Hi-Fi

pretraga  


M2TECH hiFace Evo - Audiofil - feel the sound - USB to S/PDIF konverter

M2TECH hiFace Evo

USB I HiFi IDU ZAJEDNO

Sasvim je izvjesno da će računala biti izvori zvuka budućnosti. I to ne samo izvori zvuka kao takvi, već HiFi predznaka, sa sasvim realnim i legitimnim pretenzijama da nadmaše performanse starih dobrih, do sada neprikosnovenih gramofona, te naravno, i „red book“ CD standarda. O tome članovi Audiofil.net foruma (i ostalih specijaliziranih foruma te tematike diljem svijeta) već naveliko raspravljaju i razmjenjuju iskustva u nedavno oformljenoj „Računala i audio“ temi, a mnogi gosti/posjetitelji portala prate te debate sa pojačanim interesom.

ULTIMATIVNI I ALTERNATIVNI PRISTUP

Kako trenutno stvari stoje po pitanju kompjuterskog audia, postoje dva pristupa, ultimativni i, dakako, onaj njemu alternativni. Prvi bazno predstavlja konfiguracija koju na svojim web stranicama preporuča tvrtka Reference Recordings, a okvirno ju čine tzv. „Silent Music Server“ i Berkeley Alpha DAC (www.referencerecordings.com/HRxSETUPS.asp). Ona omogućuje reprodukciju visokorazlučivih audio zapisa do 192 kHz/24 bit formata, uključujući i HRx zapise 176,4 kHz/24 bit u HDCD kodu iz Reference Recordings studija, koji trenutno predstavljaju ponajbolji dostupni „glazbeni software“ na tržištu. Alternativna rješenja čine pak ostala, drugačije ili možda čak bolje rečeno standardno konfigurirana računala (bilo stacionarna ili prijenosna) u kombinaciji sa nekim DAC-om.
Više je razloga zašto se audiofili češće odlučuju za potonju, alternativnu varijantu. Jedan od njih, zasigurno i najbitniji, svakako je cijena. Iako je prethodno spomenuta ultimativna kombinacija čak i u pola (ili čak i višestruko) jeftinija od nekih vrhunskih gramofonskih integracija ili integriranih CD playera (o onim separatnim da i ne govorimo), njezina je cijena, posebno za naše prilike, još uvijek poprilično visoka. Tim više kada se zna da je alternativno i višenamjensko računalo moguće „sklepati“ za osjetno manji iznos, a na tržištu je i sve veći broj vrlo pristupačnih DAC-ova koji podržavaju HD audio zapise do 192 kHz/24 bit. Doduše, u tom slučaju neće se moći dekodirati HDCD kod HRx snimki (bez Berkeley Alpha DAC-a) i slušati ih u čistoj izvornoj kvaliteti, a i u tehničkom smislu praktično je nemoguće za male novce nadmašiti performance spomenute ultimativne kombinacije (bešumni SSD diskovi, posebno vanjsko napajanje, specijalno kučište sa hlađenjem bez ventilatora, ultimativna Lynx AES16 AES/EBU zvučna kartica, te svakako izvrstan Berkeley Alpha DAC), no sonični rezultati alternacija mogu biti vrlo bliski, sa nekim formatima (poput npr. 96 kHz/24 bit) gotovo pa i istovjetni. Nadalje, broj HRx naslova koji su trenutačno dostupni previše je malen da bi ga čak i najambiciozniji audiofili prihvatili kao apsolutni format budućnosti, a glazbenu industriju da i ne spominjemo. Tvrtka Reference Recordings drži potpuni monopol nad njime, a dojam je kako ostale kuće zapravo niti nemaju ambicije da ga prihvate. Takav razvoj situacije zapravo je i očekivan kada se zna da profesionalna studijska oprema dominantno koristi 96 kHz/24 bit opremu, pa je i večina master zapisa upravo i pohranjena u toj rezoluciji. Sonična kvaliteta tih master snimki, koje su sada napokon dostupne za reprodukciju široj društvenoj zajednici, pokazala se, uz preduvjet kvalitetno snimljenog materijala (na što „a priori“ nije imun niti jedan format jer loša snimka je loša snimka, bez obzira radilo se o gramofonskoj ploči, CD-u, SACD-u, 192 kHz/24 bit FLAC ili bilo kojem drugom formatu), toliko nadmoćnom u odnosu na standardne 44,1 kHz/16 bit CD zapise, da se s pravom postavlja pitanje - da li su uopće potrebne više frekvencije uzorkovanja pri snimanju/reprodukciji? Naime, praksa je pokazala, osim 176 kHz/24 bit HRx zapisa u HDCD kodu, da sonična razlika između 96 kHz/24 bit i 192 kHz/24 bit u pravilu nije tako drastična kako bi se to možda očekivalo, te niti blizu tolika kao između 96 kHz/24 bit formata i standardnog „red book“ zapisa na CD nosaču zvuka. Rasprostranjenost sada dostupnih 96 kHz/24 bit (kao i 88,2 kHz/24 bit) zapisa to potvrđuje, te postavlja veliki upitnik na realne mogućnosti širenja, u ovome trenutku nenadmašnog ali vrlo autonomnog HRx formata, izvan, doduše kod audiofila iznimno cijenjenog no ipak ograničenog, Reference Recordings kataloga.
Razloge alternativnog pristupa može se naći i kod audiofila sa bogatim i dugogodišnje brižno sakupljanim CD kolekcijama, koji ih se sada ne žele odreći „preko noći“ i bjesomućno transferirati na memorijske računalne diskove (mnogi su se već ranije na sličan način „opekli“ sa gramofonskim pločama). Njima izvrsnu investiciju za budućnost svakako predstavljaju vrhunski playeri (poput npr. Moon 750D modela tvrtke Sim Audio ili Esoteric SA-50) koji nude pristup svojim DAC sekcijama različitim vanjskim digitalnim izvorima zvuka, pa tako i računalima, i to podržavajući visokorazlučive audio zapise. Tako će se u jednoj komponenti objediniti vrhunski player i DAC, a uz preslušavanje omiljenih naslova iz postojeće CD kolekcije, sustav se uvijek elegantno i na kvalitetan način može nadograditi računalom.
Prirodna želja audiofila za istraživanjem i međusobnim druženjem, te postupnim građenjem sustava ili pojedinih njegovih dijelova, neke se paralele mogu povući i sa npr. permanentnim održavanjem i unaprjeđivanjem „gramofonskog ansambla“ (baza, ručka, zvučnica, ožičenja, pribor, itd.) ili cijevnih amplifikacijskih kombinacija, također je jak motiv kod onih što kompletnu ovu priču ne žele odmah na početku riješiti ultimativnim pristupom. Praktična upotreba prijenosnih računala, kao u mom osobnom slučaju, kada ga želim kao HiFi izvor zvuka koristiti u kućnom sustavu, na poslu, prezentacijama i u drugim situacijama, također zagovara alternativni pristup. No, kako god bilo i iz bilo kojeg razloga odlučili se za njega, neophodan je (barem kada je u pitanju klasičan PC i HiFi reprodukcija zvuka audiofilske kvalitete putem USB sučelja) USB na S/PDIF pretvarač. I tako konačno dolazimo do predmeta našeg testa, a to je upravo jedan takav uređaj visoke klase, hiFace Evo talijanske tvrtke M2Tech.

USB na S/PDIF PRETVORBA

Zašto je zapravo neophodan USB na S/PDIF pretvarač? Srž problema leži u tome što je USB veza, odlučimo li se za nju zbog rasprostranjenosti i pristupačnosti, primarno namijenjena prijenosu podataka, čiji su zahtjevi i protokoli ipak bitno drugačiji od onih kod „čiste“ audio reprodukcije, posebno one sa frekvencijama uzorkovanja iznad standardnih 44,1 kHz. Da ne ulazimo preopširno u ovu problematiku, ponovo ćemo spomenuti, kada je digitalni audio u pitanju, nezaobilazni i za kvalitetu reprodukcije pogubni „jitter“. Naime, oscilator takta frekvencije uzorkovanja, tj. „clock“ računala, ima funkciju glavnog, odnosno „master clock“-a prema svim perifernim jedinicama, pa tako i onima povezanim na računalo putem USB sučelja. Osim što je taj „clock“ poprilično nestabilan uslijed čega je i „jitter“ poprilično velik, posebno za standarde visokovjerne reprodukcije zvuka, on najčešće niti ne dozvoljava reprodukciju zapisa sa frekvencijama uzorkovanja iznad 44,1 kHz. Da bi se „jitter“ minimizirao i sveo u definirane okvire HiFi reprodukcije, te zaobišlo navedena ograničenja, neophodno je ostavariti asinkroni prijenos (audio) podataka između računala i DAC-a putem USB veze. Na taj se način, uz odgovarajuću „software“-sku podršku (tzv. „driver“-e) i njezino konfiguriranje, „clock“ vanjskog DAC-a ili neke druge vanjske jedinice (playeri čije DAC-ove mogu koristiti i drugi digitalni izvori zvuka putem digitalnih ulaza ili eksterni „clock“ uređaji kao što je npr. Esoteric G-03X), nameće računalu i kontroliraju njegov rad. Kod u uvodu spomenutog ultimativnog pristupa tu funkciju preuzima zvučna kartica, tako da se korisnik u tom slučaju ne susreće izravno sa ovim problemom. Mnogi vanjski DAC-ovi danas već nude integrirano i USB sučelje, ali njihove tehničke specifikacije u pravilu ne podržavaju asinkroni prijenos, a ako ga kojim slučajem i podržavaju (za njih se ne može reći da su cijenom pristupačni), onda ne prihvaćaju sve formate visokorazlučivih audio zapisa. Upravo zbog toga se može kroz recenzije takvih DAC-ova zamjetiti inferiornost USB sučelja u odnosu na ostala digitalna sučelja, posebno AES/EBU i S/PDIF.
Iz tih razloga, kada je u pitanju korištenje USB sučelja za potrebe HiFi reprodukcije, na scenu stupaju USB na S/PDIF pretvarači, pa tako i hiFace Evo. On osigurava asinkroni prijenos (audio) podataka iz računala nametnuvši mu u toj komunikaciji vlastiti, neusporedivo precizniji „clock“, koji uz to podržava sve standardne frekvencije uzorkovanja po bazama od 44,1 kHz (88,2 kHz, 176,4 kHz) i 48 kHz (96 kHz, 192 kHz) do maksimalnih 176,4 kHz i 192 kHz, kao i rezoluciju do 24 bita. Dakle, u potpunosti je spreman isporučiti u DAC i visokorazlučive (HD) audio zapise pohranjene na računalu. Za to su zadužena dva (jedan za multiplicirane frekvencije baze 44,1 kHz – 88,2 kHz i 176,4 kHz, a drugi za multiplicirane frekvencije baze 48 kHz – 96 kHz i 192 kHz) vrlo precizna kvarcna osilatora najvišeg nivoa stabilnosti sa vrlo niskim faznim šumom koji je, inače, jedan od glavnih uzročnika „jitter“-a. Dodatnu stabilnost i visoke performanse ovog sklopa osiguravaju posvećena regulacija „shunt“ napona, te vrhunski S/PDIF predajnik tvrtke Burr-Brown. Oni koji eventualno žele hiFace Evo unaprijediti putem nekog vanjskog „master-clock“-a ekstremne preciznosti, mogu to učiniti putem raspoloživog „EXT CLOCK IN“ ulaza BNC tipa.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Osim ulaza za eksterni „clock“, tu su još USB ulaz 2.0 standarda (tip B), optički TosLink i ST ulazi, te „pinski“ ulaz (pin je + pol) za DC napajanje (7-11 V, max. 15 V; 1 A). Tri led diodice pojedinačno signaliziraju aktivnost napajačkog, USB i „clock“ ulaza, što se pokazalo korisnim. Zanimljivo je da se hiFace Evo isporučuje bez napajanja, tj. bez AC/DC adaptera. Ima to svoje negativne, ali i pozitivne strane. Negativno je svakako to što će se korisnik, za početak, morati sam snaći glede nabavke odgovarajućeg napajanja, dok je s pozitivne strane, uz već startnu prednost nad USB na S/PDIF pretvaračima koji nemaju vlastiti napajanja i napajaju se putem „onečišćenog“ USB sučelja (kao npr. Musiland Monitor 01 USD ili početni hiFace model tvrtke M2Tech), posebno DIY orjentiranima, ostavljeno široko polje mogućnosti unaprijeđenja napajačkog sklopa, koji ima golemi utjecaj na performanse uređaja, o čemu se po različitim forumima naveliko raspravlja. Znakovito je i to da se uključeni u te rasprave koncenzusno slažu da takva rješenja, bilo baterijska ili aktivna, neupitno, značajno, pa čak i dramatično unaprijeđuju soničnu kvalitetu hiFace Evo-a.
Svi navedeni ulazi nalaze se s jedne strane (prednje prema proizvođaću, stražnje ako Vi tako želite, ili čak bočne; ovisno o kutu gledanja, tj. načinu kako je uređaj postavljen na podlogu) omalenog i diskretno stiliziranog aluminijskog kućišta, dimenzija 105 x 46 x 104 mm (Š x V x D) i mase 380 grama, dok su na suprotnoj smješteni digitalni linijski izlazi, i to balansirani AES/EBU (uz opcije odabira između profesionalnog i korisničkog moda?), dva koaksijalna S/PDIF u RCA i BNC izvedbi, te I2S sa RJ-45 sučeljem. Svi izlazi, osim I2S, galvanski su izolirani, što je iznimno bitno da bi se spriječile bilo kakve nepoželjne interferencije. Ovaj su proizvod, nakon detaljne analize sličnih modela na tržištu čijim zvučnim performansama i tehničkim mogućnostima nisu bili zadovoljni, osmislili Pierre Bolduc, legendarni glavni urednik talijanksog časopisa Audiophile Sound i Marco Manuta, danas glavni čovjek tvrtke M2Tech za tehnička pitanja. Ideja vodilja bila im je omogučiti računalu da postane HiFi izvor zvuka putem USB sučelja. U cijeloj priči nije zanemarivo, posebno u današnje doba, da se proizvodnja odvija kod naših prekomorskih susjeda, u Italiji.

POVEZIVANJE I PODEŠAVANJE

Nakon što se izvrše sve neophodne konekcije, a u mom sustavu to je značilo povezivanje laptopa HP Compaq 6710b USB kabelom Kimber Kable (B BUS) na hiFace Evo te kasnije digitalnim S/PDIF interkonektom Sumic Audio Black Hole 27-D sa eksternim ulazom u DAC Accuphase DP-78 SACD/CD playera koji podržava zapise do 96 kHz/24 bit formata putem S/PDIF veze, kao i priključenje uređaja na mrežu „najobičnijim“ AC/DC adapterom (DC 12 V, 1A), potrebno je odraditi „software“-ski dio posla. Prvi korak je odabir adekvatnog upravljačkog programa („driver“-a), ovisno koristite li PC sa Windows XP/2003 ili Windows 7/Vista, odnosno Mac i neki od njegovih operativnih sustava. Proizvođać uskoro najavljuje i „driver“ za Linux. Raspoloživi „driver“-i dostupni su (i besplatni) putem službene web stranice tvrtke (www.m2tech.biz), a na njoj će biti objavljene i sve eventualne dopune ili novije verzije. Kako moj laptop koristi Windows XP operativni sustav, brzo i jednostavno sam instalirao za njega namjenski „driver“. Slijedi drugi važan korak, a to je konfiguriranje računala za rad sa hiFace Evo. Kod PC-a sa Windows XP operativnim sustavom kakav je moj, za maksimalne performanse savjetuje se odabir „Kernel Streaming“ moda (za Windows 7/Vista preporuka je „WASAPI“ mod), koji putem posebno razvijenog, u prethodnom koraku odabranome „drvier“-u tvrtke, osigurava izravnu komunikaciju PC-a i periferne jedinice putem USB sučelja (u ovome slučaju to je hiFace Evo) a time i nativni transfer audio zapisa do 192 kHz/24 bit formata, u potpunosti zaobilazeći za ovu namjenu problematični i neadekvatni „Kernel Mixer“ način rada Windows-a. I završni treći korak, pod uvjetom da na računalu već imate instaliran neki od kompatibilnih pro