Hi-Fi

pretraga  


VTL ST 150 - Audiofil - feel the sound - Stereo pojačalo

VTL ST 150

Cijevni snagator sa Zapadne obale sasvim europskih manira


O povijesti VTL-a može se puno toga pročitati, stoga bih uputio prije svega „one koji žele znati malo više“ da pogledaju podlistak „O nama“ na stranicama proizvođača ( www.vtl.com ) . Za one druge „koij žele znati još malo više“, iznimno ilustrativnim držim i stranice „sestrinske“ tvrtke (u prenesom i doslovnom značenju) Manley Labs, te nekoliko članaka objavljenih u Stereophileu, od kojih jedan donosi i interview s Luke Manleyem. Svog oca Davida, Luke je naslijedio nakon „rascjepa“ na VTL i Manley Labs (uvjetno, i prilično pojednostavljeno rečeno). Proizvodni program obje tvrtke (no prije svega VTL-a, o kojemu je ovdje riječ) govori o trajnom fokusu i razumijevanju radnih karakteristika cijevnih sklopova, a eksploatacija novih znanja u sferi regulacije šuma i niskošumnih sklopova danas donosi vrlo zanimljive rezultate. Ovi sežu od malih čuda, poput proslavljenog TT-25 (Tiny Triode), pa sve do nagrađivanih behemonta poput Wotan monoblokova i Siegfried pojačala.
Činjenica ostaje da ovo i dalje ne govori manje upućenima o kakvim je zapravo postignućima riječ.
Nisam siguran može li se stvar pojednostaviti, no pokušat ću. Hipotetski uzevši, kad bismo se fokusirali na samo jedan aspekt – primjerice dugovječnost VTL proizvoda – bez većeg bismo razmišljanja danas, umalo punih dvadeset godina po pojavi modela iz kojega je današnji ST-150 evoluirao, sada sasvim zrelom proizvodu, pomislili „Kapa dolje, Davidu i Lukeu Manley i ekipi!“. Osim dosljednog razvoja inicijalne ideje, rekli bismo da razlog ovome leži i u dobrom razumijevanju dinamičkog ponačanja različitih ustroja zvučničkih sustava. Kako bilo, duga i uspješna povijest tvrtke (ne samo proizvodnje, nego profesionalne usluge!) počiva na vrhunskom inženjerskom radu praćenom pomalo konzervativnim dizajnerskim pristupom. Odlikuje ga umješnost rafiniranja postojećih rješenja uz inovativno korištenje unaprijeđenih modula važnih za konačni zvučni dojam. Čvrsto ustoličena u dugoj i uspješnoj povijesti tvrtke, Vacuum Tube Logic (jer ovo je puno ime iza VTL akronima) revno već desetljećima umjesto marketinški zvučnijeg „evanđelja“ svjedoči u praksi samozatajnu filozofiju tvrtke - naizgled sasvim indiferentno prema pojavama izvan njihovog interesa. Tako njihov moto (koji se nekada nalazio i na logotipu) „Pure Tube“ treba razumijevati dvojako: prvo kao pojmovnu odrednicu (sa svojim sadržajem i dosegom), u čemu se osim aktivnih elemenata amplifikacijskog dijela njihovih uređaja i topologija i režim rada, a podrazumijeva i nužnost promišljanja sklopova koji bi osigurali optimalno iskorištenje odabrane topologije. Drugo: i kao yin-yang odlika u „oblikovanju zvuka“, dakle kao implicirana karakterna odrednica, i „radni potencijal“ (ne tek u smislu snage, u krajnjem određenju) njihovog topološkog opredjeljenja, o čemu će više riječi biti kasnije, nego radije kao u onome „što sve taj zvuk jest i znači“ nasuprot onome što od njega („a samo zato što jest cijevnog podrijetla“) očekujemo, a on pritom to ustrajno nije jer ga i sve izvan pojma određuje upravo kao i sadržaj/doseg/pokrivanje (pomišljam na famozne crno-bijele grafike: bijela vaza ili dva lica postavljena sučelice - o zbunjujućim fenomenima centra za vid koji interpretira ono što oko „vidi“). (Eto: možda nismo uspjeli pojasniti, nego dodatno zakomplicirali, ali bar smo pokušali zorni primjer.) Dakle: da bi se dobro čulo što cijev može postići, za to joj treba dati odgovarajuće uvjete. Ili tako nekako.



U katalogu tvrtke, međutim, uz prepoznatljiv karakter zvuka stereo pojačalo ST 150 specifično mjesto zauzima i iz sasvim drugih razloga. Slušni test ga potvrđuje, a ukupni dojam je, možemo to odmah reći, pozitivan do mjere da je poljuljao neka sasvim single-ended uvjerenja autora. Uz ovo, još je nekoliko drugih stereotipa šaptom palo, no ovome također nešto kasnije.

Opis
Jedan od postulata koji su u VTL-u prigrlili još u najranijim danima tvrtke i danas se čini odlučujućim za nova rješenja i proizvode. Naime, VTL pripisuje sebi jedno značajno postignuće: direktnu korelaciju realiteta reproducirane snimke s jedne, te odnosa osjetljivosti zvučnika i snage pojačala s druge strane, i to prije proslavljenih solid-state majstora (poput Krella, Bouldera, Brystona i sličnih). Po tome za ključni preduvjet zvukovne sinergije zvučnika i pojačala drže minimalnih 92 dB osjetljivost zvučnika, uz višestruko predimenzioniranu snagu pojačala kako bi u realnim radnim uvjetima ostali unutar područja linearnosti, čime osim izbjegavanja harmoničkih izobličenja zapravo zadržavaju dovoljne zalihe trenutno dostupne snage za tranzijentne pojave koje su u glazbenom smislu jedna od najupečatljivijih potvrda kvalitetnog konstruktorskog pristupa i primjerne implementacije rješenja. S nestrpljenjem sam očekivao provjeru ovakvih ideja u praksi.

Cijevni uređaj ovih dimenzija (48 x 23 x 33; š x v x d [cm]) ne bi smio biti ovako težak. S 45 kg i težištem mase koje ga čini varljivim u rukama, savjet je ili dodatni par ruku, ili kolica do mjesta krajnjeg postavljanja i priključivanja u sustavu. Smještaj neće predstavljati poseban logistički problem, bar ne radi relativno pitome visine uređaja i hlađenja kroz perforirani pokrov. Usto, sve što inače stoji kao preporuka za cijevne uređaje vrijedi i ovdje: osigurajte dakle dovoljno prostora za cirkulaciju zraka i adekvatno hlađenje. A hladiti se svakako ima što: režim rada ovdje je označen kao AB1, pa uzmemo li u obzir preporuku proizvođača zvučnik nominalne osjetljivosti od minimalno 92 dB, za realne uvjete slušanja uz po četiri 6550C tetrode po kanalu (ukupno 8 aktivnih cijevi!), dolazimo do zaključka da će za uvjete implicirane „normalnim kućnim slušanjem“ većina neiskorištene snage ionako disipirati u prvih nekoliko watta gdje su nam radni uvjeti uređaja gotovo sigurno A klasa. Stoga ne čudi da površina gornjeg pokrova postaje nakon nekih sat vremena na dodir zagrijana taman toliko da više ne možemo držati ruku bez osjećaja nelagode. Straga ćemo za svaki kanal pronaći po jedan par priključaka (dakle bez opcije za 4- ili 8-ohmski teret) za prihvat svih uobičajenih terminacija zvučničkih kabela, zatim par single-ended priključaka u RCA standardnoj kvaliteti, te IEC naponski priključak. Prednja strana donosi jedino preklopni prekidač mrežnog napajanja, što kod cijevnih pojačala ulijeva određenu potrebu za dodatnim oprezom. No bez brige: prilikom uključivanja pojačalo je potpuno bešumno, i to je bio prvi dobar znak. Drugi, malo manje dobar, bila je okolnost da je pojačalo odmah po uključivanju spremno za rad: push-pull ustroj nije previše izbirljiv po pitanju stabilizacije radne točke izlaznih cijevi, a ugrađeni sklop za samoregulaciju biasa (struje mirovanja) ionako će kompenzirati eventualna početna kolebanja do stabilizacije. Pojačalo je stabilno do deklariranog tereta od 2 Ohma, a korišteni aktivni elementi osim spomenutih 6550C izlaznih tetroda, uključuju još i po jednu 12BH7 dvostruku triodu (odvojenih katoda), te 12AT7 po kanalu. Potonja je minijaturna 9-pinska dvostruka trioda srednje razine pojačanja kakvu često nalazimo u gitarskim pojačalima. Kako bilo, nema ničeg pretjeranog niti egzotičnog u odabiru cijevi ovdje. Uz svaki od priključaka za zvučnički kabel straga stoji i sklopka za odabir načina rada. Naime, pragmatičan pristup Davida Manleya od samih početaka uzimao je u obzir ponešto drukčije radne karakteristike tetrode i triode, no isto tako uvažavao potrebe (zvučnika), odnosno mogućnosti (pojačala) i navike (korisnika u danom prostoru kućne slušaonice i pratećem sustavu) koji bi u određenim uvjetima rado koristio postojeće izlazne cijevi u nekom od mogućih režima. Stoga je uz “jači”, tetrodni mod, u ST-150 predviđen I triodni, a korisnik će sukladno svojim potrebama (radije potrebama zvučnika, te vlastitim “uvjerenjima”) odlučiti koji mu je od ovih načina u danom trenutku prihvatljiviji. Kako ne bi bilo nikakvih nedoumica: triodni režim rada nipošto ne znači i single-ended rad. Ustroj, naime, sukladno navedenom „postulatu“ VTL-a (o snazi i kontroli iznad svega) ostaje zdravi i izdašni push-pull, a razliku, osim gotovo prepolovljene nominalne snage u triodnom modu rada (ref. 175/90 W u 4 Ohma, 140/75W u 8 Ohma, respektivno tetrodni/triodni mod) osjetit ćemo i kroz nešto pojačano zagrijavanje. Ovime bi se dalo naslutiti da se u triodnom modu bez obzira na push-pull ustroj, radne točke izlaznog sklopa nalaze “dublje” u čistoj A klasi. Subjektivni dojam potvrdili smo prilikom slušnog testa dvama korištenim zvučnicima različitih osjetljivosti, te je osim deklarirane snage realno isporučena snaga u triodnom modu prilikom slušnog testa ipak dostajala i za pogon i kvalitetnu kontrolu i manje efikasnih zvučnika.
Dublje unutra, sasvim uz stražnju ploču, naći ćemo ukupno 4 trafoa (po jedan napajački i jedan izlazni prilagodni po kanalu), što uz opisane sklopke za promjenu režima rada neovisno za svaki od kanala (!) daje naslutiti da se radi o pravom dual-mono ustroju. Osim toga objasnit će i zašto težište uređaja nije oko polovice njegove fizičke dubine, nego bliže stražnjem kraju, no o ovome smo ionako već sve rekli. Prema tvrdnjma proizvođača „svako je pojačalo dobro taman koliko i njegovo napajanje“, stoga u VTL-u koriste velike zalihe u obliku snažnih kondenzatora i velike, kvalitetno regulirane transformatore, te uz to u pravilu tranzistorski regulirano ispravljanje napajanja, čime – tvrde – postižu blistavost visokotonskog dijela i dinamiku bas područja. Izdržljiva i dobro regulirana napajanja dopunjena su B+ razradom za svaki stupanj pojačanja. Paralelni ulazni stupanj pojačanja dizajniran je za višu ulaznu struju i niski šum, slijedi visokostrujno „long-tailed“ razdvajanje faze (phase splitter), te potom izlazno pojačanje u push-pullu. Izlazne cijevi posebno su uparene i testirane, te tek potom ugrađene u pojačalo.
Svaka korištena komponenta koja pridonosi konačnom zvuku prije ugradnje testira se radi pouzdanosti i izdržljivosti, te se po uparivanju radnih karaketristika ugrađuje u uređaj. Dobra ilustracija ovoga je mjerni podatak o frekventnom odzivu signala niske razine: od 7Hz – 100kHz od +0,-1 dB! Kao rezultat, na niskim razinama pojačanja (odnosno ulaznog signala), te s efikasnijim zvučnicima, zvuk triodnog režima bi se u teoriji trebao približiti idealu SET ustroja, o čemu više u slušnom testu. Svi VTL proizvodi izrađeni su u Chinu, država California, te njihovu montažu provodi i nadzire iskusni tim tehničara, koji s jednakom pažnjom i kvalitetom rada pristupa završnoj ugradnji i ugađanju sklopova, te kontroli kvalitete bez obzira radi li se o najmanjim, TT-25 ili o najvećim Wotan MB-1250 monoblokovima.
Što još reći? Dizajn uređaja odlikuje lagano zakrivljena kontura prednje ploče čiji centralni dio nosi zatamnjeno staklo kroz koje se nazire svjetlo aktivnih cijevi u unutrašnjosti. Izgled dodaje ponešto od Art Deco rafiniranosti „organskih“ kontura vrhunski obrađenog aluminija u kombinaciji sa staklom, usuprot ranijoj gruboj utilitarnosti vodoravno prorezanih hladnjaka koji su odlikovali prvu seriju. Face-lifting VTL je na svojim uređajima „Performance“ i „Signature“ serije preuzeo prije nekoliko godina iz svoje referentne serije (Siegrfied S-400 reference), kako bi i vizualno potvrdio implementaciju rješenja koja se tipično vezuje uz prestižne modele (dodatne zaštite, mehanizmi aktivacije, itsl).

I još malo iznutra (ili korištena vlastita tehnologija i njeno razumijevanje)
Osnovna načela pri konstrukciji njihovih uređaja kratko su sažeti pod: snaga i kontrola, čistoća na putu signala, jednostavnost kostrukcije, uporabna jednostavnost i prilagodljivost. Na najveći dio ovih konstruktorskih zahtjeva odgovara cijevna topologija, prije svega radi toga što se time omogućuje jednostavniji sklop, viša razina linearnosti, a ovime i niža implicirana razina potrebne negativne povratne sprege. Kako struktura glazbe obiluje velikim dinamičkim zamasima, a u cijevnim pojačalima se preopterećenje (po dosegu maksimalne izlazne snage) dostiže tek postupno i uz harmonike niskog reda, cijevna tehnologija čini se boljim izborom, iako su u apsolutnim razmjerima brojke kojima se opisuje izobličenje kod cijevi nešto veće. Usuprot ovome, poluvodička se pojačala moraju nositi s harmonicima neparnog reda, a osim toga puno zasićenje i clipping postižu diskretno i naglo, što ih čini neugodnijima za osjetljiv signal. Pojava izobličenja dolazi vrlo brzo po postizanju vršne snage, te u svojem pravokutnom valu u pravilu nosi i vrlo opasnu DC komponentu. U VTL-u dalje navode razlike u karakterističnim izobličenjima dviju tehnologija, te kao primjer daju korištenje ovih značajki cijevne tehnologije u gitarskim pojačalima.
Visoka energetska zaliha premašuje 200 Joula, a korišteni su posebno prilagođeni, vlastiti VTL-ovi izlazni transformatori, koji uvelike koriste unapređenja nastala razvojem Signature serije. Procjena životnog vijeka izlaznih cijevi je minimalno 3000 sati, a podešavanje biasa za svaku je individualno. Optimalni radni teret za pojačalo predstavlja početnih 2-8W, što upravo implicira zvučnike visoke osjetljivosti.
Posebna pažnja posvećuje se izlaznim transformatorima, posebno prilagođenima za širok frekvencijski raspon i vrlo nisku razinu disipacije i gubitaka. VTL i dalje nastoji unaprijediti ovaj segment, pri čemu ima na umu naslijeđe koje krasi jednostavna elegancija konstruktorskih rješenja i inovacije u dizajnu uređaja, a za koje je oduvijek jedan od preduvjeta bio vlastiti razvoj izlaznog transformatora. Posebno, u njihovoj se Signature seriji koristi posebna tehnološka izvedenica koju odlikuju višestruki čvrsti namoti (slojevi) i vanjska zaštita od šuma, kako bi se osigurao frekvencijski odziv i linearnost u radnom opsegu. Posebno prilagođena tehnika namota tako osigurava precizan odziv (pravokutni signal), te olakšava prilagodbu impedanci korištenih izlaznih cijevi. Tako su postigli i visoku razinu učinkvitosti i minimalnim gubicima što je velika prednost za optimalni strujni prijenos, a priprema (za standardnih 5 Ohma idealnog zvučničkog tereta) omogućuje se korištenjem čitavog sekundara. Rezultat je stabilnost u različitim dinamičkim opterećenjima i iznimna kontrola, koju smo potvrdili i slušnim testom.

Dobro, kako dalje? (ili prateći sustav)
Obzirom na vrlo nisku izlaznu impedancu (svega 1.65 Ohma) i deklariranu ulaznu osjetljivost (1V za punu izlaznu snagu, ref. 100Kohma ul. Impedanca), pojačalo ne traži snažan strujni izvor, pa je ovo ostavilo niz mogućnosti za isprobavanje izvora i pretpojačala. Električki gledano, pojačalo ima karakteristike koje mogu zadovoljiti rad s gotovo svakim pretpojačalom. Stoga sam unatoč topologiji i korištenoj tehnologiji aktivnih elemenata bio slobodan isprobati pojačalo u direktnom spoju s digitalnim izvorom koji ima svoju vlastitu atenuaciju u analognoj domeni (zapravo: Bladeliusova „Embla“ Advanced verzija network/solid-state cd playera ima ugrađeno punokrvno solid-state analogno pretpojačalo koje se može i zaobići). Isto tako kraće sam vrijeme za usporedbu koristio i Music First Audio „Passive Magnetic“, TVC „pretpojačalo“ (temeljeno na S&B trafoima), i to mogu potvrditi: uz sasvim zadovoljavajuće sonične ishode. Radi konzistencije, međutim, u direktnoj usporedbi s kućnom referencom, koristio sam Air Tight ATC-2 line stage, jer je ovo električki optimalni partner Air Tight ATM-211 single-ended triodnim monoblokovima. Kako bih bolje razumio fizička ograničenja i zvučne dosege (sjetimo se yin-yang pričice iz uvoda), unatoč preporuci proizvođača o minimalnih 92 dB osjetljivosti, prilikom testa sam koristio još par zvučnika. Naime, uz uobičajene Reference 3A „Royal Virtuoso“ zvučnike (jednostavni dvosistemski monitor, koji uz benignih 6 Ohma impedance, direktno spregnutu bas-jedinicu i tek jedan element skretnice na tweeteru i više nego dobro odgovara zahtjevu proizvođača), Beta Audio Systems C2 sa svojih je deklariranih 86 dB nešto ozbiljniji teret za pojačalo. Triodni i tetrodni režim rada isproban je s oba para zvučnika, te su značajke potvrđene višetjednim korištenjem oba spomenuta zvučnika u sustavu koji dobro poznajem. Ostatak sustava činili su gramofon (VPI Aries sa JMW Memorial 10.5i ručkom i Kuzma KC-REF i Zyxx Airy MC zvučnicama), MC step-up trafo (Air Tight ATH-2A), te line-stageu pripadajući phono MM cijevno pretpojačalo ATE-1. Kabeli su tijekom testa bili Nordost Valkyrja (RCA, XLR, te zvučnički), zatim Discovery Essence, te zvučnički Anti-cables Paula Speltza. Napajački kabel na digitalnom izvoru bio je Shunyata Research King Cobra V1, a u kasnijoj fazi testa s pojačalom isporučeni napajački kabel standardne kvalitete zamijenio sam Synergistic Research „Reference Master Coupler“ modelom, koji je otkrio neke nove čari, prije svega u pogledu fokusa, teksture i brzine bas područja.

I, svira li to?
Prve dojmove stekao sam slušajući pojačalo u tetrodnom režimu u kombinaciji sa Reference 3A zvučnicima: zvučna slika je pregledna, bez ikakvih ekscesa, vrlo mirna i ujednačena. Odlikuje je artikulacija u ekstremima i dojam likvidnosti glazbenog toka kojim je dodatno potcrtana odlična povezanost. Valja reći odmah da je pojačalo čitavo vrijeme potpuno bešumno: niti primicanje uha do visokotonca nije otkrilo nikakve ekscese niti šum, što je vrlo dobar znak i potvrda kvalitetnog dizajna, no isto tako preduvjet visoke detaljnosti i dobre dinamike uređaja. Pozornica se u odnosu na kućnu amplifikaciju pomakla malo prema naprijed, usto postajući nešto malo plića. Razina detaljnosti koju ovo pojačalo donosi u inače nepromijenjen kućni sustav zapanjujuća: svakako ništa ovakvo nisam očekivao od cijevnoga push-pull ustroja. Brza, prezentna i nadasve pitka zvučna slika širila se čitavim prostorom, a boje i mikrodinamičke gradacije ušima naviklima na single-ended 211-ice isprva su zvučale gotovo vulgarno blještave i direktne, no nikako harmonički isprane, blijede ili neprirodne. Nadalje, snage je s ovim zvučnicima bilo višestruko dovoljno, te niti u najvećim podnošljivim glasnoćama nisam s njima u tetrodnom režimu rada niti načeo područje linearnosti pojačala. Iako Royal Virtuoso može podnijeti veliku pobudu, nakon neke razine glasnoće zvučin tlak više nije bio ugodan, pa sam odustao od takvog „testiranja“ susjeda i bliže okoline (one s druge strane ulice). Stoga je odluka o prelasku na triodni način uslijedila relativno brzo po inicijalnom upoznavanju, te je ostatak vremena s ovim zvučnicima ST-150 ostao korišten na opisani način. Bitna razlika u karakteru zvuka u odnosu na tetrodni način je marginalno bolja povezanost srednjetonskog i visokotonskog dijela, što rezultira još izraženijim dojmom protočnosti i povezanosti gornjeg srednjetonskog i najvišeg dijela zvučne slike.
Ono što jednako oduševljava u oba režima ostalo jedno od najboljih bas područja koje sam uopće imao prilike čuti. (Ovdje pritom namjerno nije deklarirana ograda „od svih cijevnih pojačala“, nego upravo tako kako stoji.) Visceralna snaga, bezuvjetna kontrola, uz zadržanu opipljivost tekstura fundamenta instrumenata kroz čitavu donju trećinu zvučne slike, učinila je od midi-monitora dobro kontroliranu igračku koja je u prostoru kućne slušaonice bilo kakvu primisao o eventualnoj potrebi dopune subwooferom najednom učinila izlišnima. Pritom je bitno istaknuti kako se ovakva promjena odigrala bez osjećaja distanciranosti, odnosno timbralna tekstura fundamenta instrumenta dodatno je bila istaknuta. Iako je subjektivni dojam da se čitava slika upotpunila odličnim pregledom za još gotovo jednu čitavu oktavu fizikalno neodrživa i stoga pretjerana, prvi dojam bio je upravo takav. Na trenutak sam stavio Anti-cables kako bih se uvjerio da se ne radi o utjecaju kabela, no uz zanemarivo smanjeni volumen bas-područja, karakter zvuka ostao je nepromijenjen u ovom dijelu. Radi iznimnih kvaliteta ovog područja ističe se osjećaj ritma i takta, od čega posebno profitiraju kvalitetne snimke živih izvedbi, ali i veliki korpusi simfonijskih orkestara s kojima je najednom bitno jednostavnije suditi o finesama ravnateljskih poteza i odluka u postavi velikih djela majstora klasike. Pozornica se stere vrlo široko, konzistentne je osvijetljenosti po dubini i širini, uz vrlo dobar pregled izvođača, te zadržanu iluziju prirodne tjelesnosti svakoga od njih. Dočarana visina prostorne eksplikacije iznimno je dobra (uzmemo li u obzir imanentna ograničenja stereo zvuka), pa su kvalitetne snimke velikih tijela orkestara, ili kombinacije orkestra i zbora pravi užitak. Međutim, vrlo blizu čarolije SET monoblokova ovdje zapravo valja istaknuti neočekivano kvalitetno srednjetonsko područje, vrlo prirodne mikrodinamike i preciznu ekstenziju visokotonskog dijela. (Potonju je dodatno potcrtao kasniji prelazak na Beta Audio Systems C2, koji koristi brz i kirurški precizan Thiel keramički tweeter, čime se bistrina i prirodnost dinamike u ovom dijelu jednostavno uklopila u pozitivne zvučne dojmove). Makrodinamički skokovi s Reference 3A zvučnicima odlični su, kontrola izvrsna i ritmičnost svih kvalitetnih rock i jazz izvedbi stoga dodatno istaknuta. Prelazak na veće (i gladnije) zvučnike pokazao je ograničenje triodnog režima rada isključivo u nešto malo manjim tranzijentnim rasponima i manje „krajnje drame“ makrodinamičkih uzleta. Kako bih bio sasvim jasan: o eventualnim „ograničenjima“ može biti govora tek kada se usporedi s ponašanjem pojačala u tetrodnom režimu rada i to je sve! Zapravo, kada bi se izuzela nešto bolja kontrola u bas području, čak i uz nominalniih 86 dB (ref. 2.83 V/ 1W / 1m) realno je i triodnih 90W (4 Ohma) više nego dovoljno za normalnu glasnoću uobičajenog slušanja, pogotovu kod manjih sastava i snimki akustičnih (neamplificiranih) izvedbi. Ekstremi zvučne slike ostali su iznimno dobro ocrtani, bas područje s „gladnijim“ zvučnicima dodatno je dobilo na punoći i kontroli u tetrodnom režimu, bez značajnijeg utjecaja na ostatak raspona. Kako bilo, subjektivne simpatije stoje na strani triodnog režima rada i uz manje osjetljiv zvučnik, osim eventualno u slučaju krajnje kompleksnih snimki klavirskih koncerata s puno istovremenih zbivanja u donjem dijelu zvučne slike koje prate veliki gudači (violončela i kontrabasi), te djela koja izvode orgulje i veliki zborovi praćeni orkestrom. U opisanim je situacijama tetrodni režim iz Beta Audio Systems C2 izvukao sve što je zvučnik kadar dati, pritom dajući svakom instrumentu prirodnu boju i timbar, te do zadnjeg atoma zraka istitravajući precizno decay u okolni prostor, na način na koji to očekujemo od SET pojačala i malih sastava uz efikasnije zvučnike. Početak i kraj svakog tona nedvosmisleno je jasan, pa uz ovakvo izlazno pojačalo sustav postaje precizan alat za evaluaciju kvalitete snimke. Jasna separacija fundamenta različitih instrumenata u ovim je okolnostima ostavljala gotovo bez daha, pa je značajna količina korištenog testnog materijala u kasnijim fazama slušnog testa zapravo bila fokusirana na vrsne bas instrumentaliste (J. Carter, R.Brown, C. Haden, ali i Jah Wobble), pijaniste (Oscar Peterson, Chucho Valdes), te manje jazz sastave s puhačima (M. Davis, I. Quebec, Milt Jackson, S. Turrentine, Freddie Hubbard). Vremenom se ovaj dio slušnog testa, inicijalno zamišljen kao ciljani pokušaj jasnog definiranja ograničenja pojačala, nakon početnog slijeganja ramenima u nevjerici, pretvorio u prepuštanje užitku glazbe. Nisam siguran može li se, imajući u vidu navike recenzenta implicirane uobičajenim uvjetima kućnog slušanja, dati veće priznanje pojačalu.

Umjesto zaključka
Kameleonska priroda zvuka ovog cjevaša zapravo je njegova najupečatljivija odlika: spomenuo sam već yin-yang prirodu i karakter zvuka. Što je ostalo „izvan“, tj. što pojačalo nije i neće biti? Naime, ostaje otvoreno pitanje kako približiti slušne dojmove zvuka koji ne nosi obilježja navlastito tranzistorima, a niti cijevima? Brzina reakcije i ekstremna kontrola nalik je prije dobro konstruiranom solid-state pojačalu „konzervativne“ škole (D’Agostina, primjerice), nego cijevno orijentiranog proizvođača. Pitkost, realne dinamičke proporcije i harmonička „odmjerenost“ tona bezuvjetno su upečatljivije značajke visoke „cijevne škole“. Ostaje priznati kako su od jednih i od drugih u VTL-u uspjeli iskoristiti ono najbolje: umješnost u uravnoteženom korištenju najboljega od dostupnih tehnoloških rješenja potvrđena je slušnim testom koji se pretvorio u neumjereno uživanje glazbe.
Bez obzira na veličinu tijela orkestra, broja izvođača i korištene instrumente, u oba režima rada pojačalo je pokazalo konzistentnu preciznost i kontrolu, iznimnu detaljnost u svim dijelovima, a njegov opći karakter dodatno potcrtava otvorenost i harmoničku koherentnost zvuka. Nikakvih tragova kongestija ili urušavanja zvučne slike nije bilo niti u jednom od korištenih sustava, bez obzira na kompleksnost testnog materijala, a k tomu je istaknuta dinamičnost uvijek povećavala dojam dramatičnosti i jednostavno uvlačila slušatelja u glazbeno zbivanje. Posebno, ovaj iznimni osjećaj za takt i ritam, učinio je od pojačala glazbenog partnera u užitku slušanja više nego „posrednikom“: prije svega zato što posredovanje implicira i gubitak nekih značajki ili (protu)vrijednosti, a partnerstvo – no dobro...

Što reći na kraju? Nisam našao glazbeni materijal koji bi iole ozbiljnije poljuljao moje vrlo pozitivne dojmove o ovom pojačalu, pa sam za kraj ostavio glazbene predloške kojim novi, visokorazlučivi format može eventualno razotkriti manjkavosti. I opet sam bio u krivu: radi velike detaljnosti i otvorenog karaktera, zvuk je dodatno profitirao i suočio sam se s još intenzivnijim dinamičkim kontrastima, zasićenijim bojama i potpunijim dojmom zvukovnog realiteta i prirodnosti nego do tog trenutka. Fokus, separacija i glazbena cjelovitost bilješke su koje iz te faze testa stoje podvučene. Suprotno, materijal s elektroničkom glazbom, premda naizgled ogoljele elementarnosti, učinjen je ovim pojačalom iznova interesantnim i provokativnim, jer je otkrio sasvim nove dimenzije glazbe u kontekstu ponašanja ostatka sustava s predloškom koji je sada upotpunjen izvrsnom kontrolom zvučnika na oba kraja raspona. Također valja reći: iako zvuk ST-150 značajno profitira korištenjem kvalitetnog napajačkog kabela, neće zvukom diskriminirati niti u slučaju da se ne može odmah osigurati vrhunsko ožičenje. Slično (no manje izraženo) vrijedi i za interkonekte, ali ipak preporučujemo pažnju kod odabira zvučničkih kabela. Ranija iskustva s ovim uređajem svjedoče vrlo pozitivnim dojmovima o kontroli magnetostata, stoga možemo zaključiti o njegovoj relativno visokoj razini upotrebljivosti. K tome: za cijenu jednog, zapravo dobivate dva pojačala, od kojih nijednom neće manjkati niti snage, niti kontrole, a niti muzikalnosti, što osigurava uporabnu dimenziju i kroz iterativna unapređenja na ostatku sustava. Uzmemo li u obzir da se radi o relativno pristupačnim i lako dobavljivim cijevima, te da je nabavna cijena pojačala ova klase relativno dostižna, malo je toga što bi se eventualno moglo prigovoriti ovom privlačnom paketu. Tako se – bar u subjektivnom sustavu vrijednosti – na famoznoj „krivulji povrata ulaganja u hi-fi“ ovaj VTL-ov rafinirani snagator našao na onom osjetljivom, intuitivno teško odredivom mjestu krivulje nakon kojega povrat ulaganja u kvaliteti zvuka ubrzano biva asimptotski sve bliži – infinitezimalno zanemarivom, te daljnja ulaganja čini sve manje isplativima. Stoga ovo nije tek cijevni „bilder“ disproporcionalne veličine i nikakve praktične primjenjivosti, nego upravo obrnuto: uz snagu koju omogućuje konstruktorsko rješenje, zvuk pojačala neće impresionirati, ali nijednog ljubitelja glazbe neće ostaviti ravnodušnog. Štoviše, užitak slušanja bez obzira na režim rada u pratećem sustavu osiguran je. Preporuka!

Korišteni testni sustav
VPI Aries gramofon s flywheelom i JMW Memorial 10.5i ručkom;
Kuzma KC-REF i Zyxx Airy zvučnice
Air Tight ATE-1 MM phono i Air Tight ATH-2A MC step-up
Air Tight ATC-2 pretpojačalo (line stage) i Air Tight ATM-211 cijevni SET monoblokovi
Bladelius Embla network/solid-state/CD player-preamp i DAC
Music First Audio „Passive Magnetic“ pasivno pretpojačalo (TVC)
Reference 3A „Royal Virtuoso“ i Beta Audio System C2 zvučnici
Nordost Valkyrja zvučnički kabel, Nordost Valkyrja RCA i XLR interkonekti, Nordost Quattrofil interkonekcijski kabel (gramofon), Discovery Essence i VPI Phono interkonekti
Napajački kabeli razni (Shunyata King Cobra V1, Synergistic Research Reference Master Coupler, WireWorld Stratus); PS Audio Quintet





INFO BOX

ST-150 Stereo Pojačalo
cijena: 39.990,00 kn

Korištene cijevi 8 x 6550C, 2 x 12BH7, 2 x 12AT7
Izlazna snaga (stabilno do tereta od 2 Ohms)
20 Hz – 25 kHz  0.1dB < 3% THD
U 4 Ohma Tetroda = 175 Watta, Triode = 90 Watta
U 8 Ohma Tetroda = 140 Watta Triode = 75 Watta
Frekvencijski raspon uz malu pobudu (niski signal < 0.2% THD @ 1W) 1 - 75 kHz -3dB
Odnos signal/šum -95 dB ref. 120 Hz
Klasa rada pojačala AB1
Ulazi i izlazi Single-ended RCA / par standardnih terminala za prihvat zvučničkih kabela terminiranih bananama, vilicama ili gole žice
Osjetljivost ulaza / Impedanca 1.0 V / 100K Ohms
Izlazna impedanca 1.65 Ohms
Mrežna potrošnja 280W mirovanje, 950W u punoj pobudi
Dimenzije (Š x D x V) 48.25 x 33.5 x 22.25 cm
Masa uređaja 43 Kg

Ustupio:
Audio Art
Mesnička 9, 10000 Zagreb
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
univerzalna upotrebljivost, fleksibilnost (dva režima rada), relativna jednostavnost i pouzdanost, konzervativno korištenje cijevi i njihov radni vijek
moglo bi bolje
ništa posebno, čak niti tražena cijena za isporučeni zvuk. Možda eventualno zagrijavanje uređaja, ali dok je nekima uvijek prevruće, drugi vole toplinu cijevi zimi.

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: CD i ostali mediji
- JAZZ KLUB
Forum: Audio komponente
- Jeftini DAC-ovi - kineski...
Forum: Računala i audio
- Daphile
Forum: Uradi sam
- DIY Zvučnički kabeli
Forum: Audio komponente
- Popravak zvučnika
Forum: Audio komponente
- EXCITERs
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Audio komponente
- DIGITALNI kazic

UPRAVO SE ČITA


Simaudio Moon i-3 & Moon Equinox
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo i CD player
napisao: Milan Rupić
Lyngdorf Audio u Hrvatskoj
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Prezentacija
napisao: Milan Rupić
Shanling SLM-A40Mk II
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Daniel Modrić
Prezentacija Sonus Faber - Elipsa
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Prezentacija, Reportaža
napisao: SB
PSB Alpha T1
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Milan Rupić

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu