Ispiši stranicu | Close Window

Klasika na vinilu

Web: Audiofil - feel the sound -
Kategorija: Glazba
Ime foruma: Vinyl
Opis foruma: Gramofon? Ovo je forum za vas.
URL: Http://www.audiofil.net/forum/forum_posts.asp?TID=15091
Datum ispisa: 07.srpanj.2020 u 07:25
Verzija Softwarea: Web Wiz Forums 11.10 - http://www.webwizforums.com


Tema: Klasika na vinilu
Objavio: popol_vuh
Tema:: Klasika na vinilu
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 09:43
Nisam naišao na ovu temu u forumskoj bazi, a mislim da se radi o nečemu dovoljno specifičnom i sa dovoljnim razvojnog potencijala da ima smisla otvoriti novu temu.

Ono čemu bih posvetio ovu temu je klasika, ali isključivo na vinilu. Razlog tome je što je nabavka klasike na vinilu jedna posebna priča, toliko je i meni koji sam neznalica u cijeloj priči jasno. Ovdje nije dovoljno naći samo skladbu, orkestar/izvođače i dirigenta koje želiš, već je tu prava šuma labela koji valjaju, koji ne valjaju, izdanja iz pojedinih dekada/godina koja su dobra, izdanja iz nekih drugih dekada na istim labelima koja nisu prava stvar i slično.

Moja osobna priča je da već dulje vrijeme osjećam da želim pokušati ući u klasiku, nešto me vuče u cijelu tu priču, međutim jednako tako - klasika je jezik koji još ne govorim. I doista mislim da se radi o jednom jeziku. Radi se o priči koja je ne samo duboka, već i široka, pa je ulazak težak. Plan mi je da se malo kontekstualno uvučem u cijelu stvar čitanjem ove uvodne knjige:

https://www.amazon.co.uk/Vintage-Guide-Classical-Music/dp/0679728058/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1542230833&sr=8-1&keywords=Vintage+Guide+to+Classical+Music" rel="nofollow - https://www.amazon.co.uk/Vintage-Guide-Classical-Music/dp/0679728058/ref=sr_1_1?ie=UTF8&qid=1542230833&sr=8-1&keywords=Vintage+Guide+to+Classical+Music

a paralelno da slušam i nabavljam kompozicije koje mi progovore. Ovdje ću kroz vrijeme, vjerojatno sporijim tempom, stavljati svoja iskustva, s naglaskom na izdanja koja ću nabavljati budući da možda može biti od koristi drugima u sličnoj poziciji, a volio bih da i drugi ljubitelji klasike i vinila ovdje dijele svoja iskustva.

Za sada toliko i samo kao otvaranje teme.



Odgovori:
Objavio: glava
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 11:14
1. slušaj klasiku na 3.HR ( možeš i na zahtjev) polusatne emisije Probranice i Tumači glazbe od  Vladimira Seboka.
2. slušaj internetski radio Vennice classic ( klasika većinom talijanska bez simfonija) i AncientFM ( rana glazba i  renesansa )
3. zapisuj što ti se sviđa pa to preslušaj na nekom glazbenom servisu
4. možeš nabavit ovaj vodič i po njemu preslušavat glazbu https://www.vbz.hr/book/klasicna-glazba/" rel="nofollow - https://www.vbz.hr/book/klasicna-glazba/
5. nemoj puno filozofirat oko klasične glazbe




Objavio: popol_vuh
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 11:22
Glava, puno hvala na odlicnim savjetima. Ove radio emisije cu poceti slusati. Zanima me samo da jos malo elaboriras tocku 5. Mislim da znam na sto mislis, ali volio bih biti siguran. Na koji nacin se tebi otvorio svijet klasike? Je li se to dogodilo "na prvu"?


Objavio: Sten
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 13:24
Složio bih se s Glavom glede točke 5. Ne znam kako će ti on reći, ali ja bih ti rekao, ukratko, da je jednostavno poslušaš kao i bilo koju drugu glazbu.
 
Knjiga ti doduše može pomoći da kreneš od skladatelja i djela koji se smatraju najznačajnijima, no skladatelja ionako nema previše, a djela treba slušati kako ti dođu.
 
Možda ipak najbolje krenuti "iz sredine", dakle romantizam, 19 stoljeće manje-više, jer ima dosta ljudi koji više slušaju (bolje im leži) starija glazba, a nekim novija od te "sredine". To ćeš morati vidjeti sam za sebe, ali bi po meni bilo najbolje krenuti od tuda, a ne ići "od početka", jer znam da bi ja osobno brzo odustao, da sam tako išao.


Objavio: zuzi
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 14:13
Možda krenuti od velike trojke - Bach, Bethoven, Mozart. Od ovog prvog Brandenburške koncerte, od ovog drugog npr. šestu simfoniju i peti koncert za klavir i orkestar, od ovog zadnjeg jazzera bilo koju simfoniju, 20 i 21 koncert za klavir i orkestar i narvno najveseliji rekvijem os svih napisanih.
Od izdavačkih kuća 1.Philips 2.Decca 3.DGG.
Hm, da a Rusi?da


-------------
Think pozitiv stay negativ


Objavio: zuzi
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 14:27
Od novih izdavača imam dobro iskustvo sa speakers corner a vidim da u katalogu imaju šestu Betovenovu simfoniju - label Tacet.

-------------
Think pozitiv stay negativ


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 18:36
Originalno postano od strane člana: Sten Sten napisao:

Složio bih se s Glavom glede točke 5. Ne znam kako će ti on reći, ali ja bih ti rekao, ukratko, da je jednostavno poslušaš kao i bilo koju drugu glazbu.
 
Knjiga ti doduše može pomoći da kreneš od skladatelja i djela koji se smatraju najznačajnijima, no skladatelja ionako nema previše, a djela treba slušati kako ti dođu.

Možda ipak najbolje krenuti "iz sredine", dakle romantizam, 19 stoljeće manje-više, jer ima dosta ljudi koji više slušaju (bolje im leži) starija glazba, a nekim novija od te "sredine". To ćeš morati vidjeti sam za sebe, ali bi po meni bilo najbolje krenuti od tuda, a ne ići "od početka", jer znam da bi ja osobno brzo odustao, da sam tako išao.

Slušati ću jednostavno tako. Što se knjige tiče, mislim da će mi dobro doći da malo vidim biografije i kontekst nastanka pojedinih djela, jer to mi uvijek dobro dođe ako mi je "na prvu" neka stvar ne pretjerano razumljiva.

Što se romantizma tiče, kraj 18. i prva dva desetljeća 19. stoljeća su mi iznimno drag period u pogledu pjesništva (posebno njemačkog), a jednako tako i klasične njemačke filozofije. Duh s kojim sam dobro upoznat. Zato i jesam već dosta slušao Beethovena - simfonije da budem precizan i one su mi dobre. Pomalo tipično, znam, ali 9. mi je za sada najdraža. Što se njih tiče, imam ovaj box set:



Zvuk je OK, ali nije sad nešto posebno. Snimljeno je tako da je dosta "daleko" cijeli orkestar.

Što se same muzike tiče, zanimljivo mi je da mi recimo Šostakovič leži daleko najbolje od onoga što sam do sada slušao...posebno 5. i 10. simfonija.

Originalno postano od strane člana: zuzi zuzi napisao:

Možda krenuti od velike trojke - Bach, Bethoven, Mozart. Od ovog prvog Brandenburške koncerte, od ovog drugog npr. šestu simfoniju i peti koncert za klavir i orkestar, od ovog zadnjeg jazzera bilo koju simfoniju, 20 i 21 koncert za klavir i orkestar i narvno najveseliji rekvijem os svih napisanih.
Od izdavačkih kuća 1.Philips 2.Decca 3.DGG.
Hm, da a Rusi?da

Yup, Rusi...Šostakovič, kako gore napisah mi je "na prvu" stvarno odličan. Imam ovo izdanje:



I iako je digitalna snimka, to zvuči znatno bolje od ovog gore Deutsche grammophon Beethovena. Vrlo dinamično, odličan stage, timbar...rezolucija.

Inače, ovo za Philips sam čuo da je dobar...samo nizozemski Philips ili sve? I do kojih godina?

Bacha i Mozarta moram slušati. Bach mi se full sviđa ono što sam čuo kroz filmove Tarkovskog recimo...i Bergmana...najviše te spore i tmurne skladbe...to mi je ***eno, samo ne znam točno što je to sve.

Mozart mi je ono što znam malo nekako previše sretan, ali to je dojam na prvu.


Objavio: zuzi
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 20:06
Philips - da li samo holandski neznam, a što se tiče godišta ja mislim da generalno vrijedi pravilo - zlatne sedamdesete, 
Npr. Bach Brandenbrgischer konzerte Erstaufnahme der Urfassung. Academy of St.Martin-in-the-fields Neville Marriner Philips iz 1972 prešano u Njemačkoj
ili Mozart 5 violin-konzerte Artur Grumiaux i London Symphony Orchestra, Colin Davis iz opet prešano u Njemačkoj.


-------------
Think pozitiv stay negativ


Objavio: zuzi
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 20:12
Što se Šostakoviča tiče preporučam Jugotonovo izdanje pete simfonije, orkestar ljubljanske filharmonije, dirigent Pavel Kogan godina proizvodnje 1987. Izvedba odlična, presing odličan.

-------------
Think pozitiv stay negativ


Objavio: nino
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 20:24
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Bacha i Mozarta moram slušati. Bach mi se full sviđa ono što sam čuo kroz filmove Tarkovskog recimo...i Bergmana...najviše te spore i tmurne skladbe...to mi je ***eno, samo ne znam točno što je to sve.

Vjerojatno https://www.youtube.com/watch?v=rrVDATvUitA" rel="nofollow - Air on G String , to kao i  Albinonijev Adagio ubacuju gdje god stignu


-------------
Creek Evo 50A /Audiolab M-DAC+ (Cardas Golden Presence XLR) /Marantz SA8003 (Chord Clearway coax) /Pioneer N-50 (Atlas Hyper Integra coax) /Sonus Faber Olympica I (Kimber 8TC)


Objavio: Sten
Datum objave: 11.ožujak.2020 u 21:49
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

... Što se same muzike tiče, zanimljivo mi je da mi recimo Šostakovič leži daleko najbolje od onoga što sam do sada slušao...posebno 5. i 10. simfonija...
Ako ti se Šostakovič sviđa, onda si već debelo "na konju". Mnogi ne dođu dotle, jer jer to previše agresivno ili previše mračno ... ili oboje, plus još i "teško".

 Btw. meni najbolja simfonija koju čuh u životu (i tome je tako već više od 20 godina) je njegova 13. sa Haitinkom i Concertgebouw orkestrom. Kako remaster ...



tako i original verzija (fenomenalan cover koji odlično dočarava samu glazbu)





Objavio: jazzdil
Datum objave: 12.ožujak.2020 u 08:30
Popul, ima odličan vodič za klasičnu fonoteku od našeg odličnog audio-glazbenog časopisa WAM
http://www.wam.hr/sadrzaj/arhiva_pdf/WAMfonoteka.pdf" rel="nofollow - http://www.wam.hr/sadrzaj/arhiva_pdf/WAMfonoteka.pdf

a na web stranicama časopisa ima odličnih tekstova o klasici i jazzu
https://www.wam.hr/" rel="nofollow - https://www.wam.hr/

usput, nedavno sam pročitao knjigu glazbenih eseja režisera Zvonimira Berkovića (koji je studirao violinu kod Šuleka) jednostavno nazvanu "O glazbi", za koju nemam riječi da je dovoljno nahvalim. Po mom skromnom mišljenju, na našem lijepom jeziku, nitko nije na tako izražajno divan i  jasan način pisao o (klasičnoj) glazbi poput gosp. Berkovića.


-------------
Micro Utopia Be


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 13.ožujak.2020 u 17:10
Originalno postano od strane člana: zuzi zuzi napisao:

Philips - da li samo holandski neznam, a što se tiče godišta ja mislim da generalno vrijedi pravilo - zlatne sedamdesete, 
Npr. Bach Brandenbrgischer konzerte Erstaufnahme der Urfassung. Academy of St.Martin-in-the-fields Neville Marriner Philips iz 1972 prešano u Njemačkoj
ili Mozart 5 violin-konzerte Artur Grumiaux i London Symphony Orchestra, Colin Davis iz opet prešano u Njemačkoj.

Originalno postano od strane člana: zuzi zuzi napisao:

Što se Šostakoviča tiče preporučam Jugotonovo izdanje pete simfonije, orkestar ljubljanske filharmonije, dirigent Pavel Kogan godina proizvodnje 1987. Izvedba odlična, presing odličan.

Hvala na ovim direktnim preporukama, svakako nabavljam i slušam Bravo. Ovo izdanje Brandenburških lako nabavljivo po dobroj cijeni, ali ovaj Mozart ne...brutala košta to izdanje na discogsu.

Originalno postano od strane člana: nino nino napisao:

Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Bacha i Mozarta moram slušati. Bach mi se full sviđa ono što sam čuo kroz filmove Tarkovskog recimo...i Bergmana...najviše te spore i tmurne skladbe...to mi je ***eno, samo ne znam točno što je to sve.

Vjerojatno  https://www.youtube.com/watch?v=rrVDATvUitA" rel="nofollow - Air on G String , to kao i  Albinonijev Adagio ubacuju gdje god stignu

Nope, ni slično. Radi se većinom o solo violončelu, vrlo sporo i sumorno.


Originalno postano od strane člana: Sten Sten napisao:

Ako ti se Šostakovič sviđa, onda si već debelo "na konju". Mnogi ne dođu dotle, jer jer to previše agresivno ili previše mračno ... ili oboje, plus još i "teško".

 Btw. meni najbolja simfonija koju čuh u životu (i tome je tako već više od 20 godina) je njegova 13. sa Haitinkom i Concertgebouw orkestrom. Kako remaster ...



tako i original verzija (fenomenalan cover koji odlično dočarava samu glazbu)




Ovu original verziju sam našao na vinilu, London records verzija, Nizozemsko izdanje, vjerujem da je to OK. Znam da je London records zapravo isto što i Decca, ukoliko je europsko London izdanje, a ne američko. Buni me malo što je nizozemsko, a ne UK izdanje, ali vjerujem da je isto OK. 

Inače, simfoniju sam poslušao za sada besplatno - isto fantastično, taj čovjek mi jednostavno odgovara. Hvala ti na prijedlogu, Sten.


Objavio: Sten
Datum objave: 13.ožujak.2020 u 21:16
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

... original verziju sam našao na vinilu, London records verzija, Nizozemsko izdanje, vjerujem da je to OK. Znam da je London records zapravo isto što i Decca, ukoliko je europsko London izdanje, a ne američko. Buni me malo što je nizozemsko, a ne UK izdanje, ali vjerujem da je isto OK....
Concertgebouw orkestar je nizozemski orkestar, vjerujem da je nekako povezano s time (autorska prava ili slično). Ako je ta verzija, a ja ne znam da je Haitink više puta izvodio s tim orkestrom (ako netko zna bolje neka slobodno kaže), onda je to - To.

 Btw. ako ti se sviđa Shostakovich i ta 13-ta, onda svakako probaj i ovo. Ja upravo izvadio iz playera, a imam je u kolekciji isto jedna 20-ak godina.


Vrlo slična atmosfera, vrlo slična "tematika" i vrlo sličan rezultat. Uz opasku da mi je taj CD praktično jedino što mi se sviđa od Goreckog, za razliku od Šostakoviča, koji mi je puno "plodonosniji".

Isto tako, ova izvedbu nećeš vjerojatno naći nigdje kao preporuku (ova verzija postoji na mnogim labelima, pa ćeš je možda lakše naći na vinilu, ali je, isto tako, jedna jedina izvedba sa Susan Gritton i Simonovim, koliko je meni poznato), nego uglavnom od Dawn Upshow i par drugih čija imena zaboravih tokom vremena. No, meni je ova nekako najsirovija, u pozitivnom smislu, i mislim da bi ti se svidjela, za razliku od nešto "ispeglanijih" drugih verzija.
Ako želiš autentičnije, ima i jedna vrlo dobra izvedba s nekom Poljakinjom (sopran), ali morat ćeš malo istraživati, zaboravih i to, davno bilo proteza No, engleskoj izvedbi sa Gritton dajem prednost.



Objavio: popol_vuh
Datum objave: 14.ožujak.2020 u 06:47
Originalno postano od strane člana: jazzdil jazzdil napisao:

Popul, ima odličan vodič za klasičnu fonoteku od našeg odličnog audio-glazbenog časopisa WAM
http://www.wam.hr/sadrzaj/arhiva_pdf/WAMfonoteka.pdf" rel="nofollow - http://www.wam.hr/sadrzaj/arhiva_pdf/WAMfonoteka.pdf

a na web stranicama časopisa ima odličnih tekstova o klasici i jazzu
https://www.wam.hr/" rel="nofollow - https://www.wam.hr/

usput, nedavno sam pročitao knjigu glazbenih eseja režisera Zvonimira Berkovića (koji je studirao violinu kod Šuleka) jednostavno nazvanu "O glazbi", za koju nemam riječi da je dovoljno nahvalim. Po mom skromnom mišljenju, na našem lijepom jeziku, nitko nije na tako izražajno divan i  jasan način pisao o (klasičnoj) glazbi poput gosp. Berkovića.



jazzdil, ne znam kako sam propustio odgovoriti. Uglavnom, pravo blago. Vec sam procitao par tekstova s ovog sajta i to su tekstovi kakve mi je gust citati cak i da me ne zanima muzika. Meni ovakve stvari nesumnjivo pomazu da udem u cijelu pricu. Hvala!


Sten, Goreckog, bas ovo djelo, jesam slusao i dobra pretpostavka - isto mi je super. Hvala ti na preporuci konkretne, i po svemu sudeci vrlo zanimljive izvedbe. Cekiram isto.


Objavio: Mr_Scorpio
Datum objave: 14.ožujak.2020 u 08:41
Sten, također ću se povesti za preporukom Šostakovičeve 13-te koju do sada nisam slušao, a volim tu njegovu dramatiku u glazbi mig
Da li preporučaš uzeti originalno izdanje ili remaster, za CD varijantu govorim jer koliko znam ti gramofona nemaš?



Objavio: Sten
Datum objave: 14.ožujak.2020 u 16:43
U pravu si, u tom "vinyl" dijelu sam uljez u temi proteza
No, drago mi je da netko piše o klasici (i da ga stvarno zanima) jer ispada da je to rijetkost ovdje. Uostalom, i ja ovdje "pecam", neće li netko staviti neku preporuku za nešto za što još čuo nisam, pa da se i moja fonoteka okoristi malo proteza

Btw. meni je bolji remaster, jer mi zvuči neutralnije. Kao da dopušta veći uvid u "zvukovlje" i kao da je to zvukovlje jednoličnije raspoređeno u zvučnoj slici
Original zvuči malo punije, možda bi netko rekao i analognije, no pomalo me podsjeća na zvuk prosječnog vintage uređaja - malo toplije, veća masa zvuka, manje uvida u snimku... u tom smjeru. No, razlike nisu prevelike, a izvedba je (meni) toliko dobra da skoro taj dio dvojbe čini potpuno nebitnim.
 Original sam nabavio naknadno,.pa ga se riješio, jer ne volim imati od jednog djela više izvedbi (meni je uvijek jedna najbolja, i samo tu slušam), a kamoli ista izvedba u dvije varijacije.


Objavio: Mr_Scorpio
Datum objave: 14.ožujak.2020 u 18:49
Super, tenks Beer Našao na eBayu za 5 funti s besplatnim shippingom cool
Dobra preporuka kod klasike, s obzirom na broj izvedbi, stvarno zlata vrijedi. Od Šostakovičevih simfonija ja sam piknuo na nekom sniženju relativno nova izdanja Deutsche Grammophona s Andrisom Nelsonsom - https://www.prestomusic.com/classical/products/8068291--shostakovich-under-stalins-shadow-symphony-no-10#reviews" rel="nofollow - 10 . i  https://www.prestomusic.com/classical/products/8120944--shostakovich-under-stalins-shadow-symphonies-nos-5-8-9" rel="nofollow - 5. 8. i 9. na 2 CD-a. Stvarno izvrsne izvedbe i snimke.
Čini mi se odličan i ovaj vodič za fonoteku iz WAM-a što ga je linkao jazzdil. U dvojbi koju izvedbu Carmen odabrati došao k'o kec na deset zlatni_zub - nakon malo provjere što ljudi pišu u recenzijama naručio baš tamo preporučenu izvedbu.
https://www.prestomusic.com/classical/products/8120944--shostakovich-under-stalins-shadow-symphonies-nos-5-8-9" rel="nofollow -


Objavio: glava
Datum objave: 17.ožujak.2020 u 10:30
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Glava, puno hvala na odlicnim savjetima. Ove radio emisije cu poceti slusati. Zanima me samo da jos malo elaboriras tocku 5. Mislim da znam na sto mislis, ali volio bih biti siguran. Na koji nacin se tebi otvorio svijet klasike? Je li se to dogodilo "na prvu"?
Oko filozofiranja
ono...pusti da se desi...ne moraš klasiku niti racionalizirat  niti pristupit udarnički. Naravno da svi glazbu hoćemo slušat u najboljem izdanju al ako odmah udreš po simfonijama i to još na vinilu , možda ćeš se istrošit a i izgnjavit. Iskreno, meni simfonije čine 10% ma  i manje od klasike.
Iako hm...sjećam se da sam se zapalio za klasiku tj. prva stvar  koju sam zaželio kupit i nanovo slušat je Prokofjevljeva Romeo i Julija ( ples vitezova koju čuh na radiju). Zatim mi se svidila opet simfonija Seljačka ( Pastoralna 6.) od Beethovena i najradije je slušam od svih Beethovenovih. Vidim da si kupio od Karajana svih 9 simfonija na vinilu  kao i ja dok nisam sve prodao od vinila. 
7. i 9. još volim čut. 
Zanimljivo je kad ulaziš po prvi put u jazz i klasiku ulaziš  uvijek s energičnim stvarima koje su slične rock glazbi po temperamentu.  Ne pališ se odmah na Chopina, Schuberta, Pachelbela nego na Musorgskog ( Slike s izložbe), Beethovena...na Sturm and Drang ( Storm and Stress) 
Isto mi se desilo s jazzom. Imao sam kazete starih jazzera prije hard bopa, Sachmo itd. al ništa što sam poželio kupit. Al jednom  na HR3 radio čuh My favorute things od Coltranea...šta je ovo ? Ludilo. Dotad nisam ni čuo za Coltranea al padne ljubav na prvu pjesmu. Iako nikad nisam mogao slušat Coltraneov free( avantgarde ? ) jazz ili kako već zovu taj smjer kojeg većina najviše i voli o Coltranea.

Svejedno, preporučam ti Venice classic radio  -  Beautiful music kako kaže talijanska voditeljica. 70% su talijanski skladatelji baroka i  klasike, stvari nisu duže od 15ak minuta, nikad simfonije u komadu. Igor Stravinski je rekao da je talijanska glazba i bolja a naročito nepravedno zapostavljena prema njemačkoj glazbi....hm.

Inače dobar je Wamov vodič al probaj nabavit sve sveske kojih ja većinu imam i po kojem sam kupovao prvo kazete onda i CDee. Spoj povijesti, umjetnosti i glazbe. Nisam dosad čitao boljeg vodiča.
https://library.foi.hr/m3/ksr1.php?B=20&V=Y&K=G&dlib=&L=&H=&upit=Veliki+skladatelji+" rel="nofollow - https://library.foi.hr/m3/ksr1.php?B=20&V=Y&K=G&dlib=&L=&H=&upit=Veliki+skladatelji+




Objavio: glava
Datum objave: 17.ožujak.2020 u 10:39
e...zaboravio reć...nemoj klasiku slušat na ideološki način. Npr. Sten voli Shostakoviča kao i ja,ali ne voli Bacha ???
Ti Popole voliš hevimetalce( barem 30% sotonjare) pa me baš zanima kako ti se sviđa Handelov Mesija ?
 


Objavio: Sten
Datum objave: 17.ožujak.2020 u 14:27
Originalno postano od strane člana: glava glava napisao:

 ...Npr. Sten voli Shostakoviča kao i ja,ali ne voli Bacha ??? ...
Što je tu čudno? Ako slušaš klasiku, moraš voljeti svu klasiku? Ili, je ono; kako ne voliš jednog Bacha - to je nemoguće?!
Pojasni mi, molim te.


Objavio: glava
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 07:39
Hoću, al prvo ti meni objasni zašto ne voliš Bacha ? U čemu se on toliko razlikuje od Vivaldija ili Telemana ili Handela ? Ima li nekog iz baroka koga voliš ?


Objavio: jazzdil
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 07:49
Ni meni nije jasno kako netko tko voli glzaabu ne može voljeti djela JS Bach-a. U više navrata, kad bi netko tko sluša klasiku ili voli glazbu u razgovoru spomenuo da ne voli Bacha, na moje pitanje zašto, odgovor kod svih "nebachovaca" je bio vrlo sličan, korijenski identičan, da je Bachova glazba lišena emocija, odnosno previše matematička. U tome odgovoru ima istine, istine u smislu da Bachova glazba nije "ljudska", jer ona je u svojoj biti savršena, dakle previše božanstvna za sve nas.

Prelijepo je o Bachu pisao Zvonimir Berković, pa izvolite, vrijedi odvojiti par minuta za dio eseja o Bachu Zvonimira Berkovića iz knjige „O glazbi“, kao predgovor izdanju Šest sonata za violinu i čembalo (Ninić/Murai):

"Prije svega, zanimljivost njegove biografije je u obrnuto proporcionalnom odnosu s vrijednošću njegova djela. Povjesničari su, doduše, tako pomno i sustavno obradili Bachov život da se danas s velikom sigurnošću mogu ustanoviti sve okolnosti njegovih rukopisa, datumi njegovih koncertnih nastupa, putanje njegovih kretanja, visine njegovih zarada, znaju se njegove bolesti, omiljena jela i sve tome slično. Ali kada pokušamo to mnoštvo podataka složiti u neku životnu cjelinu, uvijek će nam se na kraju ukazati jedna biografija koja kao da je posuđena od nekog knjigovođe.

Nadalje, što reći o specifičnom mjestu bilo koje Bachove skladbe u odnosu na ukupnost njegova djela, kada se zna da u majstorstvu tog stvaratelja nije bilo ni razvoja ni sazrijevanja i kada se zna da bi u njegovom opusu Deveta simfonija mogla mirne duše nastati prije Prve. Kao što na Bachovom autorskom putu nema ni napretka ni skretanja, tako u njegovom grandioznom djelu nema ni uspona ni padova kreativne vrijednosti. Ako su u jednom vremenu neka Bachova djela bivala slavnija od drugih, sva je prilika da će u sljedećem povijesnom razdoblju ona druga doći na mjesto prvih, jer je u pojmu slave uključen princip isključivanja, a povijest neprestano stare nepravde ispravlja novima.

No neprilika s Bachom nije samo u tome što u njegovom jednoličnom životu i njegovom ujednačenom majstorstvu nema protuslovlja koja bi svojim sudaranjem provocirala našu literarnu maštu. Mnogo je veća neprilika što Bach, s jedne strane, svojom privatnom šutnjom traži i doziva baš našu riječ. Slušajući Bacha, naime, mi svim instinktima osjećamo da on kroz svoju zanosnu polifoniju misli; misli duboko, dublje i dalekosežnije od svih koji su ikada glazbom mislili, i mi nagonski težimo da tu misao shvatimo i da je prevedemo na svoj jezik, jezik pojmova. Naravno, već poslije nekoliko žestokih, ali mucavih riječi, nemoćni da u svom rječniku nađemo riječi za sadržaj njegove fuge, svi mi redovito odustajemo od tumačenja. Jer Bach, za razliku od većine drugih skladatelja, ne govori o stvarima koje su dobro znane našem duhovnom iskustvu i za koje smo mi već iskovali vlastite izraze. Bach ne govori ni o ljubavnim jadima ni o vrlini rodoljublja, ni o društvenoj nepravdi, ni o ljepoti prirode. U njegovoj glazbenoj rečenici sadržano je značenje koje bi svojim riječima mogao izreći tek poneki filozof, mistik ili, možda, matematičar, odnosno onaj kome je bar jedanput pošlo za rukom da razgrne svemirsku tamu i da sagleda u punoj svjetlosti veliku povezanost svih uzroka i svih posljedica, mnogostruku povezanost zakona i duha, života i smrti, prostora i vremena. Bachova glazba poima cjelinu svijeta: nebo i zemlju, zvijezde i ljude, ona se postavila u samo središte svega postojećeg, ona je mjesto iz kojeg se mogu sagledati sve tajne kozmogonije, a prije svega tajna ukidanja vremena. Bachova je fuga zapravo pobjeda nad vremenom kontrapunktske imitacije, koje se višestruko isprepliću, a da ni jedna nije glavna, čine da je svaka glazbena misao istodobno na svom početku i svom svršetku, i samoj je sebi sredina; tako je iz svih točaka kontrapunkta sagledivo savršenstvo i punina kompozicije kao što se u svakom našem pogledu na svemir, sva njegova vremena sa svim onim milijunskim svjetlosnim godinama slijevaju u jedan jedini prostorni trenutak sadašnjosti.

Razumije se, ne bi valjalo samome Bachu pripisati sve zasluge da je postao – Bach. Mnogi majstori baroka naslućivali su, pa čak i dosizali njegove misaone domete.

o je, naime, bilo vrijeme kada je sama glazba dovršavala svoj vlastiti razvoj, vrijeme kada se, napokon, ispunilo proročanstvo antičkih mudraca da će se glazbena djelatnost na Zemlji poklopiti s idealnom glazbom, harmonijom sfera, i da će glazbeno djelo jednom postati ogledalo svemirskog poretka, pitagorejski matematički sklad. To je bilo doba kada su skladatelji živjeli u zemaljskom raju glazbe i kada su cijevi njihovih orgulja bile poput teleskopa, isključivo usmjerene prema nebu, osluškujući zakone previšnjeg sklada. Bach se izdvajao od ostalih osluškivača nebeskih glasova samo po tome što je predanije služio svojoj zadaći, što je više nego ostali zatomio svoju biografiju i što je vjernije od drugih zapisao poruke dobivene iz bezvremena i neizmjerja.

Ali kao što je i u biblijskom Edenu čovjeka čekala jabuka na stablu spoznaje, tako je i u ovom zemaljskom raju usađena jedna zabrana: čovjek nije smio glazbu prisvojiti, učiniti je instrumentom svojih strasti. Smrtna je opasnost prijetila glazbi ako se identificira s ljudskom sudbinom.

Povijesna je ironija da su baš Bachovi sinovi bili ti koji su prekršili zabranu: postali su u svom vremenu slavni kao vjesnici novog doba, a s glazbom je krenulo onako kako je krenulo. U djelima bečkih klasika ona je još govorila o čovjeku onakvom kakav bi on trebao biti, u romantici je umjetnost tonski oslikala čovjeka kakav jest, a s kasnom romantikom počinje priča kakav ne bi trebao biti. U našem vremenu glazba se sasvim izopačila kroz opačinu čovjeka, ispraznila kroz njegovu otuđenost, a kroz njegovu nekomunikativnost – obesmislila.

Stari Johann Sebastian ostao je tako posljednji čovjek glazbenog raja i posljednji velikan bez biografije: oni koji su nastupali, primili su na sebe teret dramskih sudbina, postajali su geniji i titani, Prometeji i Sizifi.

Sve je to slutio veliki kantor dok je zamišljen obilazio zabranjeno stablo, a dokaz tih njegovih slutnji upravo je ploča koju ovog trena držite u ruci. Nikada Bach nije tako često spuštao pogled s neba na stvari oko sebe i u sebi. I nikada nije bio tako tužan kao u ovih Šest sonata za violinu i čembalo."

 


-------------
Micro Utopia Be


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 08:20
Originalno postano od strane člana: glava glava napisao:

e...zaboravio reć...nemoj klasiku slušat na ideološki način. Npr. Sten voli Shostakoviča kao i ja,ali ne voli Bacha ???
Ti Popole voliš hevimetalce( barem 30% sotonjare) pa me baš zanima kako ti se sviđa Handelov Mesija ?
 

Moj pristup muzici je suštinski metafizičan, ne društveni (iako mi ne pada na pamet negirati društveno-kulturni utjecaj konteksta na muziku ili autore). Ali mislim da je umjetnost u suštini metafizička kategorija i gotovo isključivo takva umjetnost me privlači.

Ovo sa hevimetalcima i sotonjarama i Handelom je valjda pokušaj šale pa neću na to odgovarati, ali samo kao napomena - ne volim hevimetalce, jako si tu fulao ;). Plus, među bilo metalcima, bilo hevimetalcima ima moooooooožda 0,01% sotonjara. Upotreba ikonografije u svrhu raznih funkcija, ovisno o kontekstima, nije "biti sotonjara". Ali velim, ne slušam takvu muziku.


Objavio: Sten
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 13:10
Originalno postano od strane člana: glava glava napisao:

Hoću, al prvo ti meni objasni zašto ne voliš Bacha ? U čemu se on toliko razlikuje od Vivaldija ili Telemana ili Handela ? Ima li nekog iz baroka koga voliš ?
Prije svega, neću ni pokušati objašnjavati, jer to je kao kad sam neki dan pokušao objasniti sličnosti Floyda i Doorsa. Vjerujem da je malo kome bilo iole jasno na što sam mislio, pa odustah dalje. Jednostavno, presloženo za objasniti (svoje viđenje, naravno) previše riječi bi trebalo + forum sa svojim načinom komunikacije nije dobar medij za to.
To je tema za sjesti negdje u miru i porazgovarati 10-20 minuta, sat vremena …
 
No, ako ti želiš meni objasniti svoje stajalište i držiš da to možeš u nekoliko proširenih rečenica - samo naprijed.
 
Što se tiče koga "volim" … Ja uopće tako ne gledam na glazbu. Ja volim prije svega glazbu, djela, pa tek onda gledam čija su.
U tom smislu, mogu se samo osvrnuti nakon nekog vremena, vidjeti da su mi se od baroka svidjela najviše djela od Vivaldija (eto ti traženog "pobjednika" haha), a općenito od klasike mi najviše odgovara već spominjani Šostakovič. ako je to sad bitno. 
 
Što, naravno, uopće ne znači da ću ja sad doma neselektivno gomilati CD-e i jednog od njih. Kupovat ću cd-e na kojima su djela koja mi se sviđaju.
Npr. spomenuti Gorecki, "3. simfonija" i "3 komada u starom stilu" i to je praktično sve što od njega mogu poslušati. Imam i njegov box sa 7CD-a; ne znam da sam i jedno djelo uspio preslušati u cijelosti. I što sad, jel ja "volim" Goreckog ili ne?
Krivo postavljeno pitanje, što se mene tiče.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 13:15
Inace, glava, Chopin mi se svida...pomalo tipicno, ali njegovi klavirski preludiji su mi jako dragi i nabavio sam vec na vinilu meni najdrazu izvedbu - Pogorelicevu. Ta izvedba mi je toliko superiorna ostalima (poslusao sam ih 3-4), da druge skoro pa ne mogu slusati.


Objavio: Sten
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 13:21
Originalno postano od strane člana: jazzdil jazzdil napisao:

… Bachova glazba nije "ljudska", jer ona je u svojoj biti savršena, dakle previše božanstvna za sve nas...
 
Ovakvo pisanje nije razlog zašto mi se Bach baš ne sviđa, ali kad vidim ovakvo pisanje,  intelektualnu samodopadnost (da ne kažem nešto gore), ovakvog pisanja, preskočim cijeli tekst jer znam da tu nema ništa smislenog za mene.
Uostalom, skladatelji (kao i npr. slikari) govore svojim djelima. Ili ih razumiješ ili ne, ili ti se "sviđaju" ili ne. Ne treba ti nitko naknadno objašnjavati što si vidio ili čuo. Ok, može ti malo time pojasniti dobar dojam, ali to je sve naknadno, dakle ne toliko bitno.


Objavio: zed_alive
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 13:39
valjda je jazzdilov komentar bio plasiran ljudima koji inače vole klasiku, ali ne vole Bacha?

ja ne slušam klasiku, ne vuče me da je slušam. ali u okviru klasike, Bach mi je bio jedan od dragih, u doba kad sam znao i poslušati


-------------
kupujem tehnički ispravni audio


Objavio: jazzdil
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 14:28
@ Sten
bez ljutnje, ovaj moj dio jest karikiran i nije važan,

ono ispod zato jest, to je presjajan esejistički osvrt o Bachu i njegovoj glazbi iz knjige Berkovića, koji je bio majstor filma, a i majstor pera


-------------
Micro Utopia Be


Objavio: Sten
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 18:29
Originalno postano od strane člana: jazzdil jazzdil napisao:

@ Sten
bez ljutnje, ovaj moj dio jest karikiran i nije važan,
 
ono ispod zato jest, to je presjajan esejistički osvrt o Bachu i njegovoj glazbi iz knjige Berkovića, koji je bio majstor filma, a i majstor pera
Nema ljutnje, imam previše godina da bi se ljutio na sitnice.
 
 Copy-paste tekstove generalno ne čitam (ovaj sam samo "preletio"), a objašnjavati zašto je to tako bi isto potrajalo previše. Trebalo bi biti samorazumljivo.
 
 Berković je napisao to što je napisao (kao predgovor određenim djelima). I što sad?
Mogu poslušati djela, možda bi mi se svidjela, možda ne bi. Sam tekst na to ne bi baš nikako utjecao (koliko god on bio "presjajan" i što god ja mislio o njemu). Mogao ga je napisati i Coetze, Houellebecq ili Franzen nema veze.
Općenito ne razumijem potrebu za copy-paste, ali to je priča za sebe, da ne skrećemo sad sa glazbe i preporukama.


Objavio: Sten
Datum objave: 18.ožujak.2020 u 19:08
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

Inace, glava, Chopin mi se svida...pomalo tipicno, ali njegovi klavirski preludiji su mi jako dragi i nabavio sam vec na vinilu meni najdrazu izvedbu - Pogorelicevu. Ta izvedba mi je toliko superiorna ostalima (poslusao sam ih 3-4), da druge skoro pa ne mogu slusati.
Od Chopina imam samo jedan CD, i to kompilaciju (iako mrzim kompilacije klasike), no izvedba je toliko dobra da joj u cca. 25 godina nisam našao konkurenciju. Zato sam i ostao na tom jednom jedinom CD-u.
 
Richard Tilling - piano, izišlo na jeftinom Caste Communication labelu (nema sigurno na vinilu), ali probaj naći na nekom drugom izdanju.
 
Poslije toga sam dosta pokušavao sa Chopinom, ali sve izvedbe su mi bile … nešto je nedostajalo. Jedna ili više stvari. Tilling ima (uvjetno rečeno) pomalo rokerski pristup, ali mu je izvedba tako jasna i izravna, ujedno energična i poetična da je to za prste polizati. I nakon 25 godina mi zvuči dobro kao i u početku.
 
Isto tako, i od Chopina, nešto mi je odlično, nešto nezanimljivo. Volim li ja Chopina? Ovisi koje djelo i tko ga izvodi.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 25.ožujak.2020 u 12:56
Jučer sam slušao jedan moderni muzički track i to me potaknulo na razmišljanje o klasici. Radilo se o ovom t***:


Samo od sebe mi je došlo sljedeće pitanje: kako se dešava to da u ovakvom, relativno apstraktnom komadu, dobivam toliko emocije (i bez gledanja videa) i dodatno - da se uopće ne moram truditi, već da ta emocija/emocije teku bez ikakve blokade između djela i mene.

Dok s druge strane, u klasici se jako moram truditi da dođem do emocije. Ovdje je bilo rečeno da klasiku ne treba forsati i jednako, da ne treba intelektualizirati. Razumijem to. Za sada mogu samo reći da vjerujem da ću slušanjem razviti taj jezik i početi čuti, na način kao što ovdje čujem. Da ne bude zabune - ovakvu muziku sam isto jako dugo morao učiti slušati...do toga da je to sada ono primarno što u muzici tražim i na što reagiram...ne više melodije, ritmovi i sl., koje stvari su mi u većini slučajeva sada beskrajno dosadne.

Update što se klasike tiče:

Mahlerova 5. simfonija i Stravinski - Posvećenje proljeća su mi jako lijepo sjeli.


Objavio: Sten
Datum objave: 25.ožujak.2020 u 16:56
Originalno postano od strane člana: popol_vuh popol_vuh napisao:

... Update što se klasike tiče:

Mahlerova 5. simfonija i Stravinski - Posvećenje proljeća su mi jako lijepo sjeli.
Rocker u duši, što reći proteza Ne brini, nisam ni ja daleko od toga, Rite of Spring mi je odličan, no Mahler mi pak nikako ne leži.

Btw. mislim da bi trebao napustiti i cijeli taj "koncept" čekanja ili čak traženja/razvijanja "jezika" za klasiku. Doći će ti (ili možda i neće - meni za jazz nije skoro nikako, samo u tragovima) kako ti je došao za Aphex.
A recentne klasike (recentne recente, dakle u zadnjih max. 20 godina) vrlo nalik tome s gornjeg linka ima podosta (ok, bez zvukova iz prirode i odsvirano na analognim instrumentima, mada im ni korištenje tu i tamo kojeg el. instrumenta nije strano).

Doduše, meni se to ništa ne sviđa (a probah sa solidnim brojem CD-a), ali eto ... možda ću ja s vremenom doći i do toga, ali ne postoji "aktivna namjera" da mi se to svidi. Ako dođe dobro, ako ne, opet dobro.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 30.ožujak.2020 u 13:58
Originalno postano od strane člana: Sten Sten napisao:

 
Btw. mislim da bi trebao napustiti i cijeli taj "koncept" čekanja ili čak traženja/razvijanja "jezika" za klasiku. Doći će ti (ili možda i neće - meni za jazz nije skoro nikako, samo u tragovima) kako ti je došao za Aphex.
A recentne klasike (recentne recente, dakle u zadnjih max. 20 godina) vrlo nalik tome s gornjeg linka ima podosta (ok, bez zvukova iz prirode i odsvirano na analognim instrumentima, mada im ni korištenje tu i tamo kojeg el. instrumenta nije strano).

Doduše, meni se to ništa ne sviđa (a probah sa solidnim brojem CD-a), ali eto ... možda ću ja s vremenom doći i do toga, ali ne postoji "aktivna namjera" da mi se to svidi. Ako dođe dobro, ako ne, opet dobro.

Ovo za "jezik" i mislim na taj način - to se razvija kroz praksu u prvim koracima unutar tog medija. Znači - slušanje. Sjećam se dobro recimo kad sam prvi put čuo apstraktni zvučni cut-up. Apsolutno nisam mogao ući u to. Ali bilo je dovoljno da me nešto fasciniralo u tome i nastavio sam slušati. I s vremenom nekako čudno samo postane "jasno". Ne logički jasno, pa čak niti u starim estetskim terminima poput recimo "ljepote". Ali pojavi se neki tip unutarnje logike, emocija i odjednom shvatim da drugačije čujem i slušam.

Meni isto jazz nimalo ne leži, ali on me za razliku od klasike niti ne zanima. Klasici me nešto "vuče", jazzu ne. Mislim, sviđa mi se jazz poput Ornettea Colemana, Alberta Aylera, Cecila Taylora zbog veze sa slobodnijim rockom kakvog volim, ali generalno, jazz mi nije privlačan. 

Recentna klasika mi je odlična - tu se uopće ne moram truditi, to mi leži vrlo "prirodno" temeljem onoga kako sam se već oformio. Ona mi je bliska postala već preko tih istih stvari koje slušam u "popularnoj" muzici. Recimo Terry Riley, Steve Reich, Charlemagne Palestine...čak i Iannis Xenakis i Karlheinz Stockhausen (iako su oni izrazito "akademski" kompozitori, pa su drugačiji od ovih ranijih)...to mi sve full leži. Isto kao i recimo K. Penderecki ili Arvo Paert - to mi je sve baš po guštu.


Objavio: Sten
Datum objave: 30.ožujak.2020 u 16:29
U biti, ne kužim koji problem ti imaš s klasikom? haha

Ne sviđa ti se Schumann? Ili Pachelbel? Ili netko treći? Pa što, ne sviđaju se (pojednostavljneo rečeno) ni meni.
Ti si ušao na "zadnja vrata", kroz recentnu klasiku i koliko ja vidim unutra si (sa Šostakovičem si definitivno položio ispit proteza)
Hoće li ti biti interesantno ići dalje u prošlost ili ne, vidjet ćeš. Moja prognoza je da ne, barem ne dalje od spomenutog romantizma, jer svako vrijeme nosi svoj duh i to se osjeća i u klasici. Iznimna su djela a pogotovo izvedbe koja mogu staru glazbu transformirati da se u njima osjeti i duh sadašnjice.

U biti ovaj tvoj ne-klasični ulazak u klasiku mi se više sviđa od dosta njih koji slušaju klasiku koja završava najdalje s pojavom Beethovena, jer im je sve ono kasnije preagresivno, i to nije "prava" klasika.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 31.ožujak.2020 u 17:15
Originalno postano od strane člana: Sten Sten napisao:

U biti, ne kužim koji problem ti imaš s klasikom? haha

Ne sviđa ti se Schumann? Ili Pachelbel? Ili netko treći? Pa što, ne sviđaju se (pojednostavljneo rečeno) ni meni.
Ti si ušao na "zadnja vrata", kroz recentnu klasiku i koliko ja vidim unutra si (sa Šostakovičem si definitivno položio ispit proteza)
Hoće li ti biti interesantno ići dalje u prošlost ili ne, vidjet ćeš. Moja prognoza je da ne, barem ne dalje od spomenutog romantizma, jer svako vrijeme nosi svoj duh i to se osjeća i u klasici. Iznimna su djela a pogotovo izvedbe koja mogu staru glazbu transformirati da se u njima osjeti i duh sadašnjice.


Dobro pitanje koji problem imam. Rekao bih da upravo u ovome što si i napisao...teže ulazim u tu "klasičnu klasiku". 20. stoljeće mi je bitno bolje od onoga prije. Ovo što sam poboldao je ono što mi, čini mi se, stvara najveći problem kod ulaska u stariju klasiku. Jako puno toga mi je previše slatko i jako puno toga mi je previše patetično. A niti sa religijskim karakterom materijala se ne slažem najbolje, a toga isto ima dosta. Poštujem, ali ne progovara mi. 

Što se romantizma tiče, zanimljivo mi je da njemačke pjesnike s kraja 18. i početka 19. st. jako volim. Ali u muzici čak i taj period bitno teže ide od recimo 20. stoljeća. 


Objavio: Sten
Datum objave: 31.ožujak.2020 u 22:17
Koliko ja vidim, sve je "normalno" haha Samo nastavi, mislm da ne trebaš nikakve dodatne smjernice ili savjete. I uopće se ne bi trebao zabrinjavati ako ti se ne svidi nešto (ili ništa) od prije 300 godina. Previše je to vremena prošlo, taj "jezik" koji ti tražiš bi morao biti sam ti. Ali drukčiji ti. To ne možeš biti sve i da hoćeš.
Možeš se vježbati i lagano siliti, ali ako ti izvrsno leži Šostakovič i još modernije stvari, tako izvrsno ti nikad neće ležati nešto od prije 300-400 godina. Ili baš ako se budeš jako puno potrudio, možda i nađeš tu i tamo neko djelo, ali to će biti zapravo iznimka.

To vidjeh kod sebe i kod svih frendova koji su probali praktično sve (barem po epohama) od klasike.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 06.travanj.2020 u 21:03
Ovo mi je wunderbar muzika (cijeli album, ali neću kačiti cijeli album). Otpočetka slušati, ne znam zašto mi je zapeo na sredini link.



Objavio: Sten
Datum objave: 07.travanj.2020 u 22:26
Not my cup of tea ne proteza


Objavio: tatamata
Datum objave: 09.travanj.2020 u 21:17
Sten, piši o svemu što želiš, no nemoj o klasici. Sramotiš sam sebe, i bit će ti žao čitati vlastite postove nakon desetak ili više godina ako se nastaviš baviti klasikom. Ovako podsjećaš na dijete koje sjedi na podu i recenzira igračke koje su mu u dohvatu a za neke još nije siguran čemu služe pa mu se ne sviđaju.

A glazba, ona koju zovemo klasičnom je zapravo ogromno more koje ne možeš pogledom obuhvatiti.
Možeš neko vrijeme plivati, no misliti da poznaješ to more možeš samo dok ne shvatiš koliko je u stvari veliko. Nađite si ono što vas privlači, iza toga će vas privući nešto drugo. Reći da poznaješ jednog kompozitora - za to  trebaju godine izučavanja samo njega. A za poznavanje samo J.S.Bacha treba poznavati toliko glazbe koja može stati na otprilike 1200cd-a. Inače ti se može dogoditi da u nadahnutom postu zaključiš da Arvo Part piše glazbu za liftove (Stenova akrobacija od koje mi se pupak razvezao).

Rubinštajn je u jednom intervjuu lijepo opisao svoje putovanje klasikom. Rekao je da je kao pubertetlija bio fan Mozarta pa potom Chopena, Schuberta, Schummana, Liszta, i ostalih romantičara koji su ga terali na plakanje zbog neshvaćene duše. No to je ubrzo zamijenio Brahmsom, Dvorakom, Debusyom. Onda je otkrio Handla, Bacha i Haydna pa je krenuo na one koji su kako je izjavio "teži" - Mahlera, Prokofieva, Bartoka. Iza toga se posvetio Beethovenu. Na kraju je slušao Stravinskog, Shostakovitza i Hindemitha a zatim Schoenberga, Lutoslavskog, Pendereckog.
Zatim je kako kaže ostario i shvatio da mu je najmiliji Mozart. Jer Mozart je živa radost.

Da glazba ne mora nositi obilježja doba u kojem je nastala dokaz je Beethovenova Grosse Fuge, za koju je Stravinski napisao da kao komad ne paše bilo kojem dobu u glazbi stoga što je to čista glazba koja nadilazi epohu i neslušljiva za one koji tu epohu traže unutar glazbe. A takve istinske glazbe ima u svim epohama, od Monteverdija do danas.

Ili poslušajte https://www.youtube.com/watch?v=1ljq4MwzAbo" rel="nofollow - 32. Beethovenovu sonatu za piano sonatu   (ako ste nestrpljivi negdje od 15:20)
To je osnova regtime-a. Koji je nastao 100 godina kasnije.

I pažljivo s ishitrenim tvrdnjama, znam da ovaj forum čitaju i ljudi koji su u klasici ko riba u vodi, pa nebih volio da ga doživljavaju kao humoristični časopis.
NHF



-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: Sten
Datum objave: 09.travanj.2020 u 22:17
Tatamata, ti slušaj i guštaj što god hoćeš od klasike, a ja ću pisati onako kako ja doživljavam ponešto od te glazbe. Imam nešto i godina, ne kao ti, ali dovoljno da se solidno snalazim u tome i da mogu dati neku preporuku.
 Ne smatram se nikakvim stručnjakom na tom polju, niti sam ovdje dosad vidio nekoga kome bih mogao prišiti taj pojam, no, naravno, ti se prvi ne moraš složiti s njome (preporukom) te možeš predložiti nešto drugo, drage volje ću to uzeti u obzir. Najiskrenije. To sam već i činio u prar navrata (dosta davno sad već) mada, nije bilo rezultata.

 Mislim, prva moja rečenica je suvišna, ali kad si već daješ za pravo docirati ne svisoka, nego sa stanovišta jako blizu aroganciji, onda zaslužuješ i određeni odgovor, a da ipak ostanemo u okvirima normalnog razgovora.

 Glede Parta, ako sam i rekao nešto u tom stilu, očito si predoslovno shvatio. Iimao sam par njegovih CD-a u vlastitoj kolekcijii i imam svoje mišljenje o njemu, koje nema puno veze s ovime što si mi ti stavio u usta, no to nije moj problem.


Objavio: tatamata
Datum objave: 10.travanj.2020 u 10:46
Moja razmišljanja o kompetenciji za diskusiju i rasprave na forumima (osobito mladih ljudi) su i dovele do mog posta, ti si kolaterarna žrtva, nemoj uzeti srcu, dakako da cijenim ljubav prema klasici koju nastojiš prenijeti.

Ono što mene smeta je da su Google doktori spremni po forumima iznositi svoja viđenja Zaratustre a da pritom nisu pročitali nijedno djelo Friedricha Nietszchea, napabirčili su neke rečenice tu neke tamo, i složili si mozaik sliku koja je često iskrivljena i bez osnova. Nedostatak u kompetenciji hrabro brane svojom odjedamput shvačenom i stečenom slobodom da imaju pravo na svoje mišljenje bez obzira kakvo ono bilo i nemožeš tu apsolutno ništa.
Tu su korijeni relativiziranja svega oko nas i zastrašujuće izgleda pogled na sjene stvari koje dolaze.
Barem meni. No ispravno i kažeš da je to u biti isključivo moj problem.

I slušajte klasiku, unutar nje su tisuće glazbi koje se potpuno razlikuju jedna od druge i nema na svijetu čovjeka za kojeg se tu nemože naći nešto po njegovom ukusu. Treba samo zagrepsti.
Wink


-------------
prava hifa svijetli u mraku.


Objavio: popol_vuh
Datum objave: 10.travanj.2020 u 11:56
tatamata, hvala na uključivanju u ovu temu. Nadao sam se da ćeš napisati koju riječ ovdje jer znam da znaš puno o ovoj temi.

Ono što mi se ne sviđa je ovo prepucavanje koje je izbilo i mislim da nema osnove za to. Drago mi je da Sten iznosi svoja viđenja i dijeli ih - meni to puno znači, kao i doprinos svakoga tko ima što svoje za reći. "Kompetentnost za raspravu" je nešto što bih osobno oprezno uzimao kad su ovakve teme u pitanju - naravno, ukoliko je zadovoljen uvjet samosvijesti sudionika do kuda njihovo znanje ili "znanje" ide, te ukoliko to jasno iskazuju i ne prikazuju se lažno. Dijeljenje osobnog iskustva u ovakvim stvarima smatram vrijednim.

Ovaj dio o google doktorima i kompetencijama za diskusiju osobito mladih ljudi, kako kažeš - to mi nije jasno na što se odnosi. Jasno mi je na koji generalni fenomen misliš i slažem se s tobom, međutim ne vidim povezanost sa ostatkom teme.

EDIT:

Još sam htio reći da ne smatram problematičnim što neki ljudi koji su u klasici kao riba u vodi čitaju forum, pa im se nečije neznanje čini smiješnim. Smiješno i ružno je samo ako se netko tko ne zna prikazuje kao znalac. Ovdje nitko ne nastupa iz te pozicije. A svakome od nas je štošta smiješno što ljudi pišu kad dođu na "naš teritorij", ali ako bismo dosljedno provodili taj princip, vrlo brzo nitko ne bi ništa pisao. Ili bismo uskoro imali veći broj manjih znanstvenih ili stručnih foruma koji ne bi imali zajedničkog jezika.



Ispiši stranicu | Close Window

Forum Software by Web Wiz Forums® version 11.10 - http://www.webwizforums.com
Copyright ©2001-2017 Web Wiz Ltd. - https://www.webwiz.net