Hi-Fi

pretraga  


Jamo R 909 - Audiofil - feel the sound - Zvučnik

Jamo R 909

Gola istina


U svijetu gotovo da nema tvtrke kao što je Jamo. U audiosvijetu, naime, dobro se zna koja tvrtka kamo spada. Pa tako postoje one koje proizvode kvalitetne komponente po razmjerno pristupačnoj cijeni, i one koje su se posvetile proizvodnji vrhunskih i cijenom jedva dostižnih uređaja. Postoje i tvrtke u sredini, one koje su uspjele skladno pomiriti suprotnosti vrhunskog i jeftinoga, proizvodeći uređaje koji nisu vrhunski, ali su im ponekad vrlo blizu, a nisu ni nedostižno skupi, cijenom nerijetko bliži onima širokopotrošnima.
Jamo u toj hijerarhiji spada u prvospomenute tvrtke. Jer, glavnina njihovog proizvodnog programa usmjerena je širokom tržištu. Međutim, tijekom svojeg više od 30 godina dugog postojanja, upustili su se i u par izleta u područje visokog audija. Prvi se takav hrabri iskorak dogodio početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, sa smjelo dizajniranim zvučničkim kutijama Oriel, cilindrično oblikovanim zvučničkim sustavom visokim preko 1.80 m, koji nije sličio ničemu što je do tada izašlo iz tvrtkine tvornice u Glyngoereu, malom ribarskom mjestašcu na sjeveru Danske.
Premda se radilo o odličnim, pa u pojedinim elementima i izvanrednim zvučničkim kutijama, do tada neviđena dizajna, Orieli nisu u svjetskim high-end tiskovinama dobili hvalospjevne ocjene. "Kastinski" pristup u ocjenjivanju jednostavno nije dozvoljavao da se superlativno ocijeni zvučnički sustav kojeg je proizvela tvrtka koja nema high-end pedigre.

Pokazivanje mišića
U Jamou nisu bili razočarani time. Ionako su te zvučničke kutije proizveli samo za "pokazivanje mišića" i za demonstraciju stvralačke snage tada jednog od vodećih svjetskih proizvođača zvučničkih kutija. No, tržište je drugačije reagiralo od high-end novina. Pa se početno planiranih 500 pari tih nimalo jeftinih, uglavnom ručno rađenih, zvučničkih kutija, prometnulo u preko 1500 pari tijekom 5 godina proizvodnje.
Prošlo je gotovo deset godina od prestanka proizvodnje Oriela. Tijekom tog vremena bilo je planova i govora o proizvodnji novog high-end zvučnika s Jamovim logom, ali mijene, pa i problemi, kroz koje je Jamo prolazio u "postorijelovskom" razdoblju nisu omogućavali da planovi postanu javom. Nakon što su problemi, priključivanjem američkoj koropraciji Klipsch, prevladani, planovi kovani tijekom zadnjeg desetljeća prometnuli su se u gotov proizvod. I to kakav!
Henrik Mortensen, Jamov glavni akustički inženjer, koji potpisuje i Oriele, imao je gotov prototip prije prije osam godina. No, okolnosti u tvrtki nisu išle na ruku njegovom projektu. Danas, kad u Jamou vjeruju da se povećava zanimanje za kvalitetnu reprodukciju glazbenog stereo zapisa, R 909 predstavlja njihov odgovor na to.
Zna se da su kutijasti kabineti nužno zlo i da bi najbolje bilo kad ih ne bi bilo. Ali, kutijama se rješavaju neki inače nepremostivi problemi. Najveći problem koje kutije uzorkuju su njihove rezonancije koje stvaraju na njih ovješene zvučničke jedinice - bas jedinice daleko najviše, srednjotonske znatno manje, visokotonske neznatno - koje se onda prenose natrag na zvučničke jedinice, ometajući njihovo pokretanje koje bi trebalo biti sukladno samo osobinama signala kojeg su primile i koji ih u stvari pokreće. Upliv rezonancija je najveći na najmanju, visokotonsku jedinicu, ali njihovog štetnog djelovanja nisu pošteđeni ni njihovi glavni uzročnici - bas i srednjotonske jedinice. Osim toga, zvuk iz kutijasto ustrojenih zvučničkih sustava znatno je podložniji utjecajima sobnih rezonancija.
Već s Orielima u Jamou su pokazali da razumiju značaj negativnog utjecaja rezonancija na konačan zvuk zvučničkog sustava i da se da se s problemom rezonacija kabineta znaju nositi. Ali s Reference 909 zvučničkim sustavom učinili su ogroman korak dalje na tom putu. I opet iznenadili audiosvijet. Malo je posjetitelja njihovog štanda na prošlogodišnjem berlinskom IFA sajmu koji nisu barem na trenutak zastali pored tri izložena primjerka u crnoj, crvenoj i žutoj boji. Ono što je privuklo pozornost posjetitelja, osim samoga dizajna, koji je tradicionalno danski specijalitet, bilo je ustrojstvo Reference R 909 zvučničkog sustava. Naime, R 909 nemaju kutija…
Takva zamisao ide za time da se spriječi kompresija zvuka unutar kabineta i izbjegnu izobličenja koja neminovno nastaju zbog izvijanja (fleksije) membrane uslijed potiska povratnog vala iz kabineta. Zvučnički sustavi bez kabineta imaju bolji dinamički odziv i bitno smanjene koloracije što inače nastaju uslijed mnogostrukog odbijanja zvuka unutar zatvorenih ili djelomično otvorenih kabineta. Da bi se kompenzirao fazni i vremenski nesklad zvuka, ploča s ovješenim zvučničkim jedinicama blago je zakošena unazad.
Iz većine konvencionalnih zvučničkih sustava bas frekvencije šire se omnidirekcionalno, odnosno kružno. Za razliku od njih, bas jedinica u dipolnom sustavu zrači ograničeno i kontrolirano, formirajući oblik broja 8. Ovaj je oblik disperzije izabran stoga što se tako smanjuje količina odbijenog zvuka koji dolazi do slušatelja, kao i broj sobnih rezonancija. Postavi li ih se korektno u prostor, R 909 uvjetovat će nastanak znatno manje količine stojnih valova (jer zvuk koji dolazi odostraga ima ograničenu disperziju pa se neće tako snažno odbiti natrag u sobu), što rezultira znatno uniformnijom reprodukcijom najnižih dijelova tonskog spektra.



Dakle, radi se o dipolnom zvučničkim sustavu. Takva je koncepcija gotovo isključivo rezervirana za planarne, prije svega elektrostatičke, zvučničke sustave. Dipolni zvučnički sustavi isijavaju istu količinu zvukovne energije na obim stranama svojih membrana. Zvučni se valovi na obje strane membane šire u slobodan prostor i ničim, osim površinom plohe na koju su ovješene zvučničke jedinice, nisu odijeljeni jedan od drugoga. Zbog nevelike širine ploče na koju su ovješene zvučničke jedinice, ali i njihovih malih membrana, valovi veće valne duljine (a to su bas frekvencije) koji nastaju kad se membrana pokrene prema naprijed, susrest će se s onima koji nastaju kad membrena krene prema nazad. Radi se o dva kuglasta vala (oblik broja 8), a kako su ti valovi u protufazi, može doći do njihovog poništavanja, odnosno do akustičkog kratkog spoja, čiji je rezultat izostanak basa (ili, teoretski, potpuni izostanak zvuka). To će se dogoditi uvijek i na svim frekvencijama čija je valna duljina veća od širine panela koji tada prestaje djelovati kao zvukovna ploča. Da se to ne bi dogodilo, udaljenost membrane i ruba zvučne ploče mora iznositi najmanje jednu četvrtinu valje duljine najdubljeg tona. Zato površina ploče na kojoj su ovješene jedinice mora biti što veća - s povećavanjem površine zvučne ploče akustički kratki spoj se pomiče prema nižim frekvencijama, čime se povećava čujnost nižih tonova. Kako je kod R 909 zvučničkog sustava ploča na koju su ovješene zvučničke jedinice razmjerno uska, morale su biti korištene dvije velike bas jedinice (jer ne postoji zvučnička jedninica čija membrana ima površinu kao dvije membrene zvučničkih jedinica - 38 cm, kao one ugrađene u R 909) i spojene paralelno kako bi se dobila odgovarajuća učinkovitost. Dvije ili više bas jedinica potrebno je postaviti na ploču zbog malog isijavanja jednog zvučnika. Kod R 909 time je ostvareno i pojačanje basa za 6 dB po oktavi u području ispod 200 Hz. Jedinice moraju biti postavljene što je moguće bliže jedna drugoj jer se samo tako otpor isijavanja linearno povećava. Toliko, najkraće i najjednostavnije, o teoriji… Puno je bitnija praksa. Odnosno način kako je teorija pretočena u praksu.

Po svemu posebno
Reference R 909 zvučnički sustav, dakle, ima po dvije velike bas jedinice s laganim papirnatim membranama, prilično krutim poliuretanskim ovjesom pričvršćenima za čvrstu magnezijsku košaru. Kruti ovjes je nužan ne samo da bi se izbjegla velika nelinearna izobličenja, već i da bi se spriječilo i samo uništenje zvučničke jedinice zbog nepostojanja krutosti zvučnog jastuka iza membrane. Premda papirnate membrane danas nisu jako često u uporabi, one su odlične za ovu namjenu jer su lagane i brzo pokretne (ali i brzo zaustavljive!), a mogu reproducirati vrlo niske tonove. To u slučaju R 909 znači 25 Hz. Da bi se smanjile rezonancije jedinice koje se javljaju pri reprodukciji najnižih tonova, košara bas jedinica je od magnezijske slitine.
Srednjotonska jedinica je Seasova, s magnezijskom membranom promjera 150 mm i neodijskim magnetom. Srednjotonac je zapravo dizajniran u Jamou, baš za ovu namjenu, a u Seasu je proizveden. Magnezijska membrana jamči visoku čvrstoću i malu masu, zahvaljujući čemu može reproducirati frekvecije čak do 9 kHz, što je posebno bitno za kompaktnu i bešavnu reprodukcijmu srednjotonskog područja. Visokotonska jedinica je u Scanspeaku posebno izrađena Revelator, s tekstilnom membranom promjera 25 mm, izrađenom primjenom Symetric Drive tehnologije. Iza višestruko presvučene membrane i magnetskog sustava je zatvorena, dvostruko prigušena komora, s posebnim antirezonancijskim sustavom za eliminaciju turbulencija unutrar komore. Zato nema ferofluidne otopine za hlađenje sustava i prigušivanje rezonancija, a to značajno pridonosi čistoći reprodukcije visokotonskog područja. Osim toga, i prednja ploča je manja od one u izvornom Revelatoru, kako bi se visokotonac mnogao čim više približiti srednjotoncu. Skretnica je prilično jednostavno dizajnirana, 2. reda (12 dB/okt), s odličnim dijelovima koji uključuju Solenove folijarne kondenzatore i "zračne" zavojnice. Sve su jedinice ovješene na, sukladno danskoj tradiciji obrade drveta, vrhunski oblikovanu i obrađenu, 43 mm debelu, ploču napravljenu od sedam slojeva različitog materijala, postavljenu na veliko i masivno postolje koje služi i kao kućište za skretnicu. Ploča je blago zakrivljena prema bokovima, čime se povećava njezina čvrstoća i smanjuje difrakcija zvučnog vala. Dodatno učvršćenje ploče postignuto je elegantnom čeličnom upornicom koja ide od vrha ploče do postolja, a njome idu i kabeli od skretnice do zvučničkih jedinica. Osim te glavne, radne, upornica ima i kozmetičko-praktičnu funkciju, jer na nju se pričvršćuju zaštitne maske. Dakle, još jedna neobičnost - zaštitne maske štite stražnji, a ne prednji dio zvučničkih jedinica. Što je i logično, jer tu se nalaze pokretni dijelovi zvučničkih jedinica. A maska na stražnjoj strani ne djeluje na rasap zvuka jer sa stražnje strane zrače samo niske i srednje frekvencije na čije širenje maska ne djeluje pogubno kao na visoke tonove. Vrlo kvalitetni i polivalentni bi-wiring zvučnički priključci postavljeni su na postolje i vrlo su lako dostupni.

Snažno, brzo, čisto
Postavljanje zvučničkog sustava u prostor uvijek je posebno važno i jako utječe na konačnu kvalitetu zvuka. Panelni zvučnički sustavi ne izazivaju veliku bočnu radijaciju, pa ni refleksije od bočnih zidova neće značajno djelovati na zvuk. Ipak, bilo bi dobro kad bi od bočnog zida bili udaljeni najmanje pola metra i zakošeni prema slušatelju (čak i do 25 stupnjeva, što ovisi o osobinama sobe). Više pozornosti treba posvetiti udaljenosti od stražnjeg zida, koja ne bi smejla biti manja od 1 m. Naime, stražnji val, koji je u protufazi s prednjim, nakon što se višestruko odbije od sobnih prepreka (ponajviše stražnjega zida) dolazi do slušatelja koju mikrosekundu kasnije od "glavnog", prednjeg vala, što, ako je timing dobar (a on ponajviše ovisi o udaljenosti zvučnika od stražnjeg zida), može značajno pridonijeti stvaranju iluzije visokog prostornog realiteta.
Snažno pojačalo uvijek je dobrodošlo u svakom audiosustavu. A kad je u njemu R 909, tek. Jer, osjetljivost dipolnih zvučnika nije velika. Ovdje je to 89 dB. Srećom, postojana impedancija od 4 ohma (s tek malim podom na 3 ohma u području oko 50 Hz) omogućava lagano poganjanje sustava i s pojačalima manje snage. No za grandiozne orkestralne klimakse, pogotovo u većim prostorijama, 200 W je minimum da bi se iz R 909 dobio zvukovni pandan živoj izvedbi. Osim što pojačala s kojima će R 909 biti spregnuti moraju biti snažna, moraju imati i dobru kontrolu (viši damping faktor) i vrhunsku razlučivost.
Premda vrlo mali broj audiofila ima iskustva s dipolnim zvučničkim sustavima (pogotovo ovakvima, s dinamičkim jedinicama), općenito je očekivanje, prije svega temeljeno na iskustvima s elektrostatičkim i slično ustrojenim sustavima, da takvi zvučnnički sustavi zvuče otvoreno, svijetlo i analitički. Premda R 909 sustavu ne nedostaje ni jedne od tih osobina, i premda općem opisu zvuka ovako ustrojenih zvučničkih sustava najbolje odgovara pojam neutralno, opći tonski kolorit njihova zvuka ipak bi se mogao opisati toplim, punim i bogatim, prije nego klinički čistim, inženjerski preciznim ili skandinavski hladnim.
No, prije nego se upustimo u podrobno i sustavno seciranje zvukovnih osobina i dometa Reference R 909 zvučničkog sustava, da bi konačni zaključci i pojedinačne primjedbe bili jasniji, valja reći da test nije obavljen na uobičajen način. Naime, R 909 se ni na trenutak nisu pojavili u audiosustavu potpisanog autora. Činjenice poput skupoće sustava, njegove veličine i time složenosti transportiranja kao i postojanje samo jednog para u Zagrebu (i Hrvatskoj), koji bi tjednima trebao biti nedostupan onima kojima treba biti predstavljen, prometnule su se u argumente kojima se nije bilo moguće adekvatno suprostaviti. S druge strane, prostor u kojem je test obavljen, slušaonica trgovine Audio Art, prostor dobrih akustičkih osobina i primjereno akustički tretiran, autoru testa je vrlo dobro poznat od samog početka njegovog pretvaranja u to što danas jest. Otegotna okolnost Za R 909 je u tomu što su se tijekom testa u prostoriji uz njih nalazili i drugi zvučnički sustavi, što im sigurno nije pomoglo. Dobra vijest, pak, u svemu je da će svi zainteresirani moći doživjeti njihove zvukovne domete u istim uvjetima i "na isti način" kao i autor testa. I u krajnjem, bolje i lakše, "provjeriti" navode iz teksta što slijedi.
Svatko onaj tko razmišlja o udomljavanju para R 909 mora biti spreman na strpljenje. Prvo na dugotrajno usviravanje, koja će trajati mjesecima, a onda na pomno postavljanje u sobi koje će omogućiti da taj po svemu jedinstven i poseban zvučnički sustav zasvira onako kako može. Jer, bez obzira na načelnu postavku da ovako ustrojeni zvučnički sustavi nisu pretjerano osjetljivi na osobine sobne akustike, pa ni na samu preciznost postavljanja, to ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo. Pomnim postavljanjem može se dobiti puno više nego ovlašnim postavljanjem. Već u slušaonici oni koji se odluče ozbiljnije suočiti se sa zvukom R 909 uočit će prvi problem koji ih čeka. Naime, ne samo zato što su R 909 veliki zvučnički sustav, koji može reproducirati vrlo duboki bas, već i zato što je njihov visokotonac postavljen na preko 1.5 m visine, soba u kojoj bi se R 909 trebali naći morala bi biti dugačka minimalno 5 m, što bi omgućilo da iza zvučnika ostane najmanje 1.5 metara prostora, da slušatelj bude od njih udaljen minimalno 3 metra i da iza sebe ima barem 0.5 m slobodnoga prostora. Na takav način kompenzirat će se (donekle) i problem visoko postavljenog visokotonca. Dipolni zvučnički sustavi nisu jako osjetljivi na odbijanje zvuka od bočnih zidova, pa je zato dobro maksimalno iskoristiti širinu sobe, udaljujući zvučnike što više jednog od drugoga, ostavljajući između njih i bočnih stijena sobe samo 0.5 m prostora. Da, i punu pozornost posvetite zakretanju oko okomite osi. Pogotovo, ako iza zvučnika nemate više od 1.5 m, i ako su od bočnih zidova udaljeni manje od 0.5 m. O tome će presudno ovisiti kvaliteta prezentacije elemenata prostornih dimenzija zvuka.
Tijekom inicijalnih slušanja, svatko tko dobro razumije zvuk koji do nas stiže posredstvom uređaja za njegovu reprodukciju u stanu i ima slidno slušno iskustvo s različito ustrojenim zvučničkim sustavima, odmah će čuti i shvatiti da zvuk iz R 909 ne sliči nijednom kojeg je do tada imao prilike čuti. Da će tako biti, jasno je svakome tko poznaje ustrojstvo bipolarnih zvučničkih sustava u bilo kojem pojavnom obliku. Ti su zvučnički sustavu po prirodi - egzekutori. Minimalne koloracije kao posljedica nepostojanja kutijastog kabineta dovode do toga da nijedan materijal koji nije dobro snimljen neće zvučati čak ni prihvatljivo, nekmoli dobro. I koliko god to s čistunskog hi-fi stajališta bilo dobro i poželjno, sa stajališta uživatelja u glazbenoj izvedbi neće baš biti dočekano ovacijama.
Jamov promidžbeni slogan "Let' get personal" sasvim bi dobro odgovarao najkraćem opisu zvukovnih osobina R 909 sustava. I to bi sigurno trebalo imati na umu kad se prosuđuju njihovi dometi. Naravno, nijedan zvučnički sustav, idealno, na bi trebao/smio imati "osobnost", već bi morao biti maksimalno neutralan prezentator glazbenog predloška. No, osobitost R 909 leži upravo u tome što oni spadaju u najneutralnije reproduktore zvuka kad se radi o zvučničkim sustavima koji koriste dinamičke jedinice. I svi koji s takvim sustavima nisu imali dovoljno iskustva (a malo je onih koji su uopće imali) imat će problema "priviknuti se" i prihvatiti takvu prezentaciju. Dobar dio njih neće nikada. Bit će im puno lakše proglasiti R 909 (i ostale tako ustrojene zvučničke sustave) lošim reproduktorima. Pa nisu krhkost panelnih (elektrostatičkih, izodinamičkih i slično ustrojenih) zvučnikih sustava, a ni njihova cijena i veličina, jedini, nekmoli glavni, razlozi zašto ih je tako malo u audiofilskim sustavima. Način kako oni prezentiraju zvuk, glavni je razlog tome.
Teško je izdvojiti, nakon što se uđe u sve elementarne pore zvuka R 909 sustava, što je ono što ga najbolje karakterizira. Je li to prezentacija prostornih dimenzija, dinamičke osobine, reprodukcija bas frekvencija, podnošenje snage, naglašena neutralnost i odsustvo koloracija... ? No, pokušajmo ići redom i vidjeti u čemu R 909 prednjače, a u čemu zaostaje u odnosu na drugačije ustrojene zvučničke sustave s dinamičkim jedinicama slične cijene. U prezentaciji bas frekvencija i podnošenju snage, kutijasti im zvučnički sustavi nisu ni do gležnja. Dobro, do koljena, kad se radi o najboljim primjercima tod cijenovnog razreda. Bas kakav izlazi iz R 909 je nešto što stvarno treba doživjeti. Toliko je brz, okretan, točan i moćan da se često stječe dojam da nije krajnje dubok. A dojam vara. Navikli smo, slušajući kutijaste dinamičke zvučničke sustave, da je duboki bas spor i trom. Isto ako što smo uvjereni da je medvjed lijena i spora životinja... A to je isto tako daleko od istine kao i pomisao da R 909 ne mogu dodirnuti dno frekvencijske ljestvice. Stvarno, kad se sluša kakav jazz kvartet, može se činiti da bas ne ide jako duboko. Jer, kutije/kabineti, koji neminovno djeluju na linearnost bas krivulje zvučničkog sustava ovdje nisu odigrali svoj pogubni ples, niti na bilo koji način pridonijeli naglašavanju "veličine" basa. . Ali pustite orguljašku glazbu, s puno pedalnih tonova. Pa još malo "odvrnite". Počet ćete po sjedalu tražiti gdje je pojas za vezivanje. Jer ćete imati dojam da vam noge ne dodiruju pod, da letite. Imate li snažno pojačalo, barem 200 W po kanalu, možete si prištiti luksuz dačujete kako zaista glasno može svirati hi-fi sustav. Bez trunke izobličenja! Gledajte, ipak, da to ne radite u doba ručka/večere. Susjedima bi iz ruku mogao poispadati pribor za jelo. Onima starijima i onaj iz usta...
Nakon basa slijedi, dakako, srednjotonsko područje. I tu se javlja prvi pravi i, zapravo, jedini problem u zvuku koji dolazi iz R 909. Na radi se o problemu s prezentacijom cijelog srednjotonskog područja. Problem se javlja na inače kritičnom dijelu, na prijelazu iz visokog basa u niske srednje tonove. Njih veliki bas "lavori" više ne mogu reproducirati, a srednjotonska jedinica razmjerno malog promjera membrane još ne može. Zato je taj dio frekvencijske palete blago potisnut, što stvara dojam male "praznine" koja se najviše osjeti pri redprodukciji glazbe koja u sebi sadrži ponajviše srednjih tonova (solo instrumenti, trija i kvarteti, manji orkestralni sastavi). Naravno, čuje se to i pri reprodukciji svake druge glazbe, ali puno manje kod one "širokopojasne" gdje impozantni bas uglavnom uspije "popuniti" tu prazninu, odnosno, bolje reći, odvući pozornost slušatelju. Ostatak srednjotonskog područja bio je prekrasno reproduciran. Svi njegovi pozitvni elementi - muzikalnost, protočnost, transparentnost, timbralna korektnost, prirodna otvorenost, tajming i ritmička točnost - bili su vrhunski izneseni. Srednji dio spektra odlično se i bešavno nastavio na visokotonski. Koji je bio čist, precizan, brz, vrhunski artikuliran, bez parazitskih sibilanata, bez obzira slušalo se tiho ili gromoglasno. Revelator visokotonac nema onu kristaliničnost ili tehničku preciznost zvučničkih jedinica s dijamantnom ili berilijskom membranom, ali teško da bi se moglo reći da mu je to u ovoj konstelaciji mana. Zapravo, glede osobina srednjotonca, ovakav izbor doimlje se iznimno promišljenim. Zbog toga sve iznad bas područja djeluje naglašeno jedinstveno, usklađeno i kompaktno, a zvuk u cjelini dobiva profinjenu zaobljenost koja ništa ne skriva niti maskira. I zato umjesto da bude naglašeno neutralan, dobiva toplu, muzikalnu nijansu koja R 909 čini vrlo ugodnima za slušanje tjekom dugog vremena. Ljudski glasovi su bili izneseni iznimno prirodno, bez kutijastih koloracija koje redovito, u većoj ili manjoj mjeri, glasove čine patvoreno sonornima, uništavajući njihovu grlenost. To je boja glasa kakva se čuje iz vrhunskih malih zvučničkih kutija u kojima glas nije opterećen nerealnom voluminoznošću koja se javlja kao posljedica kutijastih koloracija.
Prezentacija prostornih dimenzija zvuka kako to radi R 909, priča je za sebe. Svi dobro znamo koliko kutije u tome stvaraju problema. A planarni, bipolarni zvučnički sustavi, u tome su nenadmašni. Oblik i dimenzija izvođačkog tijela, njegov razmještaj za vrijeme izvođenja, R 909 prenosi slušatelju vrlo vjerno. Jedini prigovor mogao bi se uputiti sitnoj nepreciznosti u holografskom iscrtavanju pojedinih instrumenata, zbog čega je izostao onaj osjećaj palpativnosti koji se može osjetiti kod nekolicine vrhunskih zvučničkih sustava. No, zato je u cjelosti izbjegnuta napadna prezentnost i osjećaj da vam je orkestar u krilu, što se zna dogoditi u pretjeranoj trci za naglašeno holografskim dojmom. Premda zvuku uopće ne nedostaje prezentnosti, zvučna slika ne hrli slušatelju u krilo, već se zabetonirana, armirano čvrsto drži iza zvučnika. A tamo je ima u svim trima dimenzijama. Usprkos čvrstini, zvučna slika nije gusta i zbijena, već naprotiv, prozračna i otvorena do zadnjih redova. Pozicioniranost instumenata u prostoru je tako očita da imaginacija nije potrebna, pa tako ni zatvaranje očiju da bi se "zamislilo" što se zbiva iza zvučnika i gdje se nalazi pojedini instrument(alist).
Pojam dinamička prezentacija, mikro i makrodinamika, s R 909 drugačije se doživljavaju i čitaju. Slično je to kao i kod ostalih planarnih zvučnika s laganim i vrlo pokretnim membranama kod kojih je odgovor na tonski podražaj gotovo trenutan kao i zaustavljanje membrane kod "gašenja"signala. Zato su dinamički kontrasti bili izneseni iznimno realno. Vjerno kao što to čine elektrostatici, ali puno upečatljivije od njih, s naglašenijom dramatikom, zbog čega je glazba djelovala neposredno, kao da se izvodi u sobi. Nije to tek pusta fraza. Jer takvo što gotovo da nije moguće doživjeti s bilo kojim konvencionalno ustrojenim zvučničkim sustavom. Naime, ovdje se sve to moglo doživjeti gotovo na prirodnoj razini glasnoće, bez opasnosti po integritet zvučničkog sustava. I tek tada čuti pravu razliku između ppp i fff, bez kompresije ili zastajkivanja - kao da je zvuk izravno, bez posrednika, bio prenesen slušatelju. Doživljaj je to vrijedan divljenja, i na svoj način vrlo vjeran surogat onoga što možemo doživjeti u koncertnim dvoranama. Pogotovo ako sve to može dati i podnijeti soba u kojoj su R 909 smješteni.
R 909 su bez dvojbe posebni zvučnici. I premda tehnički, pa i veličinom mogu djelovati zastrašujuće, ne bi ih trebalo izbjegavati. Ipak, to nije zvučnički sustav za svakoga. On se ne kupuje na osnovi testa niti preporuke prijatelja. Njega treba pomno poslušati i doživjeti. Uvuče li se tada pod kožu, a mnogim znalcima hoće, bit će to izbor koji će svojeg korisnika podariti tisućama sati jedinstveno reproducirane glazbe i zvuka. A u suvremeno uređenim, prostranim ambijentima, svojim jedinstvenim, priznatim danskim dizajnom - u crnoj, žutoj ili crvenoj boji - biti i ukrasom prostora.



INFO BOX

Jamo R 909
Cijena: 69.990

Tehničke osobine:
system 3-way dipole
Woofer (inch/mm) 2 x 15 / 2 x 380
Midrange (inch/mm) 51 / 150
Tweeter (inch/mm) 1 / 25
Sensitivity (dB - 2,8V / 1m) 89
Impedance (Ohm) 4
Weight (kg/lb) 63,1 / 139.1
Dimensions (HxWxD/mm/in) 1276 x 488 x 541 / 50.2 x 19.2 x 21.3
Frequency Range 25 - 30.000
Crossover Frequency 250 and 2.000
powerShortTerm Min 800

Ustupio: Audio Art
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
Dubina basa, dinamička i prostorna prezentacija, lakoća slušanja, zvukovna uravnoteženost i neutralnost, dizajn.
moglo bi bolje
Mala "pukotina" u visokom basu/nižim srednjim tonovima

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Računala i audio
- Media Player by Apparatus
Forum: Audiofil web
- Galerija - update
Forum: Uradi sam
- Moj Wi-Fi daljinski
Forum: Audio komponente
- Preporuke bookshelf zvucnika
Forum: Audio komponente
- Nimak strujni kablovi
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Audio komponente
- Utjecaj različite duljine kablova
Forum: Računala i audio
- WIN i USB2

UPRAVO SE ČITA


Usher S-520
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Daniel Modrić
NAD C325BEE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Milan Rupić
Ayre CD CX-7e
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD Player
napisao: Milan Rupić
IsoTek GII Solus / IsoTek Premium
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Mrežni filtar / Mrežni kabel
napisao: Milan Rupić
Nuforce IA7
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Roxan Xerxes.20 plus
Scandyna Podspeakers
Multipak 2017
Opera Grand Callas