Hi-Fi

pretraga  


Bowers & Wilkins Signature Diamond - Audiofil - feel the sound -

Bowers & Wilkins Signature Diamond


Signature Diamond jedan je od onih zvučnika od kojeg vam se kad ga ugledate, ili okreće želudac, ili s prezirom gledate na svaki drugi zvučnik koji ne izgleda poput njega. Nema sredine ili nedefiniranog stava. Il' ga voliš il' ga mrziš. Osobno smatram da se radi o jednom od najlijepših zvučnika ikad napravljenih, bezvremenskog dizajna i s ugrađenom snažnom filozofijom idustrijskog oblikovanja.

Nastao je kao posljedica obilježavanja 40 godina postojanja Bowers & Wilkinsa, ali ne kao puki produkt obljetnice, već i kao suma skupljenih tehnološko-razvojnih iskustva tijekom 40 godina implementiranih u ovaj izniman proizvod. Predstavljena je limitirana serija od 1000 pari u dva finiša. Na moje veliko zadovoljstvo, jedan se par našao u vlastitoj slušaoni.

Bowers & Wilkins poznat je po fundusu neobično oblikovanih zvučnika, onih o kojima se godinama kasnije govorilo i koji su također bili predmeti mnogih rasprava. Ovdje bih izdvojio Model Nautilus i Emphasis, s naglaskom na ovaj drugi, jer koceptom donekle podsjeća na Signature Diamond. Naravno, ne mislim na tehnološki koncept (iako su oba dvosistemci), već na onaj koji objedinjuje dva spomenuta modela avangardnim pristupom i "pomaknutim" dizajnom. Koliko je Emphasis svojevremeno izazivao čuđenje svojom pojavom, govore i mnogobrojne recenzije albuma Art of Noise-a "Below the Waste" u kojima su se recenzenti mahom doticali i naslovnice albuma koje je krasio spomenuti model. "Oni ludi" zvučnici bili su tema i mnogih ljubitelja glazbe koji nisu audiofili i koji nisu znali o kojim je zvučnicima riječ. Već sama činjenica da je u takvim krugovima nosio epitet "ludi" govori o tome da se radilo o nesvakidašnjem proizvodu.



Jedno od glavnih imena koje stoji iz oblika Diamond Signature-a je Kenneth Grange, jedan od najpoznatijih svjetskih industrijskih dizajnera. Čovjek čije se ime veže uz Kodak, Kenwood, Wilkinson Sword, Parker Pens, British Rail's InterCity, itd. Suradnja s Bowers & Wilkinsom započinje davne 1976. godine kad sudjeluje u nastanku legendarnog modela DM6, poznatijeg kao "Trudni pingvin". Samo usput... Nedavno se jedan par našao u našim oglasnicima, navodno odlično očuvan i po cijeni od 4500 kuna (!). Nije loše za 30-ak godina star zvučnik.

Druga ključna osoba vezana uz ovaj zvučnik je Dr. John Dibb, inženjer koji je započeo karijeru u avio industriji, ali ga je interes za glazbu i reprodukciju preusmjerio u audio industriju. Sudjelovao je u više ključnih prozvoda Bowers & Wilkins-a, uključujući i modele koji su obilježavali 25, odnosno 30 godina tvrtke (Silver Signature, Signature 30).



I dok je jedan u Signature Diamondu vidio "dio namještaja" i skulpturu, drugi je vidio gotovo savršen oblik za zvučnik koji svojim oblikom u startu rješava probleme rezonancije i nepoželjnih refleksija zvučnih valova unutar kabineta. Naravno, ovo nije puka slučajnost nego dokaz uigranosti i sjajne suradnje ove dvojce stručnjaka. Kabinet je izrađen od višeslojne šerploče i iz jednog komada, dodatno ukrućen MDF (čuvenom "Matrix System") konstrukcijom.





Samo finiširanje kutije izuzetno je složen i dugotrajan posao. Konkretno govoreći i vezano za varijatu finiša (White) koji se našao u mojoj slušaoni...

Prvo se nanose dva sloja boje kao primari. Zatim se potroši jedan dan na poliranje kako bi se dobila potpuno glatka površina. Slijedi ponovno nanošenje dva sloja primara i nakon što se osuše i ponovno ispoliraju, slijedi lakiranje u četiri sloja. Za svaki sloj potrebno je tri dana kako bi se potpuno osušili prirodnim putem. Kako bi se izbjeglo oštećenje MDF-a i aluminija u strukturi, zagrijavanje u cilju bržeg sušenja je izuzeto iz procesa. Konačno, slijedi završno poliranje. Inače, Signature Diamond dolazi u dva finiša - White (bijelo lakirani) i Wakame (furnirani).



Razliku ne čine samo različitost finiša kabineta, već i kućište visokotonaca.
A oni pak čine priču samu za sebe. Priču koja će malo kasnije usljediti.

Kao što je vidljivo iz slika, ovdje je riječ o samostojećem dvosistemskom zvučniku. Bas refleks otvor postavljen je tako da "puca" u pod ispred zvučnika, dok se zvučnički priključci nalaze na dnu. četiri srebrna WBT (top of the line) terminala smješteni su podosta nepraktično, ograničavajući korisnika na češće izmjene zv. kabela. Također, bananice ne dolaze u obzir ukoliko nisu kutne. Osobno, jasna mi je ideja ovakvog (nezgrapnog) koncepta. Naime u konačnici iz zvučnika izlazi samo žica, ne narušavajući ovalni izgled zvučnika, odnosno sklad linija i oblika koji su tu prisutni. Priloženi kratkospojnici su vrhunske izrade. Svaki zvučnik teži 25 kilograma, što za dvosistemac predstavlja itekako respektabilnu težinu.



E sad malo o visokotoncima...

Dijamantna membrana više nije novost iz Bowersa, zapravo, nije uopće novost u audio svijetu. Accuton je dosta ranije izašao na tržište s dijamantnim visokotoncem, a da ne kažem da se već ugrađuju i dijamantne srednjotonske jedinice u zvučnike. Naravno, riječ je o sintetskom dijamantu istovjetne strukture onoga koji nosi oko vrata engleska kraljica. No kako god, i Bowersi i Accuton se suočavaju s istim problemom prilikom proizvodnje... Veliki broj membrana puca prilikom nastajanja, što u konačnici određuje i cijenu visokotonca. No, nisu ni svi dijamantni visokotonci isti. Zvukovno jasno.

Međutim, cijena samo za par ovih mramornih kućišta visokotoca zaista je paprena – 5.000 US$ u proizvodnji! Ako se malo bolje pogleda o čemu je ovdje riječ, možda na kraće vrijeme anuliramo šok izazvan cijenom.

S obzirom da se radi o dva finiša kabineta, odluka je pala da se ide i na dvije različite vrste mramora u koje će biti smještene visokotonske jedinice. Jedan mramor, Grigio Carnico, dolazi iz Italije, točnije iz Masse pokraj Pise, dok drugi, Crni mramor, eksploatira se iz Belgije. Oba imaju istu zadaću - učiniti kućište potpuno otpornim na bilo kakve vibracije, čak i na najvišim glasnoćama. Kako zgodno kažu u Bowersu - When The Stones get rolling, yours stays right where it is. Naravno, sama priroda mramora govori da ne postoje dva istovjetna obrađena kućišta, što čine svaki od ovih zvučnika - unikatnim.

Ideja prenjeta iz Nautilus serije, gdje inženjeri pokušavaju anulirati zvuk koji dolazi sa stražnje strane membrane i gdje praktički biva upijen zahvaljujući samoj trubastoj konstrukciji, ovdje je otišla korak dalje. Visokotonac, sam po sebi iznimno kompaktan i lišen vanjskih utjecaja, smješten je na kabinet mekim ovjesom što ga dodatno izolira od doljnjeg dijela zvučnika.



Proizvodnja visokotonca također je izuzetno sofisticiran i dugotrajan postupak. Neke od problema u proizvodnji dijamantne membrane već sam naveo, međutim i mramorno kućište nije ništa lakši zalogaj. Na priloženim slikama može se vidjeti proizvodni proces. Interesantno je primijetiti da u startu otpadaju mramorne ploče koje na sebi imaju pukotine, ali i da nema garancije da će gotovo finalni proizvod (kućište) ugledati svjetlo dana - i ovdje se dogodilo da mramor prilikom obrade, jednostavno pukne.





























Membrana mid-bas jedinice izrađena je od (žutog) Kevlara, slobodno možemo reći, zaštitnog znaka Bowers & Wilkinsa. Rezultat je gotovo 40-godišnjeg istraživanja na tom polju. Jedinica (7") je smještena u gornjem dijelu kabineta i malo "izbačena" van te dodatno unaprijeđena novim faznim nastavkom.

Skretnica je prvog reda, minimalizirana koliko god je to bilo moguće. Jasno, ovo je napravljeno u cilju kako bi se smanjio utjecaj komponenti skretnice na signal. Svaki od ugrađenih dijelova, ručno je biran i prethodno testiran i odslušan(!).



OK, ovo sve što sam dosad napisao, više-manje je dostupno na internetu i u katalozima Bowers & Wilkinska. Vjerujem da većinu više zanima kako to svira i da li opravdava astronomsku cijenu od gotovo 120.000 kuna.

Pa krenimo redom...

Zvučnici, iako relativno malih gabarita i specifičnog bas refleksa, nisu imuni na smještaj u prostor po sistemu – ovdje dobro rade. Zahtjevaju pažljivo pozicioniranje i slobodan prostor oko sebe. S obzirom da su u stanju odsvirati do 40Hz (33Hz -6dB), postavljanje preblizu zidova može rezultirati prenaglašenim bas područjem. Ovo utjeće na sveukupnu zvučnu sliku, posebice na transparenciju. Optimalnu poziciju sam tražio gotovo tri dana, slušajući različite glazbene materijale kao i testne signale, a sve ne bi li uočio da li postoji rupa u frekvencijskom opsegu. Jednom kad je nađena zadovoljavajuća pozicija, kritičko slušanje moglo je početi.

Aha, samo da dodam... Zvučnici su spojeni na "prirodne partnere" Bowersima – Classe. Zašto je tome tako, vjerujem da većina zna. Dakle, izlazno pojačalo CA-2200, pretpojačalo CP-500 i CD player CDP-102. Ožičenje Audioquest Niagara, DIY srebro (Plančić), Kimber Select KS-3033. Sve zajedno je sviralo u akustički tretiranoj slušaonici (3,8 x 8,5 x 2,75 m).



Prvo što sam primijetio je to, da cijela zvučna slika "nit' smrdi, nit' miriši". Ali nemojmo se zavaravati da to ovdje nešto loše znači. Naprotiv, ovdje je to OGROMAN plus. Da pojasnim... Ova pučka izreka odlično se može prenjeti na našu hi-fi analogiju te usporediti s nama vrlo dragim pojmom – neutralnost. Diamond Signature zvukovno je neutralan do besvjesti. Ne navlači na sebe niti jednim dijelom spektra. Drugim riječima, fantastično odrađuje frekvencijski opseg koji mu je namijenjen. U prvi mah sam pomislio kako visokotonsko područje zaostaje u onom u Gamut L5 zvučnicima, i da mu nedostaje rezolucije. Međutim, kako su dani prolazili i kako sam sve više i duže slušao, shvatio sam da je rezolucija još veća, ali da smirenije i uravnoteženije svira. Vražji dijamant u stanju je izvuči nevjerojatne detalje, nedostižne čak i za ScanSpeak-ov Ring Radiator (R-2904/7000) koj glasi kao jedan od najboljih visokotonaca na svijetu.

Nadalje, nisam bio u stanju detektirati vezu visokotonskog i srednjetonskog područja, jer djeluju strahovito homogeno. Čine cjelinu koju je nemoguće shvatiti kao dva svijeta. Ono što krasi ovaj zvučnik i što mu daje najveći plus, jest izvrsna sredina. Ovdje se ponaša kao apsolutni vladar. Vokali zvuče zastrašujuće vjerno, gotovo da se mogu rukom opipati. Pod uvjetom da se radi o vrhunskoj snimci, a Signature Diamond je tu nemilosrdan po pitanju detekcije kvalitete snimke, srednjotonsko područje usporedivo je s onima iz vrhunskih lampaških pojačala. Glatko i bez većih napora osjeća se prirodnost glasova i timbra. Čak su i zagriženi ljubitelji cijevnih konstrukcija koji su se našli u mojoj slušaoni ostali iznenađeni prirodnošću srednjotonskog područja.



Zahvaljujući rezoluciji, oko svakog instrumenta osjeća se zrak, pozornica je ogromna u svim smjerovima i svaki instrument zauzima točno mjesto u prostoru. Ovako kirurški precizan zvuk omogućuje bolji uvid u teksturu glazbenog djela, i jednom kad sam se prepustio slušanju glazbe, ono što sam gledao i slušao, ostavilo me bez daha.

Da ne bi bilo zabune, "kirurgija" ovdje ne predstavlja dodatni napor u slušanju i rastavljanje glazbe na sastavne dijelove, već stvara logičnu sliku – skup detalja povezanih u vrlo uravnoteženu cjelinu. Nakon kraćeg vremena nisam se više zamarao što se čuje, a što ne, nego sam se prepustio slušanju i uživanju. Možda ću uspjeti dočarati doživljeno sljedećim opisom situacije u kojoj sam se našao... Naime, slušajući jedno večer glazbu, počeo sam se smijati na sav glas. Iluzija "tamo sam, među njima" bila je tako jaka, da me ta "prevara" od srca nasmijala i nagnala da se zapitam – Kvragu, kako su to uspjeli napraviti?

Nije teško dokučiti što Signature Diamond ne može. Ustroj zvučnika jasno govori da ovdje postoji manjak basa. I zaista, za Signature Diamond ostaju nedostižne najniže dionice glazbenog materijala, kao i onaj fundament koji nosi cijeli orkestar. Pa čak iako se Diamond može spustiti prilično nisko, to nije onaj bas koji dolazi iz vrhunskih višestaznih zvučnika. Ispod nekih 40-ak Hz, nedostaje mu malo čvrstine i definicije. Ovo "malo", zapravo je kompliment, jer se dosad nisam susreo s dvosistemskom kutijom koja je u stanju isporučivati ovako kvalitetan bas - niti približno. U stanju je prodrmati cijelu sobu i pri jačim glasnoćama udariti basom u prsa. Zvuči nevjerojatno? Slažem se, nisam ni ja tako što očekivao, dok me nije mlatnulo.

Sa svojih deklariranih 88 dB osjetljivosti i impedancom od 8 Ohma (min. 4.6), nije predstavljao neki problem za Classeovo pojačalo. 2x200W (@8Ohm) pokazalo se sasvim dovoljnim za najzahtjevnije testiranje. Sjajno rade zajedno i sada mi je potpuno jasno zašto se sustavi sastavljeni od Bowers zvučnika i Classe elektronike nude po principu "ključ u ruke".



Na kraju bih se osvrnuo na cijenu zvučnika. Vjerujem da je mnogima rak-rana i da bode u oči. Gotovo 120.000 kuna za dvostitemac je ogoman novac. Taj novac je ogroman čak i za tro ili više sistemce. Uzmimo u obzir da Signature Diamond optimalno radi u prostoriji do maksimalno 40m2. Nije teško pretpostaviti da onaj koji je spreman dati spomenuti iznos za dvosistemske zvučnike, vrlo vjerojatno ima dnevni boravak od 60, 70 ili više kvadrata, a tu mu ovi više ne igraju zadovoljavajuću ulogu. No isto tako, pitanje je da li je taj audiofil. Pa za koga je onda taj zvučnik?

Odgovor se nalazi u vlastitom poimanju hifi-a kao takvog, u činjenici da možda netko ne voli trosistemske kutije i vječitu borbu sa kroćenjem podivljalog basa. Za ljubitelje glazbe koji želi osjetiti i vidjeti vokal u sobi, i pri tom ne pitati za cijenu. Za one koji su svjesni da su kupili nešto sasvim posebno, nešto što se ne kupuje svaki dan i što predstavlja apsolutni ekskluzivitet (ovo je jedini par u Hrvatskoj), i nešto što će s vremenom postati ikona razdoblja. Nešto što svira – prokleto dobro!

A ako je tako, onda taj zvučnik vrijedi svake lipe.

----------------------------
Kometare i dodatne osvrte pročitajte na nasem forumu OVDJE




NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Audio komponente
- Vaic zvučnici
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Komponente
- Tv 2018
Forum: CD i ostali mediji
- BLUES preporuka
Forum: Uradi sam
- Molim za pomoc
Forum: Komponente
- Jeftini Receiver
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: CD i ostali mediji
- JAZZ KLUB

UPRAVO SE ČITA


Triangle Antal EX
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Milan Rupić
Dynaudio DM 2/10
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Milan Rupić
PSB Syncrony TwoB
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Milan Rupić
Carat A57
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Milan Rupić
Unison Research Unico Secondo
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano hibridno pojačalo
napisao: Milan Rupić

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu