Hi-Fi

pretraga  


Magnepan Magneplanar MG12 - Audiofil - feel the sound - Zvučnički sustav

Magnepan Magneplanar MG12

Svima dostupna egzotika



Iako veliki broj audiofila zasigurno zna za postojanje zvučničkih sustava Magneplanar, sigurno je među njima i podosta onih koji misle da je to i naziv tvrtke koja ih proizvodi. Međutim, nije. Tvrtka se zove Magnepan Incorporated i smještena je u mjestašcu White Bear Lake, nedaleko dvojnog velegrada na obalama Mississippija, St. Paula/Minneapolisa, u Minnesoti. Iako tvrtka već prilično dugo ima zastupnika u Hrvatskoj, o Magneplanarovim zvučničkim sustavima razmjerno se malo pisalo i znalo. A čitava priča o Magneplanarima i njihovim zvukovnim dometima zaslužuje ipak puno više pozornosti. Jer radi se o jednoj od tvrtki čije bi se ime u audiosvijetu trebalo pisati velikim slovima. Promjenom zastupnika možda će i brojni domaći audiofili moći saznati zašto je tomu tako.

Tjerao vuka - istjerao lisicu
Tvrtku Magnepan utemeljio je 1969. godine JimWiney, koji potpisuje i izum inovativnog zvučničkog sustava nazvanog Magneplanar, zbog čije proizvodnje je tvrtka i osnovana. Sve je, kao što to u audiju dosta često biva, počelo nezadovoljstvom osobinama i načinom rada nekog dijela audiosustava onoga koji je tim nedostacima razljućen odlučio uzeti stvari u svoje ruke i stati im na kraj. JimWiney je bio nezadovoljan nedostacima svojih elektrostatičkih zvučnika. I krenuo ih je uklanjati. A to nastojanje da poboljša elektrostatike na kraju je rezultiralo izumom sasvim novog načela rada zvučničkih sustava koji se danas naziva magnetostatičkim. Otuda i naziv Magneplanar. Iz imena je prilično razvidno i da se radi o zvučničkom sustavu sličnom elektrostatičkom - naime, oba spadaju u planarne, panelne, zvučničke sustave - no i sasvim posebnom. Iako kod oba ova zvučnička načela zvuk nastaje pomicanjem vrlo tanke i površinom velike folijaste membrane, način na koji se uzorokuje njezino pomicanje dosta se razikuje. Osnovna razlika između elektrostatika i magnetostatika je u tomu što se tanka folijasta membrana kod elektrostatika nalazi između dviju ploča (statora) koje postaju magnetične kad im se privede napon iz mreže, dok je kod magnetostatika
membrana (i kod jednog i kod drugog sustava obično od milara) spregnuta između dvaju stalnih magneta, pa im nije potrebno mrežno napajanje.

Idealni izvor zvuka
Za razliku od zvučničkih kutija koje su, usprkos svim manama, najrašireniji zvučnički dizajn (prije svega zbog jednostavnosti izrade, trajnosti, robusnosti) i koje se u hijerarhiji nalaze između dvaju "idealnih" izvora zvuka (točkastog i planarnog), magnetostatički i elektrostatički zvučnički sustavi spadaju u jedne od "idealnih", planarne. Takvi zvučnički sustavi isijavaju zvuk po cijeloj površini, od dna do vrha, a to čine podjednako prema naprijed kao i prema natrag. Membrana takvih zvučničkih sustava pomiče se uniformno, po cijeloj svojoj površini, za razliku od membrana konvenconalnih, dinamičkih zvučničkih jedinica koje su s pokretnom zavojnicom spregnute u sredini, pa taj dio membrane od nje prije primi mehaničku energiju od onog na rubovima gdje se spreže s ovjesom i metalnom košarom, zbog čega dolazi do pojave koja se naziva "lomljenje" membrane. A tu je i histereza, izobličenje koje nastaje naknadnim istitravanjem membrane, i nakon što prestane dotok signala u zavojnicu, što je također posljedica mase membrane konvencionalno ustrojenih, dinamičkih, zvučničkih jedinica koja je, ma koliko mala bila, ogromna prema masi membrane planarnih zvučničkih sustava. Odnos ponašanja masa membrana planarnih i onih u konvencionalnih zvučničkih jedinica lijepo se može opisati na primjeru puhanja u nogometnu loptu i balon. Puhnemo li u balon, koji predstavlja planarnu, folijastu membranu, on će se munjevitio pomaknuti, a čim prestanemo puhati, vrlo će brzo, usljed otpora zraka, stati. Puhnemo li pak u loptu, napuhat ćemo se će dok je pokrenemo, a kad se to dogodi, kad lopta napokon krene, trebat će joj puno više vremena da se zaustavi. Membrana Magneplanarovih jedinica tako je tanka da je gotovo nevidljiva golim okom kad je se gleda s boka (radi se o stotinkama milimetra), a kad bi se njezin komad ispustio s visine od 2 metra, na tlo bi padao cijelih 5 sekundi!
Međutim, nije to jedina membrana koja se nalazi u MG12 i drugim Magneplanarovim zvučničkim sustavima. Druga spada u quasi-ribbon tip (isto iznimno tanka i lahana) koja se pokazala odličnom za reprodukciju najvišeg dijela frekvencijskog odziva. Ono što je posebno vrijedno istaknuti je da ribboni u Magneplanarovim jedinicama ne zahtjevaju transformator, sklop poznat po tomu što značajno sužava frekvencijski odziv i dinamičke osobine audiosignala.
Takvi su zvučnički sustavi, zbog materijala koji su bili plod najviše, svemirske, tehnologije veći dio povijesti svojeg postojanja bili prilično skupi i nedostižni većini audiofila. Tako su nekadašnji visokotonci s vrpčastom membranom stajali više nego što danas stoji cijeli MG12 sustav!
Površina membrane koja reproducira bas i donji dio srednjotonskog područja ovog dvostaznog zvučničkog sustava je gotovo 1000 cm2 (369 četvornih inča), a kvaziribonska jedinica je visoke približno jedan metar (23 inča). Ovakvi zvučnički sustavi imaju ujednačenu impedanciju pa nisu veliki teret za pojačalo. No, ipak, pojačalo koje će s njima raditi moralo bi moći pouzdano raditi na 4 ohma. Ovako ustrojeni zvučnički sustavi tonalno zvuče vrlo točno, a i sjajno prenose prostorne dimenzije zvuka. U mane ima se ubraja to što ih se ne smije tjerati da vrlo glasno sviraju tijekom duljeg vremenskog razdoblja, a sustavi dimenzija poput MG12, najmanjeg samostojećeg sustava iz Magneplanar game, ne mogu reproducirati najniže bas frekvencije. Frekvencijski raspon MG12 sustava je od 45 Hz - 22 kHz, osjetljivost 86 dB, nazivna impedancija 4 ohma, a dimenzije 1300 x 432 x 38 mm.
Zvučnički priključci su prilično neobični i za odvrtanje traže imbus ključ (priložen), no čvrsti su i dobrio drže.

Zvuk iz prostora
Ako nekome do sada nije postalo jasno o kakvom se zvučničkom sustavu radi, neka pogleda sliku. A ta jasno govori da takvi zvučnički sustavi nemaju kutiju. Što to znači znaju svi oni koji su čuli mane konvencionalnih zvučničkih kutija. Jer kutija, koja je (gotovo) nezibježni dio svakog zvučničkog sustava temeljenog na dinamičkim zvučničkim jedinicama, jedan je od glavnih uzročnika, ponekad i vrlo ružnih, koloracija koje opterećuju zvuk koji proizvode. I taj izostanak kutija jedna je od osnovnih detrminanata zvuka panelnih zvučničkih sustava. Zahvaljući tomu, zvuk panelnih zvučničkih sustava najbliži je onomu koji se može čuti uživo. A to, koliko god mi audiofili načelno težili tomu, pa i zaklinjali se u živi zvuk, nije uvijek ono što će se svidjeti velikom broju ljubitelja kvalitetno reproduciranog zvuka. Jer živi, neamplificirani, zvuk je, pogotovo za one koji ga rijetko takvog konzumiraju (a takvih je u nas, sudeći po broju audiofila koji se pojavljuju na koncertnim zbivanjima - barem ovdje, u Zagrebu - zanemarivo malo spram broja korisnika kvalitetnih audiouređaja) nešto s čim bi se oni teško mirili da ga imaju u svojim domovima. On jednostavno nije atraktivan, nema u njemu naglašenih elemenata, nije zaglušujuće glasan, ne čuje se svaki instrument zasebno…
Većina planarnih zvučničkih sustava, pak, zvuči vrlo blizu tomu. Naravno, zvuk u cjelini određuje i izvor zvuka/snimka, pa ako na njoj bude izraženih pojedinačnih instrumeneta, oni će se čuti i na planarnim zvučničkim sustavima. Ili ako je snimka učinjena naglašeno prezentnom… Međutim, zvuk planarnih zvučničkih sustava će u bilo kojem od slučajeva imati onu lakoću, neposrednost, brzinu i otvorenost kakvu doživljavamo pri živoj izvedbi i kakvu nije moguće dobiti iz kutijastih zvučničkih sustava.
Iako MG12 na mogu sve ono što mogu njihovi veći srodnici, njihov zvuk je u globalu vrlo sličan. MG12 ne mogu zagaziti u vode najdubljeg basa niti mogu glasnoćom zvuka kojeg stvaraju potresati prostoriju u kojoj se nalaze, zajedno sa svim zadržajima u njoj. Sve ostalo mogu. I čine. I to na način svojstven vrsti kojoj pripadaju. A to znači da gotovo laserski precizno iscrtavaju sadržaj zvukovne slike, prikazjući ga trodimenzionalno, holografski, da im je razlučivost takva da je moguće gotovo u milimetar uočiti položaj svakog instumenta(lista) - ako snimka omogućava takvo što - da zvuče prozračno, lepršavo i prirodno otvoreno, da vrlo jednostavno "nestaju" iz prostora. Zvukovna slika kako su je prezentirali MG12 bila ja široka koliko i soba u kojoj su bili smještani, a oni se u toj slici jednostavno nisu zamjećivali kao dva pojedinačna izvora zvuka. I ne samo što su stvarali dojam stvarne nazočnosti instrumentalista u sobi (naravno, puno očitije s manjim sastavima!), već su slušatelju jasno prenosili ozračje situacije u kojoj je nastala snimka koju netom slušaju. To je zvuk učinilo toliko prirodnošću sličan živom zvuku gotovo kolika je i razlika između zvuka kutijastih i planarnih zvučničkih sustava. Razlika put one kad, hodajući ulicom kroz otvoreni prozor čujemo glazbu iz nekog stana, automatski znamo radi li se o zvuku stvarnog instrumenta ili reproduciranim zvuku. Pa dolazio potonji i iz najboljeg hi-fi sustava na svijetu… To je zvuk prepun finih detalja koji su očuvani gotovo do krajnosti (kod velikih Magneplenara su upravo takvi!), koji se uvlače pod kožu i, na svoj način, nevidljivim sponama, izravno povezuju slušatelje i izvođače.
Iako danas postoje i cijenom sasvim pristupačne zvučničke kutije koje mogu bešavno prenijeti široki frekvencijski spektar, čak ni one najbolje ne mogu to tako uniformno kao planarni sustavi. Čak i ovako cijenom pristupačni kao MG12. Zato zvuk iz planarnih zvučničkih sustava djeluje tako koherentno, kao da upravo oni drže glazbenu cjelinu na okupu, ne dozvoljavajući joj da se prezentira kao skup sastavnih dijelova, već kao neraskidiva cjelina. Što u biti jest, bez obzira na to što je sastavljena od stotine sitnih notnih djelića. Zato zvuk iz planarnih zvučničkih sustava u mnogočemu podsjeća na živi zvuk, koji sadrži svu glazbenu esenciju žive koncertne izvedbe i koji, za razliku od zvuka iz konvencionalnih zvučničkih kutija, kod kojih je sve tehnički u redu, nikada ne gubi na izvornosti, što se kod kutija često zbiva. U usporedbi bi to, nešto drastičnija iskazano, moglo biti opisano kao razlika između mirisanja cijeta u vrtu/na livadi ili kroz staklo, odnosno u stakleniku.
Zato što ne mogu svirati vrlo glasno, s MG 12 neće se moći reproducirati veliki dinamički skokovi ni na približno realnoj skali glasnoće, ali će zato iznošenje mikrodinamike, suptilnih prijelaza i unutrašnje napetosti glazbeng tkiva biti i ostati nedostižno i većini puno skupljih kutijastih zvučničkih kutija od MG12.
MG12 nisu zvučnički sustav koji će se svidjeti odmah i svakome. Zvuk koji prezentira jednostavno je nešto drugačije od svega što su čuli korisnici kutijastih sustava. Svi oni koji razmjerno redovito konzumiraju živu glazbu vrlo će ga brzo prepoznati i zavoljeti. Oni, pak, koji nisu od te vrste, sigurno će biti privučeni njihovim zvukovnim osobinama. A njihova cijena možda bude ta važna prevaga da ih odluče i posjedovati.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, MG12 su razmerno visoke kutije. I zrače zvukom prilično usmjereno. Zato je njihovom postavljanju u prostor, koji ne mora biti jako velik, potrebno pozvatuti dužnu pozornost. Na što upozorava i proizvođač u korisničkom priručniku. A da postupak usklađivanja ovog zvučničkog sustava nije tako jednostavan zahvat, znaju i proizvođači. Zato dio opreme s kojime se isporučuju čine i otpornici kojima se može nivalirati visokotinski odziv sustava, čima se zvuk čini ne samo uravnoteženijim već i prostorno korektnijim i točnijim.




INFO BOX

Magnepan Magneplanar MG12

Cijena: 12.990,00 kn
2-Way/Quasi Ribbon Planar-Magnetic
Frekvencijski raspon. 45-22kHz ±3dB
Osjetljivost 86dB/500Hz /2.83v
Impedanca 4 Ohm


Ustupio:

Audio Art
Mesnička 9, 10000 Zagreb
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
U svjetlu cijene sve. S posebnim isticanjem vjernosti, reprodukcije prostornih dimenzija, brzine i okretnosti.
moglo bi bolje
Nemogućnost glasnog sviranja (kome je to bitno), dosta složeno usklađivanje sa sobnom akustikom.

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Audio komponente
- Ljudovi pomagajte
Forum: Audio komponente
- Deklarirana snaga pojačala
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: CD i ostali mediji
- KLASIKA
Forum: Audio komponente
- Marantz PM16
Forum: Audio komponente
- Dražen Markešić sjećanje
Forum: Audio komponente
- Refresh pojačala?

UPRAVO SE ČITA


PSB Syncrony TwoB
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Milan Rupić
Carat A57
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Milan Rupić
Unison Research Unico Secondo
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano hibridno pojačalo
napisao: Milan Rupić
Multimedia Hi-Fi Show-Zagreb 2008
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: žac
Audio Aero Capitole Classic SE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD Player
napisao: Erden Radončić

POSLJEDNJE NOVOSTI


What HiFi ? nagrade za 2017. godinu
Klipsch Heritage One / Three / Sixes
Hi-Fi Radionica na Zagerb Audio Video Show-u
Technics ponovo u Hrvatskoj !