sam da mi za Extremu treba brdo kvalitetnih vata, ali ovakvo igranje, pače zanemarivanje tih zvučnika nisam očekivao. 300cx kao da tjera sprdnju s Extremom. Ništa mu nije teško. A Ex. je došla na svoje pa praši sve u 16 i tek sam sad zaozbač čuo kakav je to monstrum od zvučnika. Oćenito, nije mi  jasno komu ikad u životu treba bolji amp i što je to išao tražiti preko 300cx. Sreća je moja jer ja ga novog nikad ne bih mogao kupiti. Jedino SH.

Ne da mi se više pisati. Ukratko, ja sam na sedmom nebu i ne silazim. Ako ikoga zanima, neka si izgugla fotke, a ovo dolje je moj amp.