Hi-Fi

pretraga  


Primare I30 - Audiofil - feel the sound - Integrirano pojačalo

Primare I30

Uvod
"High quality, high-end electronics is a serious business" - rečenica je koju možemo vrlo često pročitati u elektroničkim i ukoričenim medijima, te s kojom čemo se složiti čim ovlaš pogledamo koliki je prosječni godišnji obrt u toj grani elektroničke industrije. Čak ne moramo niti to - odlučimo li se za kupnju nekog uređaja iz više ili visoke klase i počnemo s razgledavanjem prospekata i cjenika - odmah ćemo intuitivno, bez ikakvog prijevoda, shvatiti puno značenje prve rečenice.
I zaista, visokokvalitetni (high-end, high-performance) audio uvijek je bio i ostao težak, a posljednjih godina čini se još i teži posao. Sve je manje nekad poznatih brandova koji se mogu pohvaliti svojom dugogodišnjom tradicijom (čitaj: opstankom), a sve je više no-name brandova koji kao da niču preko noći, prije svega zahvaljujući ekspanziji azijskih manufaktura s jeftinom radnom snagom. Razloga vjerojatno ima još: s jedne strane kućni kino je već dobro etablirana (i profitabilna) grana koja spada u surovu realnost iz koje nema natrag i koja nemilosrdno vuče na svoju stranu, dok ekspanzija Interneta, pojava iPod-a, MP3 i ostalih - još neotkrivenih medijskih aduta - svojom širokom dostupnošću ubija svaku ekskluzivnost, tako važnu za psihologiju svakog potencijalnog vlasnika high-end uređaja. Naravno, kupci sa svoje strane očekuju da za svoj (ne mali) uloženi novac neminovno dobiju barem onoliko koliko ulože (a obično i više) da bi bili posve zadovoljni, a proizvođači zbog toga neminovno moraju dodatno poboljšati kontrolu kvalitete, održavanje i pouzdanost. To sve povećava cijenu i smanjuje konkurentnost, i eto kruga iz kojeg je teško izaći. Zbog svega navedenog, audioindustrija se tijekom zadnjeg desetljeća našla u svojevrsnom škripcu zbog pritiska oko toga koji dio vlastite proizvodnje više razvijati: ići u smjeru stroge specijaliziranosti za određeni segment tržišnog udjela u nadi da će sve veći broj poklonika anticipirati njihovo viđenje dobroga zvuka, ili dalje razvijati svoje proizvode prema zahtjevima globalnog "mainstream" tržišta, što obično za puritance znači nezaobilazno srozavanje kvalitete proizvoda.


Swedish steel, Volvo...i još ponešto
Švedska audio tvrtka Primare, koju su tijekom druge polovice 80-tih godina prošloga stoljeća osnovali industrijski dizajner Bo Christiansen i elektronički mag Bent Nielsen, radije je krenula u smjeru evolucije, prije nego "mainstrema" i revolucionarnog pristupa. Njihovi proizvodi uobličavani su i unapređivani godinama, baš kao što je evoluirala i sama tvrtka od svoga postojanja pa do danas. Nakon početnih, pomalo futuristički dizajniranih, ali kvalitetom i zvukom beskompromisnih separata iz čuvene serije 200, Christiansen napušta tvrtku, i osniva Bow Electronics, a Primare nedugo nakon toga postaje dijelom Xena/Copland/QLM koncerna. Iz toga doba poznata je među audiofilima dobro prihvaćena serija 300, koja za razliku od prijašnje, avangardnu tehnologiju rađe koristi u projektiranju same elektronike, dok je dizajnerski pristup sada već konzervativniji. Koncem 90-tih, iz legendarnog Tresholda/Pass Labs u tvrtku dolazi Michael Bladelius, nakon čega slijedi stvaranje novih i najpoznatijih Primare proizvoda - serije 10, 20 i 30. Sve tri serije odraz su Bladeliusovog koncepta čiji je temeljni kredo: high-end po umjerenoj cijeni konačnog proizvoda uz izvanredni omjer uloženo/dobiveno.
Najnoviji Primare proizvodi trenutno obuhvaćaju unaprijeđene serije integriraca/CD plejera: serija 20 (I21/CD21) i serija 30 (I30/CD31) kombinacije su integriranih pojačala i pripadajućih CD playera; najnoviji "life-style" CD/receiver, te DVD multiplayeri, procesor i multikanalna pojačala trebala bi zadovoljiti sklonosti k višekanalnim sustavima, a za one s dubljim džepom, kao vrh ponude izdvojena je stereo kombinacija Pre30/A30.2 i Pre30/A32, najnoviji uredak monstruoznih gabarita i još respektabilnijih 2x250W/8 Ohm.
Sve komponente su vrlo lijepog dizajna, jednostavnih linija i lukavo osmišljene funkcionalnosti, te zamišljene primarno kao kombo-sustav. Najjači integrirac u ponudi, o kojemu je ovdje riječ kod domaćeg zastupnika košta 13490 Kn.


Opis
Izgled "tridesetke" je već dobro poznat i nimalo nije promijenjen od debitiranja krajem 90-tih godina; to je već treća generacija na čijoj prednjoj ploči dominiraju tri prekrasno obrađena aluminijska potenciometra s neobičnim osjećajem pouzdanosti kakav dobijete uglavnom kod vojnih uređaja. Svaki od njih pokreće odgovarajuće releje; krajnje lijevi za linijske ulaze, dok krajnje desni mrežni prekidač uređaj iz "stand by" moda stavlja u pogon. Pravi prekidač koji posve isključuje mrežni napon nalazi se s donje strane u lijevom kutu i priličnio je nepristupačan, pa ako imate deblje prste, teško ćete doći do njega bez podizanja uređaja od nemalih 16 kg. Naravno, najvažnija "poruka" takvim smještajem je da amp svakako treba trajno biti umrežen i u stand-by modu, kako bi uvijek i brzo pokazalo svoju punu formu, te kako bi se izbjeglo dugotrajno postizanje optimalne radne temperature.



Središnje smješteni potenciometar za glasnoću posebna je priča; radi se o visokokvalitetnom digitalnom step-up generatoru s pogreškom u ravnoteži kanala manjom od 0,1dB i koračnim podiocima od 0-80. Funkcionira glatko, promptno i linearno, bez zastajkivanja na ekstremima kako se viđa recimo kod dobro poznatog Krella KAV300i/400xi, te se za razliku od njih glasnoća može regulirati iznimno precizno u svakom trenutku. Digitalno ograničenje nivoa glasnoće kod uključivanja pojačala, često prisutno u auto-radio/CD uređajima, vrlo je promišljeno i lukavo riješenje problema naglih udara i svojevrsne zaštite zvučnika ako ste ostavili/zaboravili pot "odvrnutim". Tako, ukoliko je nivo bio na manje od "50", uređaj "pamti" istu vrijednost, dok sve od "50" do "80" kod ponovnog uključenja vraća automatski na "50". To će se dogoditi i nakon aktivacije elektroničke zaštite na pojačalu zbog bilo kojeg razloga.
Na prednjoj ploči nalaze se još i senzor za daljinski upravljač, spomenuti minijaturni display za glasnoću, te "tape-monitor" tipka. Međutim, najzanimljivija je pomalo nejasna tipka "0/180" čija aktivacija ne daje nikave promjene u zvuku; uputstva kažu da ona: "...služi okretanju faze signala u slučajevima kada je audio materijal snimljen u kontrafazi". Kako mi nije najjasnije što se pod time mislilo, malo sam pogledao po Internetu, i na temelju nekih članaka predpostavljam da je ona prije svega nužna kod prikapčanja uređaja (CD, DAT i sl.) koji imaju drugačiji (zamijenjeni) raspored pinova za "vrući" i "hladni" vod XLR izlaza. Da bi se usaglasili i bili u fazi, treba promijeniti raspored pinova (bilo na XLR interkonektu ili u samome uređaju), što znači otvaranje uređaja (ili interkonekta) i lotanje. Ovako, stvar se riješava običnim pritiskom na gumb, ali ono što je puno indikativnije - ovo treba smatrati nekom vrstom dokaza o ozbiljnom pristupu i dubokoj promišljenosti prilikom konstrukcije pojačala, gdje su obuhvaćene čak i ovakve trivijalnosti.
Straga, I30 odaje istu solidnost kako i sprijeda: zvučnički izlazi su kompletno pozlaćeni i od masivnog metala - ali ni traga od očekivanih i u ovoj klasi gotovo neminovnih WBT terminala; tvrtka očito ne vjeruje u taj segment poboljšanja zvuka, iako se za postojeće teško može reći da su nekvalitetni. Kako se radi o dual-mono konfiguraciji, svi konektori su raspoređeni simetrično od centra prema bokovima, što ima veze s kratkoćom puta signala, a isto je i sa izlazima za preamp. Na raspolaganju su dva para XLR od ukupno 6 linijskih ulaza, koje nažalost samo rijetki mogu koristiti s obzirom na cijene uređaja koje ih posjeduju. Za skromnije puritance, 4 standardna RCA ulaza i jedan izlaz biti će više nego dovoljni za pristojan dvokanalni setup, a tu je predpojačivački RCA izlaz ukoliko nekome zatreba subwoofer ili biamping. Volio bih da jednom ovdje vidim XLR izlaze, ali to je valjda previše u ovoj klasi uređaja.



Straga se može pročitati i "...Designed & manufactured by Primare systems in Sweden..", što valjda treba uvjeriti europskog kupca da unatoč globalizaciji još uvijek može računati na poznatu pouzdanost koju dobiva sa svakom naljepnicom na kojoj je potpisana Švedska. Dakle, svim nevjernim Tomama ponovno se poručuje: nema pisanih tragova o kineskom ili malezijskom porijeklu uređaja, kako se povremeno moglo naći po različitim internetskim stranicama, a u cilju difamacije tvrtke. E sad, odakle dolaze pojedini dijelovi, štampane pločice, konektori, itd...ostaje tajna, ali to je valjda cijena koju moramo platiti da bi roba bila konkurentna rastućim novokineskim i inim brandovima.


Tehnologija.
Od samog napajanja I30 je potpuno balansirano pojačalo koje se u biti može predstaviti kao dva posve odvojena mono pojačala; za razliku od pristupa mnogih drugih tvrtki u kojemu obično zajednički transformator sadrži odvojene sekundare za svaki kanal, ovdje je dual mono princip poštovan od samog početka. Sa dva 300VA transformatora i ±20V napona napajanja, I30 pripada očito high-current uređajima sa svojih "svega" 2x100W/8 Ohm nominalne snage i 2x180W/4 Ohm; ponašanje na nižim otporima nije navedeno u zvaničnoj dokumentaciji, osim podatka da je maksimalna trenutno isporučiva struja ±40A. U jednom engleskom časopisu, sjećam se da mjerenja navode 2x400W/2 Ohm, što zvuči vrlo impresivno, ne toliko sama brojka koliko sposobnost tolerancije niske impedancije. Za usporedbu, Krell KAV 300IL/400Xi koriste 750VA, Karan I-180 isto 750VA, što je oko 325-350VA po kanalu, ali s puno više nominalne snage (Krell je specificiran kao 2x200/400W, 8/4? dok je Karan 2x180/300W). Bilo bi zanimljivo vidjeti njihovu izdržljivost pri niskim impedancijama, pogotovo s obzirom na nominalne tržišne cijene.



Kako se u Primare-u često hvale, "...u konstrukciji I30 zapravo nema velikih mudrosti i tajni. Jednostavno, korištene su sve provjerene tehnologije i elementi za koje se prilikom projektiranja uređaja pokazalo da ih ima smisla implementirati". Također, ne postoji niti određena sklonost prema nekom od proizvođača aktivnih i pasivnih komponenti kako se to nerijetko viđa kod konkurenata - jednostavno, prizor u unutrašnjosti je vrlo šarolik i sastoji se kako od dobro poznatih audifilskih brandova, tako i od no-name proizvođača. Tako se u pojačalu mogu vidjeti BB/TI op.ampovi (OPA2134 ili OPA2604, njih ukupno 14 u SMT verziji kolko sam ih uspio izbrojati) s različitim funkcijama, od predpojačala, DC servo kontrolera, izlaza za preamp i monitor, itd; zatim tu su i prokušani audiofilski dijelovi poput BC components (serija 056) ili Rubycon elektrolita u napajanju (serija MXR), polipropilenski i SMT-elektroliti za rasprezanje i manja napajanja meni nepoznate tvrtke, Omron releji za kontrolu ulaza, te brojni drugi SMT elementi koje je teško identificirati.



Ulazni dio čine J-FETovi (2SK170GR), a izlazi pouzdane 15A/150W Toshibe C5200/A1943, dva para po kanalu, što bi valjda trebalo biti dovoljno za deklariranih ±40A maksimalne impulsne struje. Kako mi se te brojke čine ipak malo preambiciozne za 20000uF filtriranja po kanalu, ne preostaje mi ništa drugo nego vjerovati u visoku kvalitetu i regulaciju oba transformatora - proizvode iz vlastite kuće š+to u Primare-u s ponosom ističu. Dva klasična Graetza (takodjer po kanalu) brinu se za ispravljenje struje i punjenje filtera, ali i za osiguranje niske izlazne impedancije koja po dostupnim specifikacijama iznosi svega 0,06 Ohm i dobar je znak stabilnog napajanja.



Prvi dojmovi
Ozbiljnog i pomalo suzdržanog izgleda, vanjski doživljaj I30 u dobroj mjeri korelira s zvučnim pečatom pojačala; odmah nakon uključenja znate kojoj klasi uređaj pripada - iako posve hladan, nema niti trunke zrnatosti ili zamućenosti zvučne slike. Prezentacija je uglađena, meka i glatka, dubina i širina pozornice izazivaju "wow" reakciju već na samome početku. Karakter "tridesetke" naginje na topliju stranu, mada se globalno gledajući može ipak govoriti o klasičnom neutralnom zvuku. To nije amplifikacija koja osvaja na prvu loptu (iako izgledom definitivno ima nešto i od toga), već se tek nakon dosta slušanja jednostavno uvuče "pod kožu", što ga čini izborom na duge staze.
Donje srednje i niske frekvencije reproducira delikatno - dakle toplo, mekano i izrazito detaljno, ali i vrlo brzo što je svojevrstan paradoks. Povjerene zadatke prezentira smireno i nenametljivo, što izaziva neminovno pitanje koje svaki slušatelj postavlja u sebi - koja mu je glavna udarna karakteristika ili adut po kojemu se razlikuje od drugih uređaja slične cijene i izrade. Teško je bilo što izdvojiti kao posebnost, osim da je prilično "laid-back" i za razliku od primjerice Rotela ili skupljih NAD-ova koji kao da "žure" odraditi povjereni zadatak i pri tome nastoje fascinirati na prvu loptu, I30 ima suprotnu, opuštajuću filozofiju s dugoročnim ali pomalo i stidljivim osvajanjem na duže staze.

Nakon tjedan dana...
Ukratko, gornje srednje i visokotonsko područje je prozračnije, zvučna slika je šira nego prije, s dubinom izvan fizičkih granica koje su postavljene zvučnim kutijama. Donji dio spektra Primare odrađuje u najboljoj maniri cijevnih pojačala, pa violončelo ima toplinu i timbar koji je opuštajući, a kontrabas agilnost i osjećaj pravoga "drveta" kojega nerijetko osjetite preko trbuha/prsa.
I30 konzistentno zvuči vrlo živahno i dinamično, djelomično i zbog vrlo niskog šuma, koliko se može zaključiti bez objektivnih mjerenja. Prezentacija visokih tonova je vrlo čista i prozračna, iako pomalo recesivna kod određenih glazbenih materijala. Najniži bas koje moji referentni Dynaudio C1 monitori mogu reproducirati (a to nije malo) povremeno je tanak i ovlaš odrađen, što na koncu objektivno nije niti mana niti prednost, budući da je isti vrlo likvidan i kontroliran, dovoljno brz (iako bi povremeno mogao biti još bolji) da bi kontrolirao veliku većinu zvučničkih kutija pripadajuće cijenovne kvalitete. C1 su donekle prevelik zalogaj što se tiče kvalitete reprodukcije, no I30 se dovoljno dobro nosi s njima da u dogledno vrijeme niti ne pomišljam uložiti najmanje dvostruko više od cijene I30 da bih "izvukao" i tu zadnju profinjenost koju su u stanju isporučiti.
Bez obzira na postavljene zahtjeve I30 je doista iznimno teško izbaciti iz ravnoteže. Čak i u tim rijetkim ekscesnim trenucima, zvuk je dugo prije vrlo civiliziran s dozom katkad iritirajuće samokontrole, pa stoga konačan gubitak daha moguć je samo pri zaista velikim glasnoćama, a i tada se prije preda slušatelj nego I30. Jedini put kada sam uspio doživjeti gubitak daha bilo je prije par godina, u vrijeme kada sam umjesto C1 posjedovao Contour 1.3SE također iz Dynaudio produkcije, zvučnik koji ima vrlo izraženu oscilaciju impedancije unatoč nominalno povoljnijih 6 Ohma. Kompletna zvučna slika uvijek ostaje stabilna i pri vrlo velikim glasnoćama; subjektivno, detaljnost je očuvana kako na tihom, tako i pri glasnom slušanju.
Iako detaljno, I30 nikada nije pretjerano analitično pojačalo, i nema brige da će stare i preoštre CD snimke učiniti još oštrijma i neslušljivima; dapače, sposobnost koherentnosti i prezentacije cjeline učiniti će nerijetko da upravo ti CD-i zazvuče puno bolje nego inače. To je najbolji dokaz da su konstruktori svoj proizvod prije svega slušali, a ne ugađali na papiru i u laboratoriju.
Uglavnom, pojmovi: mekano, nenapadno, transparentno, s velikom zvučnom scenom ostaju i dalje glavni aduti pojačala, s time da su profinjenost i suptilnost prezentacije nadogradjuje iz dana u dan. Dual mono konfiguracija ovdje vjerojatno ima manje zasluge, a čini se da je tu više u igri povučenija scena prema straga, u razini i čak malo iza zvučnika. U postojećem setup-u, jako dobro dođu interkonekti otvorenijeg karaktera, koji još više prošire i prodube scenu - ali i preciznije oslikavaju raspored instrumenata.



Kombinacija I30/CD31
Obično su kombinacije komponenti istog proizvođača mač s dvije oštrice: s jedne strane, estetika i funkcionalnost na svoj način odlučuje u prilog kupnje takve kombinacije, a tu je i (u suvremenom HiFi-u neizostavna) udobnost korištenja jednog daljinskog upravljača, uklopivost u ambijent prostora, itd. S druge strane, kombo-sustavi imaju nezgodnu stranu što, osim dobrih osobina multipliciraju i one loše, pa je stoga i samim konstruktorima katkada vrlo teško pogoditi pravu sinergiju, unatoč dubokom poznavanju vlastitih uređaja.
Otprilike desetak dana nakon prvog slušanja pojačala, došao je i CD player. Kako je recenzija CD31 napravljena posebno, ovdje ću samo reći da je u audiu po mom subjektivnom sudu malo ovako dobro pogođene sinergije između dviju komponenti kao u slučaju I30 i CD31. Sve je bilo puno bolje - prostor, kontrola, ambijent, čistoća i glatkoća instrumenata, prostor između izvođača. Bez obzira na način spajanja komponenti (XLR ili RCA), taj je dvojac zaista stvoren jedan za drugoga, i kako god ih rasparili samo ćete pokvariti zvuk.
Pokušao sam spojiti CD31 na moj novi/stari Sansui AU-alpha907DR preko RCA ulaza, i mada se CD31 pokazao kao pravo osvježenje koje je ugodno parira mesnatom i katkada tromom basu Sansui-a, prije svega povoljno djelujući na brzinu istog, ipak nije bio značajno bolji u odnosu na moj standardni (nemodificirani) Marantz CD17mk3. Slično, niti obrnuta kombinacija ne ostavlja poseban dojam atraktivnosti, unatoč činjenici da je I30 nešto otvoreniji u odnosu na prethodni model A30.1. Jednostavno, nešto je pogođeno u oba uređaja, tako da se spajanjem ponašaju upravo kao dvije polovice jedne cjeline. To "nešto" mogao bi biti upravo OPA2134, kojeg se također nije štedilo te ugrađivalo šakom i kapom i u CD playeru. Nešto slično se u audiotisku dočekalo s hvalospjevima prije nekoliko godina inače izvrsne kombinacije Rotel RA1060/RCD1070, koje su u ograničenoj seriji poboljšane samo time da su umjesto ordinarnih OPA2604 implementirani OPA2132, što je (zbog manjeg DC offseta) za posljedicu imalo izbacivanje zaštitnih kondenzatora na putu signala, a time doprinjelo do vrlo značajnog poboljšanja upravo komplementarnosti oba uređaja. Radi li se i ovdje o takvom triku - mogu samo nagađati, no toplo preporučam obavezno, makar informativno poslušati kombinaciju oba uređaja.



Još uvijek mi je u svježem sjećanju i slušno iskustvo s nakratko posuđenom Wadiom 302 prije nekoliko mjeseci, koja unatoč odličnoj i do tada nikad boljoj soničnoj kombinaciji s mojim vlastitim Primare A30.1, ipak nije djelovala toliko komplemetarno kao Primare dvojac međusobno. Jasno, teško je po sjećanju praviti usporedbe, ali kod zvuka dugotrajno ionako pamtimo samo dojmove, a oni su definitivno na strani Primare-a. Ovo prije svega treba smatrati komplimentom za CD player, s obzirom na dvostruko manju cijenu, izbor (jeftinijeg) DVD transporta koji je neupitno slabija opcija od Teac-ovih transporta koje koristi Wadia, te općenito slabiju elektroniku od Wadijine koja je unikatna i ne može se lako dobiti. To znači da se za relativno manju svotu novaca u tom segmentu još uvijek može kupiti gotovo beskompromisan uređaj koji će svojega vlasnika zadovoljiti upravo omjerom uloženo/dobiveno, a to je industrijska filozofija i marketinška specijalnost Primare-a od početka postojanja.

Usporedba s predhodnikom
Neminovno, nameće se usporedba I30 sa prethodnim A30.1 modelom. U odnosu na A30.1 razlike se vrlo jasno mogu svesti na slijedeće tri kategorije, za koje osobno mislim i da su glavna poboljšanja ionako odličnog pojačala:
1. Blaga iskričavost. Ma koliko se trudio opravdavati slabijim naponom, nečistoćama u mreži, strujnim kabelom i sličnim stvarima, I30 je u srednjim i visokim tonovima glađi u odnosu na A30.1.
2. Otvorenost. Novi model je otvoreniji; iako su u pitanju nijanse, zvučna je scena puno informativnija, rubovi su ipak malo pomaknuti prema ekstremima, prostornost i prije svega - dubina scene je pomaknuta za još jednu nijansu dalje/dublje. Osobno mislim da se ovakve nijanse neće primjetiti u sustavima otvorenijeg karaktera, čak naprotiv, to može dovesti do proglašavanja takvog sustava analitičnim, no u zatvorenijim ("tamnijim") sustavima jako dobro dođe.
Kako su moje zvučne kutije pomalo tamnog karaktera, a isto se može reći i za CD player (Marantz CD17mk3), ova doza otvorenosti pomiče zvuk ka neutralnosti, što se meni osobno jako svidjelo, a isto i supruzi, koju sam stalno konzultirao kod A/B usporedbi. I da, naše partnerice treba češće konzultirati kada testiramo nove uređaje, definitivno. Nezainteresiranost za HiFi, ali ne i za kućni proračun, pojačava objektivnost.
3. Brzina niskotonskog područja. Bas je za nijansu brži u I30, ali je mesnatiji u A30.1, pa se dobiva osjećaj veće brzine u novome modelu. I tu su razlike suptilne u tolikoj mjeri da je ostatak sustava presudan; ugrubo, mogu ih usporediti s promjenom dva interkonekta od kojih je jedan "tanji" i svjetliji, a drugi tamniji, pa iako oba imaju svoju prednost i oba su nam dragi, različito će se uklapati ovisno o kontekstu.


Zaključak
Sve u svemu, I30 treba ponajprije shvatiti kao suptilnu evoluciju, a ne revoluciju svog predhodnika. Hoće li se pojačalo svidjeti nekome ili ne, ovisiti će primarno o samome ukusu slušatelja i njegovim sklonostima glazbenim sadržajima, a nipošto o mogućnostima i povjerenim zadacima samog pojačala. Minorna poboljšanja koja su implementirana bez previše pompe, popraćena su diskretnim naglaskom na otvorenosti srednjetonskog područja i za nijansu izraženije iskričavosti ("sparkling" ako više volite) u odnosu na svog predhodnika. Te su nijanse potkrijepljene također i diskretnim, ali jasno uočljivim i ukusnim vanjskim unaprjeđenjima detalja, poput ugraviranog loga proizvođača u donjem desnom kutu, nešto sjajnija crna boja i naziva tvrtke na frontalnoj ploči. Uostalom, zašto i mijenjati konja koji pobjeđuje?



Sustav:
CD player: Marantz CD-17mk3
Amplifikacija: Primare A30.1, Sansui AU-alpha907DR
Zvučnici: Dynaudio Confidence C1/Stand2
Tuner: Technics ST-S6
Ožičenje: Kimber Hero (XLR i RCA), Silver Streak, Transparent Link 200, 8TC;
Prostorija: 5x4,5x3,5m, bez akustičkih tretmana

Najčešće slušani CD-i
1. Charles Lloyd: "All my relations"
2. Cyrus Chestnut: "Revelation"
3. Emerson, Lake&Palmer: The best of...
4. Gene Harris/Scott Hamilton Quintet: "At last"
5. Gustav Mahler: V simfonija
6. Jim Hall Joe Lovano, George Mraz, Lewis Nash: "Live at the Regattabar"
7. John McLaughlin: "Live in Paris"
8. Nikolaj Rimski Korsakov: "Sheherezade"
9. Stanley Clarke: "Hidaway" i "1, 2...to the bass"



INFO BOX

Primare I30
Cijena: 13.490,00

Tehničke osobine:
Output Power: 2 x 100 W / 8 Ohm, 2 x 180 W / 4 Ohm
Analogue Inputs: 2 XLR (L & R), 4 RCA (L & R)
Analogue Record Output:1 RCA (L & R)
Pre Out: 1 RCA (L & R)
Frequency Response: < 10 Hz - 100 kHz, -3 dB
THD: < 0.07 %
Signal-to-Noise Ratio, Line: 100 dB
Output Impedance: 0.06 Ohm
Power Consumption: Standby < 25 W
Dimensions (WxDxH): 430 x 385 x 100 mm
Weight: 15.5 kg
Color Option: Black or Titanium

Ustupio: Audio Art
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
prava dual mono konstrukcija i balansirana topologija, izvanredna stabilnost pri niskim impendacijama zvučnika, muzikalnost i neutralni karakter zvuka, odličan omjer uloženo/dobiveno
moglo bi bolje
plastični daljinski upravljač, preskupa doplata za opcionalni metalni tip, unatoč kvalitetnim konektorima WBT-tip bi podigao ukupni dojam, detalji poput nožica i funkcijskih tipki korak su nazad od prijašnje verzije

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: High-End
- SET
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Audio komponente
- Utjecaj gašenja pojačala direktno na utičnici
Forum: Audio komponente
- Philips cd 204
Forum: Audio komponente
- Trebam servisera Osijek
Forum: CD i ostali mediji
- JAZZ KLUB
Forum: Audio komponente
- Krell s300i
Forum: Audio komponente
- Konusni podlošci kod bookshelfa..

UPRAVO SE ČITA


LivingVoice Auditorium 2
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Nenad Grakalić
Onkyo D-TK10
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Nebojša Uglješić
PS AUDIO Power Plant Premier
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Strujni filter
napisao: dM
Cambridge Audio 350A & 350C
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo & CD player
napisao: žac
Rotel RA-05 SE & RCD-06 SE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo / CD player
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Paradigm Persona 9H
ifi Nano iOne USB
ifi Nano iDSD LE
ifi Micro iTube2