Hi-Fi

pretraga  


Multimedia Hifi Show Ljubljana 2007 - Audiofil - feel the sound - Hi-Fi sajam

Multimedia Hifi Show Ljubljana 2007

CVJETNA RAPSODIJA VISOKE VJERNOSTI

Nema puno ljudi koji vole jesen. O drugim godišnjim dobima svatko će naći neku lijepu riječ. Zimi se slavi Božić i Nova godina, ide se na skijanje, djeca se grudaju i rade snjegoviće… Proljeće vole mladi parovi i romantične djevojke, visibabe i pupoljci… O ljetu kojeg svi čekaju da provedu godišnji odmor iz snova u koloni ispred nekog lijepog tunela ne treba ni govoriti. Jesen, to je malo tvrđi orah. Dani se skraćuju, priroda se gasi, radni narod i školska omladina vraća se u omrznutu svakodnevnicu. Međutim, postoje i neki koji tek s jeseni dolaze na svoje. Recimo - zemljoradnici, domaćice i gourmeti (traktat o razlici između francuskih pojmova "gourmet" i "gourmand" ovdje ćemo, u napadu samilosti prema čitatelju, odgoditi za neku drugu prigodu) koji uživaju u obilju jesenskih plodova što savijaju klupe na gradskim tržnicama. No, još jedna socijalna grupacija s osmijehom dočekuje ovo diskutabilno godišnje doba - audiofili. Jer, jesen je kao stvorena za njih (nas). Tijekom ljeta naši hi-fi sustavi, u koje je uloženo toliko ljubavi i novca, tužno poput ljubavnica (u koje je isto tako uloženo…) ostaju sami i čekaju da im se vratimo nakon svih morskih, sportskih i obiteljskih aktivnosti koje nas ljeti stalno drže pod vedrim nebom. No, sve hladniji i kišniji dani idealni su za meditativno slušanje glazbe u toplini doma. Ili - za jedno drugo "vrijeme obilja". Slično kao hrpe šarenog voća i povrća na štandovima, tako s dolaskom jeseni i na hi-fi sajmovima raznobojne LED-diode, VU-metri i žar vakuumskih cijevi izazivaju lučenje sline svakog pravog audiofila-sladokusca. Tradicionalno, sezonu sajmova, kako bi političari rekli, "u regiji", otvara odlični ljubljanski Multimedia Hi-Fi Show, a u stopu ga slijedi Zagreb, ove godine čak s dva takva sajma. Uistinu, blagoslovljeno vrijeme hi-fi obilja.

Vodeni svijet
Nema toga što bi hrvatske audiofile odvratilo od posjeta Ljubljani prvog vikenda u listopadu. Ljubljana, barem za one iz zapadnog dijela Hrvatske, doista nije daleko. Poznatim luksuznim slovenskim autocestama, od kojih neke imaju i preko nezamislivih deset kilometara, namjernici iz područja omeđenog Zagrebom, Rijekom i Varaždinom stići će časkom do već legendarnog hotela originalnog imena "M", ma dok ne izgovoriš ni treće poglavlje "Ane Karenjine" eto te. Posebno je to ugodno bilo ove godine, u subotu, drugog dana sajma, kad je na njemu i najviše publike, jer je blaga prethistorijska kišica omogućila i dolazak gliserom, katamaranom i sličnim rekreativnim brodicama. Naravno, jake snage Audiofil.net portala odbacile su takvu mogućnost onako kako bi Franc Kuzma odbacio CD player, te su svoju iznimno skupu i raskošnu službenu limuzinu u velikom stilu tog kasnog prijepodneva parkirale pred sajamskim hotelom. Vjerujte, nije riječ o malom pothvatu. Dok su u centralnom vozilu preko oslobođenog teritorija prebacivani predsjednik Audiofil.net kluba Joby, vlasnik Audiofil.net portala Admin, glavni partijski ideolog Jango Fett, te moja malenkost, dotle su snage sigurnosti u automobilu-prethodnici, predvođene šefom tajne službe Dapom i tajnim agentom I.K, u znoju lica, ali uvijek s osmijehom čovjeka koji vjeruje u svoju misiju, marljivo rješavale sve probleme ispred nas, javljajući se čak i nezaštićenom mobitelskom linijom, usprkos poznatom problemu sa slovenskim prisluškivanjem: "Ogromna kolona na Bregani. Over. Skrenuti na mali granični prijelaz. Over. Otkazao nam je Garmin. Please advise. Over. Over.Over…"

Naravno da im nitko nije odgovarao, jer za to vrijeme, u klimatiziranom predsjedničkom vozilu, da prijeđemo malo i u lifestyle rubriku, slušalo se:

Manu Chao: "La Radiolina"
dZihan & Kamien: "Freaks & Icons"
Christophe Goze: " A Day in Ibiza"

Po dolasku, opće pozdravljanje sa svima poznatima. Bratska ekipa iz Rijeke, Analogue, Edison i Hudo, već su tu (vodenim putem treba, kažem vam). Tu je i naš dragi Slovenac Aljoša Audiofill, koji ima spreman svoj tradicionalni poklon - izvrsnu CD kompilaciju kakve se ne bi postidio niti jedan Stereophile. Vlastoručno je izradio 30-ak komada, da se mi ne mučimo s prženjem. I to već treću godinu zaredom. Krasna gesta krasnog čovjeka - hvala, dragi prijatelju!

I naravno, topli doček organizatora sajma iz firme Multimediashow, Vojka, Matta i brojnih drugih, koji su u svega nekoliko godina od malenog lokalnog druženja u Mednom (ajde sad junaci, pokažite to na karti) uspjeli organizirati dobro posjećen, savršeno funkcionirajući i iznad svega ugodan sajam, prilagođen prije svega tvrdim audiofilima.

Sajam zvuka ili zvuk sajma
Kako to i inače u životu biva - red šale i zabave, red ozbiljnosti. Iako se ovo dvoje često i nama pomiješa, pokušajmo oblikovati koju načelnu misao o prirodi i namjeni ovakvih okupljanja. Naime, često se čuju zamjerke kako istinski ljubitelj dobrog zvuka nema što tražiti na hi-fi sajmu. Te zvuk je nikakav (bilo da su prostorije akustički grozne, bilo da prezentatori nemaju pojma o postavljanju setupa), te da se nema što novo za vidjeti, te da se sve svodi na to tko će prikazati skuplje komponente (popularno rečeno "tko ima većeg"), te, konačno i ukratko, da je sve to skupa vašar na kojem pravi audiofil više pati nego uživa.

Mi koji ovakve sajmove redovito posjećujemo i radi druženja i radi gledanja, ali bogami i radi slušanja, imamo oprečno mišljenje. Prije svega, riječ je o sajmu, a što je sajam poznato je još iz najranije povijesti čovječanstva - bilo da se izlagalo robove, stoku, motokultivatore ili cvijeće, namjena je uvijek bila primarno trgovina, odnosno specifični oblik reklamiranja kakvog još niti jedan medij - bio on međusobno prepričavanje (lip-service) tiskan, elektronski ili multimedijalan kakav je internet - nije uspio zamijeniti. Pritom sam zvuk nužno ostaje u drugom planu. Međutim, ako za trenutak stavimo na stranu utilitarnost koja trgovce vodi da svojim uglancanim proizvodima mame bogate snobove (ili jednostavno bogate, točka), postoji cijeli jedan drugi sloj i druga dimenzija, koju je samo potrebno otvorena uma sagledati.

Jednostavno, osobni dodir s predmetom koji se izlaže, dakle u ovom slučaju hi-fi komponentama, vlastiti doživljaj njihovog dizajna, funkcije, zvuka, hrapavosti kućišta ili otpora pri okretanju potenciometra, sve je to totalno iskustvo koje u osobi koja se bavi ovim hobijem stvara informaciju, znanje koje će mu itekako koristiti u vlastitom razvoju i razumijevanju onoga čime se, naglasimo i to, bavi iz ljubavi. Rijetko će tko od nas ikad biti kupcem većine onoga što je bilo izloženo, ali uvid u to što sve postoji čak i na ovako malim i platežno slabašnim tržištima kao što su slovensko ili hrvatsko, jednostavno vam mora proširiti vidike i utjecati na vašu buduću percepciju bilo kojeg sustava koji je dostupan vama ili nekome koga poznajete. Oni kojima to ne treba, a ruku na srce ima takvih dosta, možda sajmove ne cijene jer su ih jednostavno nadrasli, ali možda i zbog toga jer su izgubili onaj entuzijazam, ljubav i interes koji ih je u ovaj hobi doveo, te bi se trebali povremeno upitati u samoći svog unutarnjeg dijaloga - nije li možda vrijeme za promjenu hobija?

Naše rosno cvijeće…
"Ma šta ovaj stalno o cvijeću…" pitaš se ti, dragi audiofilski čitatelju koji si se probio do ovog dijela teksta. Jednostavno, simpatični hotel "M" dao je na korištenje izlagačima velik broj svojih soba i salona koji su nježno nazvani po različitim vrstama cvijeća, pak ćemo se po tim lijepim imenima i mi orijentirati u našem prikazu viđenog i poslušanog. Krenimo, dakle, u taj šareni buket, ali uz jedan mali caveat!

Uspješni organizatori sajam su doveli do kvantitete kad je broj izlagača postao toliki da bi za detaljni prikaz cijelog sajma trebalo puno više prostora, ali i vremena, nego što nam je (bilo) na raspolaganju. Stoga se unaprijed ispričavamo što će prikazi biti lapidarni, nekad i telegrafski, a neki će izlagači biti i potpuno izostavljeni. Već sam ranije napomenuo kako se sajam profilirao u smjeru audiofilija/stereo/high-end. Iako u imenu prominentno figurira riječ "multimedia", dojam je da su oni izlagači koji su došli s HT sustavima, projektorima, plazmama i slično, djelovali nekako izgubljeno i jednostavno "out of place". U njihovim sobama nikad nije bilo gužve, a kad biste ušli dočekivali su vas vrlo entuzijastično, nudeći letke, sajamske popuste, čokoladne kekse, hostese i slično. Također, praktički nije bilo onih, i inače rijetkih pokušaja, da netko postavi setup složen od relativno jeftinih entry-level komponenti (što se recimo u Zagrebu zna dogoditi, katkad i iznimno uspješno, kao prošle godine Sonus Art s Rotelom i B&W CM1).

Podrum - Jasmin, Iris i Hortenzija

U salonu Jasmin firma Avitech, sestra našeg Audio Dreama, izlaže dobro nam poznate komponente. PMC zvučnici, Bryston elektronika. Uglavnom sviraju veliki EB1, a pored njih, elegantni i vitki u usporedbi, GB1. EB1 svira pogonjen najjačim i najboljim što Bryston nudi, monoblokovi itd. (Inače ćemo vidjeti kako je koncept s monoblokovima bio zastupljen u većini zbilja opakih i opako skupih sustava, ali bilo je i suprotnih primjera). Na "silent displayu" još i jedan Audio Aero Prima CD player, te manji DB1+ i veći TB2+ standmounti.



Jasmin je, gledajući tlocrt, najveći prostor na sajmu, kojeg spomenuti setup bez problema puni odličnim zvukom, s tijelom i mesom, ali i s potpunom kontrolom basa, kojeg ima puno, no nikad ne prekriva detalje i ne narušava muzikalnost.

Prednosti ovog velikog prostora bit će opisane nešto kasnije u tekstu, a treba samo napomenuti da smo u Jasminu bili iznimno lijepo primljeni zahvaljujući srdačnoj ekipi iz Avitecha, ali i našem prijatelju Darinu iz Audio Dreama, te krasnoj i pametnoj Andreji, koja je sve osim klasične hostese - dobra animatorica, organizatorica i žena koja se zanima za tehniku. Sjajno.

U Hortenziji, kao i ranijih godina, firma Vklop/Ubiq postavila je uobičajenu demonstraciju moći. Pazi sad: Burmester, sve najjača Reference serija, CD 069, pretpojačalo 808 Mk 5, monoblokovi 909 - kocke brida otprilike 70 cm koje mogu raditi i u stereo modu (2x600 W @ 4 ohma), ali u ovoj konfiguraciji imaju 1930 W @ 4 ohma! Za napajanje ove elektronike, osim nuklearke Krško, brine se još i Burmester power distributor 948.



Na ovu skromnu mini-liniju naizmjence su se spajali, pazi sad opet, zvučnici Martin Logan Summit (nisam ih čuo, učiteljice, nisam taj dan bio u školi…), Sonus Faber Elipsa (nedavno predstavljeni u Zagrebu u hotelu Esplanade), Burmester B100, te, konačno, Avantgarde Mezzo. Kablovi su bili najbolji Nordost Odin.

Nije mi se dalo zbrajati cijene ovih komponenti, u bilo kojoj kombinaciji lakoćom snježne pahuljice stižemo do 100.000 eura, pa sad jel' malo više ili malo manje, koga zanima ima valjda web stranica.

Ono što se dalo primijetiti, a to su potvrdili doslovce svi s kojima sam kasnije razgovarao, uključujući i nekolicinu Slovenaca koje smo tijekom dana upoznali, jest da je taj sustav, u bilo kojoj od navedenih kombinacija, potpuno razočarao. Osim tradicionalno prevelike glasnoće zvuk nije imao ni muzikalnosti ni definicije, a ni dinamike koju bi morao imati s obzirom na strahovitu snagu. Ova priča se ponavlja iz godine u godinu i očito je da se ovdje o setupu nitko posebno ne brine - doneseš najskuplje, postaviš, spojiš i odvrni. Soba je ionako vrlo čudna, ima rupu sa stubištem na lijevoj strani, a gore u kutevima na konzolama vise neki razglasni zvučnici, pretpostavljam vlasništvo hotela, koji jamačno svojim pasivnim radom doprinose ljepoti doživljaja.

Prizemlje - Gardenija, Forzicija, Encijan, Dalija, Ciklama, Begonija, Aralija (ma šta nije vama ovo slatko…)

U Gardeniji opet HT s Kef zvučnicima iz iQ serije. Dobio sam puno prospekata od ljubaznog gospodina. Hvala puno, doviđenja.



U Forziciji evo opet naših, i to na ponos i diku! Audiocinema Art okrenuo je prošlogodišnju radikalnu "Sound of Silence" koncepciju sa zagrebačkog sajma u hotelu Sheraton za 180 stupnjeva. Rycky Stalman i Daniel Modrić vode vas u svijet američkog Disneyhighenda: CD Wadia 581, preamp VTL TL 6.5, izlaz VTL S-400, zvučnici Wilson Watt Puppy 8. Domaći (hrvatski) štih daju neizostavni Sumic Black Hole 7 kablovi za sve namjene (interkonekti, zvučnički…) i Rondo Reference polica.



O ovome treba pisati oprezno. Prije svega, prostorija je, kao i većina drugih, akustički vrlo nezahvalna, s dodatkom da dijagonalno preko poda postoji podij od 20-ak cm, tako da je zapravo nemoguće postaviti zvučnike na ispravan način. Drugo, VTL je nova firma u portfelju Audiocinema Arta, cijevne komponente vrhunske kvalitete (i cijene), koje su im tek stigle i još su neusvirane. Izlazno pojačalo deklarirano je na 2x400 W (ej, cijevi!) i mrcina je koja izgleda poput glavnog Googleovog servera. Inače, riječ je o komponentama koje sam Wilson Audio preporučuje za svoje kutije. Konačno, i ovo je sustav gdje zbrajanje nema smisla u času kad pređemo brojku od pola milijuna kuna (samo zvučnici su 200.000, meni jedne za van molim).

Zašto, dakle, oprezno? Zato što je, usprkos navedenim objektivnim preprekama, zvuk bio impresivan kao malo koji. To se naročito čulo na najkompleksnijem mogućem materijalu - velikom simfonijskom orkestru. Nakon izvedbe "Slika s izložbe" Musorgskog Dapo i ja smo skoknuli do recepcije i zamolili simpatične hostese da pošalju sanitarno osoblje da skupi zaostale čeljusti s poda. Iako s blagim otklonom na oštriju stranu (vjerojatno kombinacija sobne akustike i ožičenja, he he…), dinamika, kontrola, timbar i blabla all that audiophile jazz, ovo je zvuk koji jednostavno treba čuti. Rycky je najavio kako će s istim setupom nastupiti i u Zagrebu (sajam u Sheratonu), ali u bitno bolje akustički tretiranoj prostoriji. To nemojte propustiti. Ovo je jedan ozbiljan high-end i točka.

Spomenimo još zanimljivost da su na stolu sa strane, kao za ukras, stajale neke komponente koje bi još do prije koju godinu izazivale strahopoštovanje većine posjetitelja - Lexicon, Moon, Accuphase... A sada, eto tako, nek se nađe…

U Encijanu firma Intek kao i uvijek prodaje audiofilski software CD i LP formata. Izbor nije loš, nešto mršaviji nego prošlih godina, ali i s nekim posebno vrijednim komadima, naročito vinilnim, koje je uglavnom, kako to i priliči jednom predsjedniku, pokupovao Joby. Ipak, jedna ozbiljna zamjerka, koja se može generalno protegnuti i na slične situacije u Zagrebu; ako se reklamira prodaja sa sajamskim popustom, onda je u najmanju ruku nepristojno prodavati glazbu po cijenama koje su praktički iste ili marginalno niže nego u trgovinama. Prodaja po načelu "kupi 2, dobiješ 1 besplatno" vrijedila je samo za vrlo ograničen broj CD-a, koji su uglavnom imali slomljene kutije i sve tako. Prijedlog domaćim izdavačima koji se spremaju za zagrebačke sajmove - spustite cijene tako da se to osjeti - recimo od 5 eura za klasiku pa do maksimalno 10 eura za one izvođače koji moraju dobiti svoja autorska prava. Bila bi to iznimno cijenjena gesta, a nekog upropaštavajućeg gubitka profita ionako ne bi bilo - ta koliko stvarno posjetitelja imaju hi-fi sajmovi? Dakle, akcija DAJMO (audiofilima) DA ČUJU (jeftinije)!



U Daliji je postavljeno valjda sve što proizvodi Hrvatima relativno nepoznata francuska firma Advance Acoustics. Riječ je o ozbiljnoj kompaniji koja se deklarira kao čisti high-end, što nastoji dokazati već spomenutim preamp/monoblokovi konceptom, kao i prije godinu dana spojenim na veeeelike KS elektrostatske zvučnike. Zanimljiva soba puna kontradiktornosti. Prijepodne je još u njoj ponetko i sjedio, ali kad sam se nakon ručka vratio, vidim bogme sam sam… A gle nisam, tu je i prezentator. Sjedi čovjek i tuguje. Nit' zdravo nit' pomoz' bog. Dobro, pustit ćemo čovjeka na miru, valjda ima nekih problema. Đavla. Za minutu evo ti kolege, veselo pričaju njih dvojica, ja slušam za svoj račun. U sobi ne da nema nijednog prospekta, nego nema njanci papirića, sva sreća da sam nosio svoju vjernu Moleskin tekicu u koju sam inače zapisivao dojmove.



Dizajn Advance Acoustics elektronike, iako se o ukusima ne raspravlja, uvjerljivo je najkičastiji na cijelom sajmu i da nisam provjerio, izgubio bih ozbiljne novce kladeći se na to da je riječ o kineskoj kompaniji.

A zvuk zapravo ne zaslužuje ništa od svega navedenog. Ugodan, prozračan i transparentan kako to samo elektrostatski zvučnici mogu. Daleko doduše od high-enda kakvim se deklarira, ali bez ozbiljnih zamjerki, osim što je vjerojatno odnos cijene i rezultata upravo vulgarno neisplativ. Kažem, vjerojatno, jer kako rekoh, malo su škrti na informacijama. Nekako mi se čini da će, usprkos činjenici da su nastupili na sajmu u Ljubljani i da imaju zastupnika za Sloveniju, tvrtka Advance Acoustics ovakvim pristupom i Slovencima ostati nepoznata kao što je i nama.

U Ciklami jedna živuća legenda - Franc Kuzma. Čovjek koji je iz male Slovenije postao apsolutni svjetski autoritet na komponenti kojoj su svi predviđali onakvu nemilosrdnu smrt kakvu je, recimo, doživio Philipsov Video 2000 (sjeća li se tko?). A kad tamo…



Kuzma je postavio ekstreman i gotovo zastrašujući sustav - Stabi XL4 s Kuzminom ručkom Airline i zvučnicom ZYX R 1000 Sigma (digresija - uvijek se pitam zašto Kuzma ne stavi Koetsu…ali dobro, to sam ja). Elektronika koja priprema signal za stravu koju će doživjeti je ekscentrično skupi Zanden - cijevni phono preamp 1200 Mk II i pretpojačalo 3000. A spomenutu stravu naš signal doživi kad ga za grlo zgrabe i ad infinitum pojačaju Karanovi monoblokovi od 1200 W svaki. Probijajući se brzinom svjetlosti kroz Transparent kabele taj signal tad pogodi zvučnike Nola Pegasus, o kojima je dosta reći samo - pogledajte fotografiju.

Nažalost, konačni proizvod - zvuk, nije ni izbliza toliko dramatičan kako setup sugerira. Doista, čini se da nitko nije prorok u svojoj domovini, pa Kuzma nema povlašteni položaj pri podjeli prostorija na sajmu (ima li itko?). Soba mora biti akustički horror film, jer je toliko truda uloženo u njeno dampiranje, obljepljivanje zidova stiroporom različitih debljina, baršunastim stolnjacima ležerno prebačenim tamo i vamo, tepisima itd, da sve zajedno izgleda kao neka koliba u Transilvaniji gdje posvuda vise vijenci češnjaka u očekivanju naleta vampira.

Zbog svega toga, zvuk nema punoće, tijela i one zavodljivosti koju analogni izvor može i mora pružiti. S druge strane, ako još netko ima dvojbe oko korištenja vinila zbog neugodnosti koju doživljava ako čuje tzv. crack and hiss, odnosno "puc" i "sssssss" u slobodnom prijevodu, taj neka posluša ovaj sustav (i takav prvoklasni vinil, naravno), pa da vidimo čija nana "perfect sound forever" prede.

U Begoniji je druga od ukupno tri prostorije koje su zakupili Vklop/Ubiq, na svakom nivou po jednu. Podrumsku smo već opisali, a u ovoj je situacija bitno bolja, ali još uvijek daleko od savršenog. Sustav je kompletno Burmesterov, serija Rondo, CD 052 i integrirano pojačalo 051 sa doista dobrim B25 zvučnicima i Nordost Heimdal ožičenjem i njihovim power conditionerom.



Zvuk koji "hvata" dinamikom i toplinom na prvu loptu, nakon pažljivijeg slušanja pokazuje se ipak kao malo prevelik i previše ispeglan, a ima problema i s rezolucijom te definicijom (recimo Dylanov karakteristični "šmirglpapir" glas više podsjeća na Cohena, a to je ne-ne…). S jedne strane stoje i šute Sonus Faber Cremona M, a s druge velika Fujitsu plazma vrti fotografije svega što dotični zastupnik ima na lageru. Treba dugo ostati u ovoj sobi da se slike na ekranu počnu ponavljati.

Evo nas i u Araliji (Koji je to cvijet? Odgovore molim na pm.) i opet na teritoriju zbilja dobrog i zbilja skupog zvuka, meni osobno možda i najdražeg na cijelom sajmu. Elektronika McIntosh - SACD/CD player MCD 201, preamp C 2200, monoblokovi MC 501 od 500 W per capita. Zvučnici su slavljenički Dynaudio model napravljen povodom 30 godina postojanja firme - Sapphire. Iako je i ova prostorija zahtijevala vidljiv trud kod postavljanja bass-trapova od spužve po kutevima, tvrtka Intek koja je zastupnik ovih i vizualno prekrasnih komponenti, te njihov iznimno susretljivi prezentator Dare, očito znaju kako se takvi problemi rješavaju.



Također znaju kako se s minimumom troška i truda postavlja najudobnija soba sajma - tako da se umjesto revoltirajuće neudobnih drvenih stolaca posuđenih od hotela, koje je većina izlagača koristila, donese desetak fotelja od imitacije ratana s debelim jastucima. Zvuk u Araliji topao je, malo prenaglašen u nižim registrima, ali energičan, životan, muzikalan, ukratko za uživanje. Nažalost, kako je Intek jedna profesionalna ekipa, na raspolaganju vam je i cjenik koji vas vraća u realnost od oko pola milijuna kuna (Dapo je zbrajao, ja opet posustao na pola puta.)

Mansarda, mali stan…

Sve tako korak po korak i paragraf po paragraf, stigosmo i na prvi kat. Ovdje putnika namjernika dočekuje klasična atmosfera na kakvu smo navikli na ranijim sajmovima u zagrebačkim hotelima Esplanade, Intercontinental (baš me briga kako se sad zove) i Sheraton. Mnoštvo malih soba u kojima vlada nesnosna gužva, susreti i razgovori po hodnicima, veliki i manji proizvođači i zastupnici koji demokratski dijele jednaku sudbinu stiskanja i sustanarstva. Kao u kultnoj seriji "Prijatelji", ovdje pulsira audiofilski život, rađaju se i umiru velika prijateljstva i neprijateljstva, a vječnom problemu postizanja visoke vjernosti i dobrog zvuka pristupa se na onoliko načina s koliko životnih oblika evolucija rješava pitanje opstanka. Istovremeni sukob i suživot lampi i tranzistora, open-baffle i bandpass zvučničkih konstrukcija, gramofona i cd-a - tu doista ima svega. Kako sve to opisati u tako malo riječi? Morat ćemo izdvojiti samo najzanimljivije, a ostalima - više sreće u sljedećem izvlačenju…

Kineski Consonance izdvajamo po istinski odvratnom dizajnu koji podsjeća na mutirane bubamare, ali i po čisto solidnom zvuku, iako je zvučnike (Eric 1) trebalo postaviti sasvim uz zid, i to duži. Hm, hm…



Tvrtka Acquisitum Magnum radi s opasno dobrim komponentama - YBA i ASR elektronika; Marten i Wilson Benesch zvučnici (jeste li znali da je potonja firma nazvana po djevojačkim prezimenima dvaju vlasnikovih supruga? Kakva pomaknuta ideja…); Kubala Sosna kablovi (osobna nagrada za najzvučnije ime u hi-fi industriji, izvan konkurencije).



U skladu s reputacijom ovih brandova, A.M. zakupio je čak dvije sobe, al' avaj. Nisu se uspjeli izboriti s ograničenjima akustike malih soba, recimo to diplomatski.

TRM Audio, mala obiteljska manufaktura za izradu cijevnih pojačala i to čak pet ili šest modela, sve s različitim tipovima izlaznih cijevi, uključujući tu i famozne 300B u single-ended režimu rada. Kao izvor zvuka pretežno koriste gramofon (Rega P5) iako su imali i Shanlingov CD player.



Makar su gadno pogriješili s izborom zvučnika Canton, ("nismo više imali love" iskreno su objasnili grozno simpatični sredovječni konstruktor i njegova supruga s kojima smo nakon zatvaranja popili piće), zvuk u njihovoj sobi bio je vrlo živahan, atmosferičan, s kickom i jump-factorom koji su za svaku pohvalu.

Copycard - definitivno najveselija soba sajma u koju se praktički nikad nije moglo ući, a i proći hodnikom ispred nje bilo je izazov. Ekipa mahnitih samograditelja koji se svake godine predstave s nizom posve anarhičnih rješenja - od open-baffle konstrukcije s 30 godina starim SABA širokopojasnim driverima, preko minijaturnih horni, do toga da su ove godine svirali prastari Tannoy zvučnici (kompresija) s bas driverima od 30+ cm. I to su prokleto dobro svirali.



Pogonjeni s očito oštro modificiranim starim Technics CD playerom, lijepom Pass Aleph 5 samogradnjom u drvenoj kutiji, ali i jednim Kuzminim Stabijem (moramo primijetiti da na ljubljanskom sajmu uvijek ima malo brdo gramofona, što je za svaku pohvalu). Također, jedina soba ispred koje su u svakom trenutku stajale zelo lušne punčke i gdje se točio izbor pića dostojan solidnog kafića. Bravo dečki i cure, šarmantno i neodoljivo.

Puno mirnije bilo je u još jednoj hrvatskoj sobi - ALB (Audio Lab Baričić) i Black Master zvučnici opet su pokazali da je nepovjerenje u domaće proizvode posve neopravdano.



Poznati nam modificirani CD player Sony 50 ES (tko je rekao da Sony ne valja?) ovog puta bio je združen s malim Bryston B60 integriranim pojačalom, a Black Masteri dobili su pripadajuće subwoofere (svaki zvučnik svoj, slično rješenje kao LS 3/5 A). Soba nije uopće bila akustički tretirana, tako da se bas znao povremeno "odlijepiti", ali ovo rješenje u većim prostorima zasigurno dobro funkcionira. Zvuk samih Black Mastera već smo prošle godine ocijenili odličnim, a izgled luksuznije furnirane varijante i dalje je uzor elegantnog minimalizma. Poštovanje, gospon Baričić i držimo fige.

I za kraj - tri najbolja sustava gornje etaže, tri mala bisera.

Prvi - Ubiq/Vklop je konačno pronašao zvuk koji vrijedi dužeg slušanja - entry-level Burmester (što još uvijek ne znači da je jeftin) sa Sonus Faber Cremona Auditor M, sve spojeno neizbježnim Nordost kablovima. Za male sobe i veliki užitak ne treba vam ništa bolje.



Drugi kod tvrtke Audio Galerija - najnovija verzija Opera Callas zvučnika pojavila se doista raskošno. Po uzoru na talijansku braću iz Sonus Fabera odjenula je kožnu jaknu na prednjoj ploči, ali je glavu okitila, kako divi i priliči, dijademom od ni manje ni više nego pet (!) visokotonaca (dva naprijed, tri otraga).



Spojena na također novo integrirano hibridno pojačalo iz Operine bratske firme Unison Research, Unico Secondo, Opera Callas svira tako da ne svira ona, nego prazan prostor koji ostane kad ona ode u drugu dimenziju. Namjerno pretjerujem jer takvo je predsjednikovo mišljenje, pa je onda i moje.

Treći i najveći, barem meni. Kod tvrtke Pear Audio svirali su Harbeth HL5 zvučnici pogonjeni Jolida cijevnom elektronikom, dok je izvor zvuka bio Pear Audio Blue gramofon.



Šteta da je već bilo prošlo radno vrijeme sajma, jer bih ja vjerojatno tamo još sjedio, pogotovo jer su u tom času bili nazočni, ali ne i spojeni Shahinian Hawk Ensemble, a koje sam ranije propustio čuti ("Greška, velika greška…", već čujem Jobyja. Predsjedniče, kaznit ću se sam, rekao bi Ripper.)

Parafernalije, After Party i… KRAJ

Od usputnih stvari bilježimo vrlo ukusnu hranu koju po principu "pojedi koliko možeš" za stvarno skromnu cijenu od 8,25 eura (bez pića) servira kuhinja hotela "M". Kao posebni gosti iz Zagreba od našeg uvijek nasmijanog domaćina i organizatora Vojka dobili smo i mali popust. Hvala u ime svih gladnih audiofila.

Da je kuhinja dobra dokazalo se i nakon zatvaranja sajma kad je na brzu večeru navratio i dobar dio glumačke ekipe serije "Naša mala klinika", a u kojoj je posebno uživala Bojana Gregorić (i mi u njoj).

Nakon svega bili smo pozvani i na odličan After Party kod firme Avitech/Audio Dream gdje je kombinacija Bryston/PMC pokazala sve svoje magične mogućnosti (Andrea sjajno pleše salsu, za vas koji niste htjeli ostati, vi nesretnici.) Nažalost, i naše vrijeme je ubrzo isteklo, valjalo je krenuti, srećom bez kiše, ali sad je trebalo svladati noćni promet kroz Sloveniju, koji se pokazao intenzivnim poput glasovitog ljubljanskog noćnog života (ide šleper ispred nas malo po lijevoj strani, malo po zaustavnoj traci, pa opet, lijevo, i tako…).

Halo, Zagrebe. Stigli živi i zdravi. Svi na broju. Za zagrebačku sezonu sajmova spremni. Vidimo se. Over and out. Klik!




NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Računala i audio
- Media Player by Apparatus
Forum: Audiofil web
- Galerija - update
Forum: Uradi sam
- Moj Wi-Fi daljinski
Forum: Audio komponente
- Preporuke bookshelf zvucnika
Forum: Audio komponente
- Nimak strujni kablovi
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Audio komponente
- Utjecaj različite duljine kablova
Forum: Računala i audio
- WIN i USB2

UPRAVO SE ČITA


Otišao je velikan audija
Tip članka: Ostalo
Kategorija: In memoriam
napisao:
Micromega MyDAC
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Asinhroni USB DAC
napisao: Baxa
Kuzma - 30 godina na vrhu
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Događaji, Reportaža
napisao: Nenad Grakalić
HiFi spektakl u Esplanadi
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Prezentacija, Reportaža
napisao: dM
Micromega IA-60 & CD-10
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo & CD player
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Roxan Xerxes.20 plus
Scandyna Podspeakers
Multipak 2017
Opera Grand Callas