Hi-Fi

pretraga  


Cambridge Audio Azur P640 - Audiofil - feel the sound - Fono stupanj

Cambridge Audio Azur P640

Druga mladost


Svi koji se koliko-toliko sustavno bave audijom i redovoto prate zbivanja na audiosceni, sasvim dobro znaju da se "fono vratio". Danas, gotovo trideset godina nakon što je počela silaziti s audiopozornice, a strojevi za njezinu proizvodnju se gasiti i nestajati, vinilna ploča doživljava svoju drugu mladost. Gramofoni i zvučnice se normalno proizvode - ne, naravno, u onoj mjeri ni u onoliko tvrtka kao u zlatno doba vinila - i u svakom većem gradu na svijetu danas je moguće kupiti barem jednu vrstu gramofona. Počinju se pojavljivati i nova vinilna izdanja, ne samo s tehno glazbom već i nova izdanja klasike. I koliko god se na jednoj strani stvari odvijaju gramofonima u prilog, ne drugoj strani taj trend nije dovoljo uočen i slijeđen. To se prije svega odnosi na nazočnot sklopova za pojačavanje slabašnog fono signala iz zvučnice kakvi su se u "ona vremena" u pravilu nalazili u svakom predpojačalu, zasbnom ili ugrađenom u kakvo integrirano pojačalo odnosno receiver. Danas se samo u rijetkim predpojačalima može naći ugrađeni fono sklop.
Što, na svoj način, i nije neko iznenađenje. Pa ni mana takvih predpojačala, reklo bi se. Naime, oni koju danas kupuju gramofon - po prvi puta ili nakon što ga godinama nisu imali i koristili (ali se nisu riješili svojih dragocjenih zbirka vinilka) - nisu "obični" ljubitelji glazbe. Ne moraju se svi oni smatrati niti nazivati audiofilima, no u pravilu se radi o ljudima koji su veliki ljubitelji i dobri poznavatelji glazbe, glazbeni sladokusci, ljudi s dugim slušačkim iskustvom, koji itekako drže do toga da im glazba koju vole zvuči na najbolji mogući način. A to je i dalje, ma koliko mi/oni šutjeli o tomu, ili se neki čak i protivili toj tezi, moguće ostvariti jedino kvalitetnim i dobro ugođenim gramofonskim kombinacijama. Današnji gramofoni općenito se mogu smatrati kvalitetnim. Nema hiperprodukcije pa ni velikog šarenila u kvaliteti. Korisniku, dakle, jedino ostaje da kombinaciju propisno ugodi.
Zbog svega rečenog, sklopovi kakvi su se nekada ugrađivali u predpojačala danas takvoj klijenteli sigurno ne bi mogli pružiti sve ono što ona očekuje od njih. Jer ti sklopovi su, pogotovo oni MC tipa, ionako bili tek priručno, kompromisno rješenje. Koliko je god CD medij, pa i njegov nasljednik DVD, iznimno napredovao u odnosu na stanje prije tridesetak godina, ne treba puno znanja i istančanog sluha da bi se čulo kako dobro ugođena gramofonska integracija (ne nužno nedostižno skupa) "pere" CD/DVD playere i nekoliko puta skuplje od nje. I danas živi ona mnogima poznata misao osnivača Absolute Sounda i jednog od vodećih audioautoriteta suvremenog audija, Haryja Pesarsona, od prije gotovo tri desetljeća - "If you want to like digital (sound, op. a), stop listen to the analog."

RIAA ekvalizacija, pojačanje, impedancija, kapacitivnost
Osim dobre podešenosti, ogromnu, zapravo jednako važnu ulogu u kvaliteti konačnog zvuka gramofonske integracije ima i fono sklop. Uređaj čije je zadatak vrlo složen. Dvije su mu osnovne funkcije - RIAA ekvalizacija i pojačanje. Ono po čemu je fono sklop zaista bitno drugačiji od linijskog je njegov sklop za RIAA ekvalizaciju. Naziv sklopa dolazi od akronima organizacije The Recording Industry Association of America, koja je ustanovila standard za snimanje ploča. Naime, signal koji je utisnut u brazde gramofonskih ploča, ako to nekomu do danas nije bilo poznato, kad bi bio reproduciran bez RIAA ekvalizacije, zvučao bi svakako samo ne analogno izvorniku. Idealno bi bilo kad bi se brazde u ploču urezivale točno onako kako bi ih oblikovale osobine ulaznog signala pristiglog iz mikrofona za snimanje. Međutim, u tom slučaju bi brazde s pohranjenim bas dioncama morale biti izvanredno široke i međusobno naglašeno razmaknute (zbog velike amplitude hoda noža za urezivanje brazda u ploče) dok bi se one s visokotonskim informacijama (zbog malih amplituda) tiskale na uskom prostoru. To bi, na jednu stranu (zbog velike širine bas brazda), uzrokovalo smanjivanje ionako malog prostora na LP ploči i još drastičnije smanjivanje njezinog trajanja, dok bi s druge strane (zbog gusto stisnutih brazda s visokofrekvencijskim informacijama), došlo do značajnog pogoršanja odnosa signal/šum (uzrokovanog zrnatom strukturom materijala - vinila - od kojeg se izrađuju ploče). Zato u praksi signal iz mikrofona ne ide izravno u glavu rezača, već prolazi kroz svojevrstan ekvalizacijski sklop u kojem se smanjuje intenzitet robusnog basa za 20-ak dB i za isti iznos povećava glasnoća suptilnih visokih frekvencija. Taj je način ekvalizacije (ujednačavanje glasnoće svih frekvencija) standardiziran 1953. godine pod nazivom RIAA krivulja. Tijekom reprodukcije RIAA sklop u fono sekciji pretpojačala vraća stvari na svoje mjesto (pojačavajući bas, a stišavajući visoke frekvencije). Koliko točno se ta pretvorba obavi i što se manje šuma u zvuk pritom unese, toliko će i zvuk biti vjerniji originalu. Dozvoljena odstupanja su do +/-1 dB, ali već i sasvim posječni fono sklopvi, kakvi su se ugrađivali u predpojačala, to rade s odstupanjima manjima od 0.5 dB u oba smjera, uz odnos signal/šum od 60 dB (i to u, puno kritičnijem, MC stupnju) i više. Dakle, zadaća RIAA sklopa je samo da omogući spremanje što je moguće više glazbenog materijala na svaku od strana LP ploče, uz očuvanje svih njegovih izvornih osobina i ne smije u audiofilskim dizajnima biti iskorišten kao tonska kontrola (što je, na žalost, vrlo čest slučaj kod komecijalnih predpojačala).
Kako u fono stupanj dolaze vrlo slabašni signali iz zvučnice (onih MC tipa pogotovo) njegova je osjetljivost vrlo velika. Zato bi bilo vrlo pogubno privesti mu signal iz bilo kojeg drugog izvora zvuka osim gramofona, jer signali iz linijskih izvora zvuka su i do 10000 puta snažniji. Napon signala koji dolaze u fono stupanj kreće se od svega 0.1 mV (iz MC zvučnica) do 5 mV pa i više (iz MM i visokonaponskih MC modela). Tu se oni inicijalno pojačavaju na 0.5 V do 1.5 V, što znači između 300 i 15000 puta!
Fono stupanj je vrlo osjetljiv i na impedanciju izvora zvuka, dakle na impedanciju zvučnice i fono kabela. Iako je i linijski ulazni stupanj pretpojačala osjetljiv na impedanciju izvora zvuka, to niti izdaleka toliko ne utječe na zvuk kao kod fono sklopa. Posebno se to odnosi na (neke) MC zvučnice i fono kabele. Da bi se vrhunske MC zvučnice što je bolje moguće prilagodile ulaznoj impedanciji fono sklopa, na pojedinim modelima odvojenih fono stupnjeva (glavnom onim kvalitetnijim i skupljim) moguće je podešavati vrijednost ulazne impedancije, čime se mogu itekako poboljšati visokotonske osobine zvuka. Unutrašnja (odnosno izlazna) impedancija zvučnice mora biti usklađena s ulaznom impedancijm fono sklopa kako bi se ostvario što učinkovotiji prijenos informacija. Kad se radi o MM zvučnicama tu se već može govoriti o svojevrsnom standardu. Naime, unutrašnja impedancija MM zvučnica i ulazna impedancija fono sklopa su u pravilu 47 k?, jer je zaključeno da se tako dobijaju najbolji sonični rezultati. Kad se govori o MC modelima, njihova se unutrašnja impedancija kreće između 2 ? i 100 ? , pa je dosta teško, čak i kad postoji preklopnik za biranje impedancija, postići potpuno odgovarajuću skladnost. Svojevrstan je stoga paradoks vrlo izraženo mišljenje, oblikovano nakon mnogobrojnih slušnih testova, da standardizirana impedancija fono ulaza od 47 k? najbolje odgovara i većini suvremenih MC zvučnica. I ne samo to. Ima sasvim dovoljo slučajeva koji nedvojbeno potvrđuju da i pojedini modeli MM zvučnica zvuče bolje ako se smanji (odnosno poveća) unutrašnja impedancija (to se, ako nema birača za impedanciju, lako izvodi ugradnjom otpornika odgovarajuće vrijednosti, tj. premošćivanjem fono ulaza). Na takav način može se zvučnica (i MM i MC) učiniti zvučati "mirnije", "toplije" i lakšom za slušanje. Naravno može se, ako se pretjera, postići i sasvim suprotno. Prevelika impedancija zvuku će pridodati neprirodnu svjetlinu i agresivnost, dok će ga premala zatupiti i učiniti ga dosadnim. Na žalost, prolaskom signala kroz dodatne pasivne elemente ili čak čitav sklop, postavlja se pitanje očuvanosti njegove ionako, nakon prolaska kroz RIAA koerkciju, dvojbene izvornosti.
MC zvučnice nisu toliko osjetljive na kapacitivnost fono sklopa i spojnog fono kabela kao MM modeli. Zato korisnici MM zvučnica trebaju dobro znati te vrijednsti jer o njima jako zavisi linearnost reprodukcije visokotonskog spektra. Na žalost, mnogi proizvođači čak i najkvalitetnijih predpojačala i kabela (bezrazložno) kriju, odnosno ne navode, te vrijednosti. One se obično kreću od 30 pF do 400 pF, a najbolje je ako su između 100 pF i 150 pF. Na nekim predojačalima postoji i preklopnik za prilagođavanje kapacitivnosti gramofonskog ulaza.

Predmet testa
Nakon ovog poduljeg uvoda, koji onima upućenijima nije otrkrio ništa novoga, ali bi onima manje iskusnima s gramofonima mogao pomoći da barem shvate svu složenost tematike, pozabavimo se jedim od niza fono sklopova kakvih je danas na tržištu sasvim zadovoljavajući broj, Cambridge Audijovim modelom 640P. Ovaj će uvod, usto, poslužiti i kao uvod u test NAD-ovog fono predpojačala koji će uslijediti nakon ovoga.
Ono što u kontekstu cijele ove priče nije ni malo zanemerivo ni nezanimljivo da je 640P jedan od dva modela fono predpojačala koliko ih se nalazi u trenutnom Cambridge Audijovom katalogu. Što je nedvojbeno iznenađujuće, znakovito i nadasve pohvalo za tvrtku koja jest orijentirana na proizvodnju kvalitetnih audiouređaja širokog spektra, ali se nikako, i zbog mahom prihvatljive cijene svojih uređaja, ne bi mogla ubrojati u high-end dio branše.
640P fono sklop je bolji i svestraniji od dvaju i u sebi sadrži MM i MC odjeljke, za razliku od modela 540P koji ima samo MM sekciju. Prednja ploča mu je nejjednostavnija moguća, ravna, bez ijednog utora ili otvora, samo s dva natpisa u gornjim kutovima. Odostraga je puno živahnije. Slijeva na desno - mrežni priključak (12 V/0.5 A), RCA izlazni priključci, preklopnik subsoničkog filtra, preklopnik tipa zvučnice (MM i MC) te po jedan par RCA ulaznih priključaka za MM i MC zvučnicu. Potonje je jako zgodno jer u slučaju da korisnik ima gramofon s dvije ručke ili koristi dva odvojena gramofona, oni mogu istovremeno biti priključeni što omogućava i brzu i jednostavnu usporedbu njihovih zvukovnih dometa.

Vrijedno povratka
Oba Cambridge Audijova uređaja, 540P i 640P, prema proizvođačkim podacima, imaju pojačivački stupanj u A klasi, aktivnu ekvalizaciju i diskretne tranzistore. Potonje ova predpojačala razlikuje od mnogih drugih slične cijene koje imaju (jeftine) integrirane sklopove umjesto tranzistora. Vrlo bitnom dijelu svakog audiouređaja, napajačkim stupnju, ovdje je posvećena dužna pozornost, iako se ne radi o sasvim istim sklopovima. U 640P sklopu korišteni su tranzistori u paraleli kako bi se točnost RIAA ekvalizacije držala unutar granice od 0.3 dB, sve do 50 kHz. Na žalost, podatak o impedanciji za MC zvučnice nije naveden.
I na posljetku, ono najbitnije, zvuk. Prvo što se uoči da su oba Cambridge Audijova fono predpojačala izrazito niskošumna. Zapravo, bešumna. Što je za svaku pohvalu kod uređaja te cijene koji moraju poječavati vrlo slabašne signale. Frekvencijski odziv koji je kod fono sklopova kritičan zbog "kemijanja" s izvornim signalom u RIAA sklopu i nerijetko znade biti narušen i nelinearan. Ovdje se to nije dogodilo. Kad je na 640P bila priključena visokokvalitena gramofonska kombinacija i vrhunska zvučnica, bas je bio vrlo čvrst, iako ne dubok do krajnjih granica. Subsonički filtar nije trebalo uključivati, jer se bitniji pomaci nisu osjetili. Što ne znači da i neće s nešto slabijim gramofonima i pogotovo ne budu li smješteni na odvojenu, čvrstu i od drugih audiouređaja dobro izoliranu policu. Sama dubina basa bila je sasvim dovoljna za reprodukciju najvećeg broje naslova, osim za par snimaka s krajnje dubokim bas frekvencijama. No, bitnije od same dubine - koja (vjerojatno) ionako neće moći biti realizirana na najvećem broju sustava korisnika koji će si priuštiti 640P - bila je kvaliteta bas frekvencija. A tome se mogu uputiti uglevnom samo pohvale. Bas je bio točan i brz, gotovo kao s CD-a, ali je bio topliji, nježniji i s više duše nego s bilo kojim digitalnim medijem. S 540P srednjotonski dio opsega, poglavito onaj u domeni ženskih vokala, nije bio najtočnije definiran, no kod 640P taj se manjak profinjenosti nije mogao osjetiti. Naravno, na MC odsjeku, jer su MM sekcije obaju predpojačala zvučale vrlo slično (kad se vjerojetno i radi o istim sklopovima). Na oba fono stupnja srednjotonski dio spektra zvučao je protočno, životno, dobro atikulirano, s tim da su suzvučja sa 640P bila bolje izražena, dikcije točnije prenesena, bez parazitskih sibilanata. 640P je pritom točnije prenosio prezantnost glazbenog događanja, dok je 540P to radilo s nešto izrazitijom egzaltacijom. Koja nije smetala pri reprodukciji amplificirane glazbe (naprotiv, moglo bi se reći!), ali pri izvedbi klasičnog repertoara nije uvijek zvučala baš dobrodošlo. U najvišim dijelovima audiospektra moglo se čuti blago zaobljenje na ekstremu, što je i zvuku u cjelini davalo prizuk mirnoće, pa do stanovite mjere i zatvorenosti. Međutim, moglo bi se to opisati i kao mekoća i baršunastost jer kapitalnih detalja ni u jednom trenutku nije nedostajalo. Ipak, onih najfinijih, iz najvišeg dijela palete, nije bilo.
Što se prezentacije prostornih dimenzija tiče, tu zamjerki gotovo da nije bilo. Ono što je sigurno (i nije iznenađujuće) je da je isti glazbeni materijal na gramofonu i CD playeru na prvom zvučao neusporedivo prirodnije glede reprodukcije svih elemenata prostorne slike. Čak i s gramofonom cijenom dosta manjom od cijene CD playera. Svi su elementi zvukovne slike bili jasno nazočni i uočljivi bez naprezanja. Naravno, puno su se lakše uočavale širinska i dubinska perspektiva od visinske, ali ni s njezinim iznošenjem nije bilo problema. Razlika u prezentaciji prostornih dimenzija zvuka izmađu 540P i 640P je samo u preciznosti, odnosno postojanosti. Naime, s 540P je pri glasnom sviranju znalo doći do blagog plivanja slike.
Dinamičke kontraste i prijelaze oba su predpojačala iznosila precizno, iako ne onako kako to čine vrhunski modeli fono predpojačala, ali sasvim dovoljno točno da to ne ometa svakodnevno slušanje.
Sve u svemu, oba ova pretpojačala su pun pogodak i nitko tko si ih priušti neće zažaliti. Ona neće moći iznijeti sve što može vrhusnka gramofonska integracija, ali će svaki srednjekvalitetni gramofon učiniti izvorom zvuka koji će bez većih problema nadmašiti većinu CD playera te cijene, pa čak i dosta više.
Kvaliteta zvuka kakvu gramofonska integracija postiže s Cambridge Audijovim fono pretpojačalima, sa 640P poglavito, može se u puno bitnih elemenata mjeriti s onom puno skupljih high-end fono sklopova. Zato je podatak o cijeni 640P fono sklopa još jedna dobra vijest za ljubitelje vinila. Za kupovinu ovakvog uređaja nije potrebno peglati karticu u više rata. Njegova cijena od oko 1000 kn (600 kn za 540P) je takva da ga se lako može kupiti u "kešu". Neprocjenjivo…




INFO BOX

Cambridge Audio Azur P640
Cijena: 990,00 kn

Ustupio:

Audio Art
Mesnička 9, 10000 Zagreb
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
Funkcionalnost, izrada, bešumnsot, ujednačenost zvuka u cjelini, dobra reprodukcija prostiornih dimenzija zvuka, cijena...
moglo bi bolje
Bas nije krajnje dubok, najviši tonovi nisu maksimalno otvoreni.

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Audiofil web
- Što bi s forumom?
Forum: Audio komponente
- Modernizacija klasičnog sterea
Forum: Vinyl
- budget gramofon
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: Audio komponente
- Oscilacija brzine CD playera
Forum: Uradi sam
- Što radim ovih dana

UPRAVO SE ČITA


NAD C 352
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Milan Rupić
Xindak XA-6900
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano hibridno pojačalo
napisao: Milan Rupić
PSB Image B25
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Milan Rupić
Denon DCD 2000AE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD/SACD player
napisao: Milan Rupić
Studio Lab SLB 202.2
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu