CitirajOdgovorTema: Grijesi bolje prošlosti Objavljeno: 09.veljača.2019 u 21:27
... teRozga, teSeverina, narodnjaci, cajke, pa kako to mogu slušati, te kamo ide današnja mladež, dobar glazbeni ukus je mrtav itd, i tome sl...
Često se s po medijima povlači pitanje o tome kako je bilo nekada , a kako nam je sada. Bolje ili lošije.
Posebno se strasti uzburkaju kada se povede rasprava o kvaliteti glazbe. O tome je nedavno nešto promišljao i Nebojša na svom bloguhttp://tooloud.co/u-moje-vrijeme/ Ne bih sada iznosio vrijednosne stavove, ali bilo bi zanimljivo osvrnuti se i na onu manje svijetlu stranu naše bolje prošlosti. Ispada sada da smo svi slušali samo neupitne veličine, progresivu, Pink Floyd i Zappu, simfo rock i psihodeliju, Hendriksa, Claptona i Bowia, a da, eto danas prevladava glazba upitne kvalitete, šund, cajke turbo ovo i ono.
Budimo pošteni i priznajmo da je takve „lake“ glazbe bilo i ranije , pa i u slavnim 60. i 70. godinama kada je rock doživio svoju ekspanziju i možda svoje najkreativnije razdoblje. Bilo je i tada izvođača koje smo voljeli, slušali više ili manje, koji su nam bili „soundtrack za život“, a danas bismo ih se najradije odrekli ili ih zatajili poput neželjene ili posrnule djece. Kupovali smo svašta, nekontrolirano, pa i neke ploče koje smo s vremenom već negdje arhivirali, prodali ili čak bacili.
Ukratko, iznesimo sada i ovdje javno svoje grijehe mladosti i skinimo konačno taj neželjeni teret nečiste savjesti koji nosimo desetljećima i ne želimo ga priznati svojim potomcima. Ne moraju to nužno biti najgore pjesme ili izvođači svih vremena, ali recimo da se upitate: pa što mi je bilo da slušam ovakvu glazbu.
Da, danas mnoge stvari izgledaju i zvuče nekako drugačije nego u ona dobra stara vremena.
Evo za početak, bez presuda i predrasuda, samo kao ilustracija za razvoj teme...
hm. ne znam jesam li baš šund stavljao u sustav ili kazetar ili votever, to bi se trebao sjetit
ali je bilo dosta pop pjesama s radija koje su čista komercijalica, a svejedno su mi bile (neke su mi i ostale) drage. na neki način sam i ostao na popu, jer u mnogim žanrovima nemam ništa protiv kad koketiraju s popom (makar ne volim jeftine aranžmane, više volim originalne)
Hm, nemam što tajiti niti se čega odreći. Sve u svoje vrijeme.
Prvo što sam ikad čuo s nekog gramofona (mali sa zvučnikom u koferu i s jednom lampom (mislim PCL82) bila je Mica Trofrtaljka (Milica Ostojić) i njezin turbohit Davorike dajke. Imo sam 5-6 godina, čuvala me baba koja je bila sklona žutim minutama pa je kroz otvoren prozor pičila singlice iz onog kreštavca i to navečer. Ja sam se čudio kako takva dernjava može izaći iz one male naprave. Sjećam se i ovoga dolje (zipa tekst). Kako god obrneš, vrhunski treš.
Kad sam s nekih 12-13 godina samoinicijativno počeo šiljiti vinile, bilo je Zdravka Čolića, ABBA-e Santane, Rokera s Moravu (vrhunska parodija i zayebancija na gedža-srpski narodnjaci bre), Electric Light Orchestra, Sweet, Slade, Bee Gees, Nazareth, Barry White... papazjanija samotaka. No, ubrzo su se dogodili Pink Floyd, The Doors i ostali i to je bilo to. Kad već spomenu Rokere s Moravu:
Vi ne možete objavljivati nove teme Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati Vaše poruke Vi ne možete editirati svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi
Opcije teme
Opcije posta
Pohvala (0)
