Hi-Fi

pretraga  


Olive Opus No. 4 Hi-Fi Digital Stereo - Audiofil - feel the sound - Univerzalni player

Olive Opus No. 4 Hi-Fi Digital Stereo

Nova era digitalne reprodukcije?


Tvrtku Olive osnovala su 2005. godine dvojica stručnjaka, dr. Oliver Bergmann (očito je odakle naziv tvrtki!) i njegov kolega Robert Altman, obojica strastveni ljubitelji vrhunske računalne tehnologije (i njezini vrsni poznavatelji, naravno), ali nište manje odani zaljubljenici u glazbu i njezinu kvalitetnu reprodukciju. Bergmann je već dulje vrijeme bio očaran mogućnostima računalne tehnologije u naručivanju, pohrani i organizaciji glazbenih zapisa, ali ne i kvalitetom njihove reprodukcije s klasičnih računala. Pojavom iPoda, shvatio je da digitalna glazba može biti prilično kvalitetno reproducirana ako se stvarima smišljeno i znalački pristupi. Naravno, daleko je to bilo od onoga čemu je Bergmann težio, ali davalo je nadu. Sažeti digitalni zapisi kakvi se obično pohranjuju na iPod i njegove bezbrojne surogate nisu bili put kojim je mislio krenuti. No, na iPodove s tvrdim diskom bilo je moguće pohraniti i nesažete glazbene dokumente. To je bio put kojim su Bergmann i Altman nakanili poći. Oni su uvjereni da ljubitelji glazbe zaslužuju bolje i više i da bi oni koji se bave proizvodnjom uređaja za reprodukciju zvukovnih zapisa, poglavito onih kakvi se pohranjuju na računalima, svojim korisnicima i kupcima trebali pružiti puno više.
Rezultat takvog promišljanja i pristupa je osnivanje tvrtke Olive Media Products koja će proizvoditi uređaje za reprodukciju digitalnih audiozapisa za, ako oni u svojem sloganu kažu, “nas ostale”.



Što može, što ne može
Prvi proizvod tvrtke Olive je Opus No. 4, koji oni nazivaju “Digital Hi-Fi Stereo” uređajem. Time žele reći da se ne radi o računalu, iako je Opus No. 4 u biti više računalo nego klasični player s transportnim mehanizmom. Naravno, Opus No. 4 ima CD player koji može reproducirati bilo koji CD-disk, baš kao i svako računalo. Ali Opus No. 4 ima i pržilicu, može ripati CD-ove i pohranjivati ih na tvrdi disk, može skidati glazbu s interneta ili s kakvog kućnog poslužitelja, odnosno računala, a može “hvatati” i internetski radio. A to nijedan player, CD, DVD, BD, svejedno, ne može. Usprkos tomu, Opus No. 4 ipak svojom vanjštinom po svemu izgleda kao vrhunski dizajniran CD/DVD/BD player.
Daleko bi nas dovelo opisivanje svih mogućnosti Opus No. 4 playera/računala i načina njegova korištenja, no bez nekih osnovnih podataka teško će biti razumjeti o kakvom se uređaji zapravo radi. Jer takvih uređaja u ovom trenutku nema puno na tržištu i većini audiofila su gotovo sasvim nepoznati. Ono što je u svezi s Opus No. 4 uređajem posebno zanimljivo je da to, s obzirom na mogućnosti koje pruža i na dizajn, razmjerno ipak jeftin uređaj – ispod 15.000 kn. I po tomu u ovom trenutku gotovo da i nema suparnika.
Dakle, Opus No 4 s tvrdim diskom kapaciteta 1000 GB (1 TB) - postoje i manje inačice od 320 GB i 750 GB, a od ljeta ove godine i veća, od 2 TB - omogućava pohranu glazbe u količini od oko 1638 CD-ova u nesažetom WAV formatu, pa do preko 18000 CD-ova u najslabijoj MP3 razlučivosti od 128 kbit/s, kvalitetnu reprodukciju (naravno, sukladno kvaliteti samoga zapisa, odnosno oblika pohrane) digitalnih zapisa i iznimno laganu dostupnost svemu pohranjenom materijalu, po žanru, izvođaču, nazivu albuma, pa čak i po naslovnicama albuma. Nije čak potrebno znati ni cijelo ili točno ime izvođača/albuma. Dovoljno je u klasičnoj računalnoj “search” maniri, pomoću tipkovnice koja se u trenutku zahtjeva za traženjem pojavi na zaslonu u boji osjetljivom na dodir, ukucati par karakterističnih slova i ako je takvo što pohranjeno na tvrdom disku, trenutno će se pojaviti na zaslonu. Dostupnost zapisa na tvrdom disku je uistinu vrlo dobra.
Za kupce u Americi, Olive nudi i uslugu ripanja CD-ova. Međutim, vjerojatnije je ipak da će to najveći broj budućih vlasnika htjeti napraviti sami i redovito se dužiti sa svojim Opus No. 4 uređajem, ma koliko ripanje brojnih CD-ova jest prilično dugotrajan posao.



Ripanje jednog CD-a traje u prosjeku osam minuta i vrlo je jednostavno. Međutim, to se odnosi na ripanje u nesažetom WAV formatu. Za stvaranje sažetog FLAC formata Opusu No. 4 trebe dosta više vremena. Čak i kad Opus No 4 nije priključen na internet, u većini slučajeva na njegovom će se zaslonu po umetanju CD-a pojaviti svi relevantni podaci o disku (tzv. metadata), uključujući naziv kompozitora, etiketu, izvođača... To je moguće zato što Opus No 4 dolazi opremljen internom bazom podataka koja sadrži 32 milijuna naslova!? Nema dvojbe da će mnogima i to vrijeme biti predugo. No, ako je to utješno, za vrijeme dok se ripa CD moguće je slušati ono što se nalazi na disku koji se ripa ili materijal već pohranjen na tvrdom disku Opusa No. 4. Ipak, ono što je puno bitnije je da je glazbu s CD-ova/interneta moguće pohraniti u četiri oblika. Tri od njih su manje ili više sažeta i, što je još bitnije, «gubitna» - MP3 128 kbit/s, MP3 320 kbit/s, ACC (Advanced Audio Coding) 128 kbit/s – dok su duga dva – FLAC (Free Lossless Audio Codec) 800 kbit/s i WAV Waveform Audio Format)1411.2 kbit/s – nesažeta i, opet, bitnije, «negubitna». Naravno, ne treba spominjati da audiofile ne bi trebala zanimati količina diskova koja stane na tvrdi disk, već samo kvaliteta zapisa. Što znači da u obzir dolaze samo dva potonja formata. A kad smo već kod takvih formata, valja imati na umu jednu stvar. U slučaju da korisnik na svojem osobnom računalu stvori WAV dokument visoke razlučivosti, 96 kHz/24 bita, kako smo mi učinili, i prebaci ga na Opus No. 4, zvuk koji će iz njega izaći bit će sasvim izobličen. Što znači da Opus No. 4 nije u stanju reproducirati visokorazlučive formate frekvencije uzorkovanja više od Red Book standarda. Međutim, kad se na Opus No. 4 priključi vanjski DAC, takvi se dokumenti mogu reproducirati. I zvuče sjajno!
I tu sad dolazi do stanovite zabune. Naime, kad se na Opusu No. 4 ripa disk u WAV formatu, njegov će sadržaj sam Opus No. 4 vrlo lako i čisto reproducirati. Ali samo u nativnoj razlučivosti ripanog CD-a, dakle, 16 bita/44.1 kHz. Isto tako, ako se dokument u WAV formatu na Opus No. 4 prebaci s računala, na zaslonu uređaja se iza skladbe vidi nastavak .wav. Tog nastavka nema na dokumentima koje je sam uređaj stvorio iz dokumenta ripanog s CD-a…
Ni Opus ni Melody nisu u stanju isporučiti visokobitne glazbene signale. D/A pretvarač Texas Instrumentsa prepoznaje frekvenciju uzorkovanja od 96 kHz, ali samo na minimalnih 16 bita (za razliku od 24 bita koliko ima visokorazlučivi 94/24 signal). Takve je signale moguće je dobiti samo na digitalnim izlaznim priključcima na koje je potrebno priključiti vanjski DAC ili AV receiver s ugrađenim DAC-om.
Korisnici će vrlo brzo uočiti da je napon na analognim (RCA) izlaznim priključcima Opus No. 4 uređaja značajno niži od onoga na klasičnim CD playerima. To znači da će biti potrebno jače odvrnuti potenciometar za glasnoću. To se ne događa na digitalnim priključcima. Isto tako, neće trebati puno da korisnici čuju da je zvuk bolji na koaksijalnom nego na optičkom priključku.



Računalo koje to nije
Opus No. 4, rekosmo, ne sliči računalu. Zapravo, radi se o jednom od originalnije dizajniranih i izgledajućih uređaja za reprodukciju zvuka s kojim smo se u posljednje vrijeme susreli. Ono što prvo privuče pozornost jest kućište, odnosno velika aluminijska ploča koja pokriva gornji dio naprave i nastavlja se koso na njezin prednji dio. Kako, za razliku od računala, u Opus No. 4 nema ventilatora, ova ploča velike površine djeluje kao hladilo. I to, sve govori, vrlo učinkovito, jer uređaj tijekom rada nikad nije bio ozbiljno zagrijan. Ploča o kojoj govorimo nije samo oblikom zanimljiva. Cijeli njezin gornji dio ispisan je velikim tiskanim slovima. Na prvi pogled slova djeluju nasumično porazbacana, ali pogleda li ih se malo pomnije, vidi se da nisu. Naime, slova su, u prvom redu, na vrhu ploče, jedno do drugog poredana ovako: THM&BLUESCLASSICALFUNKLATINA i tako slično do kraja. Ali, ne i na prednjoj ploči. Dakle, ispisani su svakojaki glazbeni rodovi. Na prvi pogled sve djeluje malo zbunjujuće i sliči zaštitnoj plastičnoj foliji koja se skida, ali korisnik se ubrzo navikne na taj dizajnerski zahvat.
Zahvaljujući aluminijskoj ploči “u komadu” i vibracije cijelog kućišta su znatno manje nego kod uređaja s prednjom pločom pričvršćenom na kućište, o kućištima računala da se i ne govori. Na prednjoj ploči su veliki predočnik u boji, osjetljiv na dodir, na lijevoj strani. Do njega desno su navigacjske tipke, slijede klasične tipke CD/DVD playera i na kraju, desno, utor za disk. Dakle, nema ladice. Što se danas ni u audiofilskom svijetu više ne smatra manom. Naprotiv, čak.
Na stražnjoj ploči je manje sadržaja – po jedan koaksijalni i optički digitalni izlazni priključak, par RCA izlaznih priključaka i USB i ethernet priključci. Osim toga, tu je i navoj za priključivanje (priložene) štapne antene za bežično povezivanje s računalom ili kućnom računalnom mrežom i, naravno, mrežni priključak.
Tvrdi disk u kućištu, da bi bio čim manje osjetljiv na uplive vibracija, ali i da se ne bi čuo tijekom rada, obložen je s osam slojeva prigušnog materijala. Hvalevrijedan zahvat, u svakom slučaju!
Uporabni komfor Opusa No. 4 je jednostavno sjajan. Uređajem je moguće upravljati izravno na njemu, i to putem zaslona osjetljivog na dodir i tipkama, daljinskim upravljačem i odnedavno iTouchom odnosno iPhoneom, zahvaljujući besplatnom programu koji je moguće downloadirati s Oliveinih stranica na internetu.



Kako se ipak radi o računalnoj tehnologiji, moguće je da dođe do kvara na tvrdom disku i da sva pomno spremljena glazba nestane. Zato Opus No. 4 ima USB 2.0 priključak za povezivanje s vanjskim tvrdim diskom na koji bi bilo pametno, savjetuju u tvrtki, pohraniti kopiju sadržaja s tvrdog diska uređaja. I to je pametno, jer takvi diskovi danas zaista ne stoje velik novac, a od ogromne su koristi i sprečavaju nastanak brojnih, moguće i nerješivih, problema i nenadoknadivih gubitaka.
Pogonski sustav je Panasonicov, a software za ripanje je “CDParanoia”. Oni zajedno osiguravaju tzv. bit-exact očitavanje. Takvo što CD/DVD playeri ne rade. Računala da. Za prebacivanje glazbenih dokumenata s PC-a i njihovo organiziranje na Opus No 4 uređaju koristi se Maestro software. Dostupnost zapisa na tvrdom disku je vrlo dobra. Sve je unaprijed organizirano po rodovima i podrodovima (tako je klasika organizirana u dramatska djela/opere, orkestralna, komorna, sakralna..., a rock u stariji, noviji, indi...)
Ma koliko Bergmann i Altman ne voljeli da se Opus No 4 naziva glazbenim poslužiteljem, on je i to (što mu nikako nije loša osobina, naprotiv!). Osim što može glazbom opsluživati Olivaine Melody No 2 satelitske postaje, Opus No 4 može funkcionirati i kao uPNP poslužitelj koji može biti priključen na mrežu drugih proizvođača (DNLA standarda). Na kućnu računalnu mrežu Opus No 4 se spaja kabelski, putem Gigabit Etherneta ili bežično, WLAN-om.



Melodija u svakoj sobi
Nekoliko puta do sada u tekstu je spominjan i Melody uređaj. Radi se o napravi vrlo sličnoj Opus No. 4. Obje počivaju na istoj računalnoj plaformi, s time da Melody No 2 nema pogonski sustav niti može dalje odašiljati audiosignal. Radi se, dakle, o svojevrsnom prijemniku kojim se služi isto kao i Opus No. 4 uređajem i koji služi kao izvor zvuka odnosno pretpojačalo iz kojeg se signalom napaja stereo sustav u svakoj od soba u kojoj želimo slušati glazbu. Melody No 2 je “klijent” u Oliveinom portfoliju. Taj se uređaj s glazbenim poslužiteljem, prije svega Opusom No. 4, može, kako je već rečeno, povezati ethernetskom ili WLAN vezom. Međutim, Melody No 2 je i potpuno uPNP i DNLA kompatibilan uređaj i zato može biti korišten i s drugim glazbenim poslužiteljima, kao što su Twonky ili PC/MAC poslužiteljski programi, i reproducirati postojeće glazbene zbirke na njima u WAV, FLAC, MP3 i AAC formatima.
Proizvođač preporučuje kabelsku vezu, ali to nije praktično. Zato, u slučaju korištenja bežične, upozorava na nužnost strpljenja jer postupak pristupa materijalu na Melody klijentu je dosta sporiji nego kad je ovaj s Opus No. 4 povezan kabelom. Opus No 4 može odjednom opslužiti do deset Melody No. 2 uređaja.
Zanimljivo je da je Melody No. 2 moguće koristiti i bez Opus No. 4 poslužitelja. Dovoljno ga je povezati s kompatibilnim računalom na koje je pohranjena glazba.



Paleta usporedbi
Svakome tko se imalo zadubio u priču o Opus No. 4, do sad je sigurno postalo sasvim jasno da je, zahvaljujući svim njegovim mogućnostima, moguće obaviti široku paletu usporednih testova. Npr., usporediti zvukove dvaju “gubitnih” formata, kao što su MP3 i AAC na 128 kbit/s, zatim usporediti najkvalitetniji MP3 na 320 kbit/s s FLAC dokumentima, zatim uporediti zvuk dvaju negubitnih formata, FLAC-a i WAV-a... Potom je sve to moguće i s vanjskim DAC-om, pa onda zvuk s vanjskim DAC-om sučeliti s onim samo Opus No. 4 uređaja. Moguće je usporediti i zvuk s Opusa No. 4 kao CD playera sa zvukom dokumenta koji svira s tvrdog diska, kao i zvuk s Opusa. No. 4 kao CD playera i kakvog drugog CD playera... Sve smo mi to obavili i isprobali. Ali o (svemu) tomu nećemo vas izvijestiti. Jedan od razloga je što bi test bio jako dugačak i zamoran za čitanje. Drugi, po nama bitniji, je zato što smatramo da bi tako mnogim ljubiteljima istraživanja zvuka “ispričali sadržaj” vrlo zanimljive priče. Zato ćemo samo opisati ono audiofilima najbitnije (iako ovaj uređaj ipak nije namijenjen isključivo audiofilima, no to bolje po one druge), kako Opus No. 4 zvuči s dvjema vrstama WAV dokumenata. Onima koje je sam stvorio ripanjem i onima, visokorazlučivima (24/96), koji su u njega uneseni iz računala i reproducirani pomoću vanjskog DAC-a. Naravno, radi se o dva ipak drugačija signala i dva drugačija DAC-a, pa njihova izravna kvalitativna usporedba ne bi bila fer. Toliko, u stvari drugačija, da se WAV dokument prenesen iz računala na tvrdi disk Opusa No. 4 preko njega samoga ni ne može reproducirati. Zvuk se, doduše čuje, ali je sasvim izobličen. Taj je dokumnent moguće regularno čuti samo preko vanjskog DAC-a, sposobnog primiti i procesirati 96/24 signal (ili još više razlučivosti, zaključno sa 192/24). Sam Opus. No 4 može reproducirati samo WAV dokument nastao u njemu samomu. Ipak, opis zvuka izvest ćemo tako da opisujući zvuk Opus No. 4 s “osnovnim” WAV dokumentima ukazujemo na to u čemu je zvuk s visokrazlučivim WAV dokumentima (reproduciranih putem vanjskog DAC-a) bio bolji od njega (jer lošiji ni u jednom elementu nije bio!).
WAV dokument u Opus No. 4 uređaju nastaje jednostavno – najprije se izabere format u kojem će uređaj ripati (WAV, FLAC, MP3, ACC), umetne se CD koji se želi ripati, sačeka sedam-osam minuta i dokument je spreman. Takav dokument, izrađen iz odlično snimljenog CD-a kao prvo zvučao je visoko vjerno izvorniku. Pogotovo kad se usporedi s CD-om s kojeg je skinut kad se taj CD reproducira na CD playeru Opusa No. 4. Nije bilo velikih i značajnih razlika ni kad se zvuk s tvrdog diska usporedio s onim s CD playera srednje kvalitete. No, kad se zvuk WAV dokumenta s tvrdog diska, pretvoren izravno u Opus No 4 uređaju, usporedi s WAV dokumentom više razlučivosti, koji se uputi u vanjski DAC, čuju za značajne razlike. Njih bi se najkraće, ali i najtočnije, moglo opisati kao razlika u zvuku istog materijala snimljenog na CD i reproduciranog na CD playeru i onoga pohranjenog na DVD-u i reproduciranoga na DVD playeru. To znači da je visokorazlučivi WAV dokument zvučao dinamički raskošnije i točnije, prostorne su dimenzije zvuka bile čujno bolje rekreirane, frekvencijski odziv bio je i širi i linearniji. Sve to nikako ne znači da je “temeljni” WAV dokument, onaj nastao u Opus No. 4 uređaju zvučao inferiorno. Nipošto! On je u nekim bitnim elementima bio bolji od onoga s CD playera srednje kvalitete. To se prije svega odnosi na čistoću i mirnoću zvuka u najvišim dijelovima spektra, kao i na preciznost i ekstenziju u basu. A to je posljedica smanjenog upliva jittera kojem je WAV dokument, pohranjen na tvrdom disku Opus No. 4 uređaja, puno manje izložen od od zapisa na CD-u u transportnom sustavu CD playera.
Visokorazlučivi WAV dokument u basu je zvučao preciznije (iako je bio masivniji od onog u “temeljnom” WAV dokumentu), a bio je i timbralno korektniji od “temeljnog” i gotovo sasvim lišen parazitskih sibilanata, pa je djelovao uglađeno i ispolirano u najvišim frekvencijama, bez grubih primjesa digitalnih artefakata, što se znalo osjetiti u “temeljnom” WAV dokumentu. Prilikom slušanja visokorazlučivog WAV dokumenta slušatelj lakše prati i slijedi takt i ritam glazbenog predloška, a zvuk u cjelini djeluje muzikalnije, točnije, ali i privlačnije nego s “temeljnim” WAV dokumentom.
Naravno, bit će pitanja i kako (bi) se zvuk WAV dokumenta nosio s onim iz nekog high-end playera. Onaj “temeljni” zasigurno mu ne bi mogao parirati. A visokorazlučivi? To bi ovisilo o dva temeljena činitelja – samoj kvaliteti visokorazlučivog dokumenta (je li, npr. 94/24 ili 192/24), ali ponajviše o kvaliteti DACa- u koji bi se visokorazlučivi WAV dokument isporučio iz Opus No. 4 uređaja. A to znači da bi mogao biti i bolji i lošiji. No, ne s puno odstupanja u plus ili u minus.



Zanimljiv mnogima
Puno toga smo obavili i doživjeli s Opus No. 4 uređajem. Nije sve lako opisati i do kraja razjasniti. I možda je upravo to bitan element cijele priče, intrigantan sastojak koji će privući ovdašnje audiofile da se pozabave tom napravom, pa možda je i udome. Ipak, Opus No. 4 je prije svega uređaj namijenjen onom soju ljubitelja kvalitetno reproduciranog zvuka koji znaju što je dobro, ali ne teže ekstremima, koji vole eksperimentirati i nisu im mrska računala, koji bi željeli uz minimum kabela zvuk razaslati po stanu, koji žele širiti svoje glazbene obzore slušajući internetski radio... I, kad se malo bolje pogleda, takvih uopće nije zanemariv broj. A cijena Opus No. 4 uređaja, iako nije niska, ne bi im trebala biti prevelikom preprekom da ga se domognu. Razočarani sigurno neće biti.

P.S. U trenutku završavanja ovog testa, iz Olivae je stigao mail u kojem piše da je netom izašao novi, poboljšani model Opusa no. 4. Količina novina je takva da je ih nije moguće nabrojiti. Ali jednu treba istaknuti. I pozdraviti. Novi model može reproducirati visokodefinicijske audiozapise, bez pomoći vanjskog DAC-a. Cijena novog modela, naravno, i na žalost, nije ista kao staroga. Razlika je 200-tinjak dolara u Americi...



INFO BOX

Ustupio:
Audio Art
Mesnička 9, 10000 Zagreb
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Audio komponente
- Opera Mezza mki ili Sonus Faber Concerto
Forum: Audiofil.net klub
- KLUB 10.11.2018 Monitor Audio/Roksan večer!
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: Retro audio
- RIZ 634 UKV
Forum: Audio komponente
- Zensor 1 vs q3020
Forum: Audio komponente
- Zvucini za kafic
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Audio komponente
- Kvar pojačala i zvučnici

UPRAVO SE ČITA


Focal JM.lab Electra 907 BE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Darko Brlečić
PMC DB1 i TB2 zvučnici na BRYSTON 4B-SST pojačalu
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Grupni test ( Recenzija člana foruma )
napisao: Helicon
Opera - Platea
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Darko brlečić
Acoustic Energy AE 120
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Darko Brlečić
Celestion 3 mkII
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Cortez

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu