Koja zvučnica

 Vedran napisao:

Pošto
sam tražio pomoć na forumu bio bi red uzvratiti i doprinijeti informacijom o epilogu, koja nadam se može biti od koristi.
Do sada je moja ljubav prema gramofonu ponajviše bila uzrokovana reminiscencijom na srednjoškolske dane i uskraćivanje užine kako bi se prištedjela kakva sredstva za ploču koncem mjeseca. Protkao mi se taj medij u biće i čini mi prilično veselje pri izboru, kupovini, slaganju na policu, slušanju... Međutim zvučni dosezi u mojoj slušaonici nikad nisu bili glavni motiv zašto i dalje kupujem ploče. Nikada to nije nešto spektakularno zvučalo. Smatrao sam da sam složio solidnu integraciju i da sam sigurno izvukao maksimalni zvučni potencijal koji je sigurno limitiran žanrom koji pratim, hiperprodukcijom/lošim otiskom ploča posljednjih godina, digitalno-analognom konverzijom u procesu snimanja itd. Gramofon mi je zvučao korektno, ali ne spektakularno. Niti približno CD playeru. Ljubav prema ploči mi je bila dovoljna da anulira insuficijenciju sonične kvalitete. Ukoliko mi je neki album bio izuzetan, da sam ga želio poslušati u boljoj kvaliteti, kupio bih uz ploču i CD. Sve te priče o superiornosti gramofona kao reproduktora sam uzimao s rezervom, obrazlagajući si da je potrebno uložiti enormna sredstva da bih se približio toj kvaliteti, iako i investicija koju sam ja utisnuo u gramofonsku integraciju nije baš bezazlena.

Tako je bilo sve do dolaska Nagaoke-MP 150. Trenutno mi je u glavi zadivljujuća tektonika kojom se ruši čitav niz prepreka osnovanih na predrasudama, neznanju i pogrešnim pretpostavkama. Ne mogu si objasniti kako je moguće, čak i s ne značajno većom investicijom u zvučnicu od prehodne, dobiti toliko zvuka van. Ako me sjećanje ne vara mislim da mi je jedino upgrade zvučnika s Jamo Studio 180 na Audio Epilog Peyote donio toliki zvučni napredak. Nisu to bile izmjene ni pojačala, ni CD playera, ni kabela... Zvučna slika je eksplodirala u svim segmentima od fundamenata, pozornice, transparentnosti, detalja, a prije svega čistoće. Uvijek do sada sam uz gramofon asocirao tamniji, zatvoreniji, doduše ugodno nekstreman, ali patinirani zvuk i nije mi ni na kraj pameti bilo da ploča može zvučati toliko otvoreno. Vjerujem da takvo prosvjetljenje dožive ljudi kad skinu mrenu s oka . Ono što me posebice veseli što je Nagaoka ukrotila prgavi Naim u gornjem srednjotonskom području, što je kod nekih produkcija pri reprodukciji s CD playera pomalo i iritantno. Cijeli frekvencijski spektar je linearan, ništa nije istureno ili povučeno, a osobno sam konsterniran koliko vinil može ići duboko i visoko. Slušam ritmom i dinamikom kompleksnu glazbu, s vrlo brzim i kratkim kickom i tek sam ga sad dobio pošteno van. CD player ga zamulja, ne odradi i ne prenese onako kako bi trebao zvučati.

Andy# beskrajno hvala na hintu . Svima koji su u potrazi za zvučnicom u ovom cjenovnom rangu iskrena sugestija da neizostavno poslušaju Nagaoku.