Hi-Fi

pretraga  


Acoustic Zen Technologies Adagio - Audiofil - feel the sound - Zvučnik

Acoustic Zen Technologies Adagio

Robert Lee, konstruktor i inženjer svoje je zanimanje za razne materijale, vodiče te njihovu primjenu u audio svijetu pokazao još davnih osamdesetih. 1988. Godine osnivajući tvrtku Harmonic Tehnology po prvi puta se komercijalno predstavio kao proizvođač audio kabela te se zahvaljujući kakvoći ubrzo našao na listama mnogih svjetskih časopisa u kategoriju "Recommended Componets". Iza toga osniva Acoustic Zen Technologies, tvrtku koja djeluje i danas ali sa proširenim spektrom proizvoda. Uz kabele koji su stekli zavidan renome, Robert Lee odlučio se i za proizvodnju zvučnika i to za razliku od mnogih proizvođača, opredijelio na vlastitu proizvodnju svega, od kabineta do drivera. Ovakav hrabar potez urodio je plodom i danas Acoustic Zen Technologies, zahvaljujući inovativnim rješenjima te vlastitom dizajnu i konstrukciji uredno bilježi samo pohvale i preporuke.
Negovi proizvodi se uvijek uspoređuju sa mnogo skupljim kako kabelima tako i zvučnicima iz High-End audio svijeta što svakako govori o uspjehu u nastojanju ovog proizvođača da na tržište plasira proizvode visoke kvalitete ali po razumnijim cijenama.


ADAGIO
Zahvaljujući vitkoj liniji i visini od 120 cm Adagio podsjeća, kako bi neki od mojih prijatelja rekli, na neku od lifestyle inkarnaciju zvučničkog sustava. Na svu sreću ovaj zvučnik ne koristi sve one kompromise koje se u spomenutom dizajnu uobičajene kako bi sa uskom siluetom pasale uz moderan namještaj. Adagio je punokrvan dvosistemski zvučnik sa driverime smještenim po dobro poznatom D'Appolito dizajnu, pritom koristeći dva bas/srednjetonska drivera promjera 165 mm, paralelno spojena te centralno smještenim okruglim ribonskim visokotonskim driverom promjera 40 mm i transmisijskim tunelom za bas ekstenziju. Pri konstrukciji kabineta pazilo se na sve, pa je tako izbjegnuto da bočne stranice budu paralelne čime su unutarnje rezonacije svedene na nulu. Prednja i stražnja stranica su od 25 milimetarskog MDF-a dok su gorna i donja stranica od 50 milimetara čime je osigurana rigidnost kabineta na vibracije. Skretnica je Linkwitz / Riley konstrukcija trećeg reda sa rezom na 3000 Hz, 18dB/oct, te high i low pass filterima. Unutarnje ožićenje, ne moramo niti spominjati je naravno iz Acoustic Zen produkcije.

Driveri razvijeni u vlastitom pogonu svakako je obećavajući su podatak jer konstruktoru omogućuju potpunu slobodu te nema potrebe za prilagodbe i kompromise nečijeg dizajna svojim potrebama već omogućuje stvaranje od samih temelja. Niskotonski driveri su svako nešto što bi u ovoj priči trebalo spomenuti. Membrane promjera 165 mm načinjene su od tkanine impregnirane keramikom sa prednje i stražnje strane te tako tvori laganu ali jaku, gustu i krutu površinu, čime je osigurana brz odziv jedinica.



Kratkim zavojnicama osigurano je dovoljno "duboko" magnetno polje čime im je omogučen linearan i miran rad te nemaju mogućnost izlijetanja iz magnetnog polja čime je osigurana stabilna impedancija od 6 Ohm i zvuk oslobođen koloracije i distorzija.



Također vlastito razvijeni kružni ribboni, načinjeni su od 0,01 milimetra Kapton dijafragme. Koja tvori laganu konstrukcijju 95% pokrivenu aluminijskim krugom vodiča preko cijelog vibracijskog dijela smještenog između super jakih neodymium magneta. Takav visokotonski driver, koji za razliku od tradicionalnog kupolastog ili konusnog visokotonskog zvučnika ima linearnu impedanciju u čujnom području te linearanu faznu karakteristiku, što pridonosi neposrednosti i preciznom odgovoru na bilo koje tranzijente u kompliciranom glazbenom signalu.

Zvuk



CBW - Traffic album izdan 2006, pod Chesky okriljem, (dok se od nedavna može pronaći i na HDtracks stranicama u 24/96 formatu) potpisuju Victor Bailey, Lenny White i Larry Coryell. Iako spada u jazz kategoriju na albumu se vješto isprepliću blues i rock i to maestralno izvedeno u jazz maniri.
Adagio brze dinamične skokove odrađuje s lakoćom i potrebnom čvrstinom koju ova glazba zahtijeva.

David Hazeltine - Manhattan (Chesky.2006)također možete nabaviti na HDtracks 24/96 formatu. Snimljen u crkvi Svetog Petra kao dio opusa New York. Album potpisuju David Hazeltine na pianu, George Mraz - akustični bas i Eric Alexander na tenor saksofonu.
Na albumu je lijepo zabilježen prostor s kojim se Adagio odlično snalazi, iscrtavajući glazbenike u velikom prostoru.



Lester Bowie - The Great Pretender Album snimljen 1981 pod ECM labelom. Lesterova obrada Plattersa kroz kompleksne free & bop harmonije više je nego jedinstvena i to upravo kako on to zna i umije.
Adagio se i ovdje dokazao iscrtavajući Lesterovu trubu u prostoru koja se isprepliće sa Hamiet Bluiettovim saksofonom i to sve začinjeno ritam sekcijom. Svi glazbenici su prikazani na svom mjestu, do najsitnijeg detalja i dovoljno zraka oko njih.

Leonard Cohen-Live In London Album je izdan 2009 pod Columbia Records labelom. Iako već nastupa preko 40 godina Leonard Cohen još uvijek ima što za pružiti publici.
Ovo je jedan od albuma koji odlično prenosi koncertnu atmosferu i stvara onaj osjećaj kako se sve odvija u slušaonici a Adagio sa time nema nikakvih problema.

Zaključak
Adagio je zvučnik koji zvukom naginje od transparentnog prema svjetlijem. Izuzetne rezolucije koja će vas obasuti hrpom detalja ali ti detalji nikako nisu na strani neke analitičke interpretacije zvuka već jednostavno odsviraju sve ono što je zapisano na korištenom mediju. Svaki detalj je na svome mjestu i kao sastavni dio snimke te ne strši izvan zadanog konteksta već se vješto isprepliće u široku i bogatu zvučnu sliku.
Sve jedno je o kakvom se glazbenom žanru radi, da li je to neka gitarska akustična glazba, neki manji jazz sastav, dinamični rokck ili veliki simfonijski orkestar, Adagio je spreman na sve dinamičke zahtjeve i iz laganog, sporog tempa prelazi u brzo i eksplozivno u trenu ne pokazujući iznenađenje nemajući pri tome potrebe za maskiranjem bilo kojeg dijela glazbe, jednostavno odradi zadatak. koji se od njega i očekuje. Niske frekvencije su odrađene brzo, točno i lijepo definirano, preklapajući se sa ostatkom zvučnog spektra a nikako gazeći ostale dijelove glazbenog zapisa.







Iz drugog kuta
tekst: Želimir Vrbanc

Način na koji sam upoznao većinu zvučnika koje sam odslušao je bio uglavnom taj da sam najprije pročitao negdje nešto o nekom paru zvučnika, a kasnije ih imao priliku i osluhnuti uživo. Vrlo rijetko sam znao uživo naletjeti na zvučnike o kojima do tada nisam ništa znao a da su me iznenadili, no evo dogodio mi se slučaj da sam iznenađen zvukom koji izlazi iz para slušanih zvučnika pretražio internet uzduž i poprijeko ne bih li o njima saznao i nešto više. Pa čak i da nešto napišem o njima želeći i drugim audiofilima skrenuti pažnju na dobar par floorstandera. Evo o čemu se radi.
Rado sam se odazvao pozivu Žaca, prijatelja audiofila da navratim poslušati nove zvučnike u njegovom setupu. Po dolasku sam vidjevši, obišavši te malo ispipavajući i kuckajući po stranicama zvučnika upitao kurtoazno par pitanja o njima, frend mi rekao specifikacije, ja zaboravio, no vjerojatno će ih Žac objaviti u svom tekstu.

Zvučnici su lijepi, ne upadaju u oči ulaskom u prostoriju, ne svraćaju pažnju nekim atraktivnim izgledom nego su decentni u linijama koje su na rubovima ploha mekano zaobljene, a čitav zvučnik svojom kromatikom odaje dojam da je njegov izgled rađen da se lako uklopi u različite sobe i slušaone. No izrada je doista kvalitetna, rekli bi zanatski vrhunski izrađen zvučnik. Metalic lak zvučnika je bogat i dubok, imao sam dojam da je lakiran 15 puta.
Nakon što smo se udobno smjestili, frend mi je počeo puštati raznoliku glazbu. Nakon toga sam ga tražio da pušta glazbu koju dobro poznajem i koja je zahtjevna po gotovo svim parametrima koje glazba može staviti pred zvučnike. To se obično radi ne bi li zvučnici pokazali svoje nedostatke u iznošenju driverima kompliciranih zadaća; kad se u isto vrijeme na pozornici događaju i veliki dinamički skokovi i potreba da se zadrži preciznost u pozicioniranju više instrumenata, a opet svaki od njih pri tom mora zadržati i timbralnu korektnost i zvučne informacije (harmonici, odjek sobe/dvorane koji zvuk svakog instrumenta veže na identičan prostor u kojem se dogodila izvedba nekog djela, specifični atak i sustain koji je za svaki instument opet različit, itd.).
Potreba da se u postprodukciji zadovolje često kontradiktorni zahtjevi (npr. potreba da uradak koliko toliko zadovoljava istinsku dinamiku u stvarnoj izvedbi se kosi s dijametralno suprotnom potrebom da uradak uopće bude slušljiv u radijskoj izvedbi gdje se neke tihe dionice ne bi ni čule što od nesposobnosti prosječnog konzumnog uređaja da zadovolji stvarnu dinamiku snimke, što od šuma raznolikih prostora u kojem se sluša radio) rezultira uglavnom snimkama koje ne zadovoljavaju hi-fi zanesenjake. Stoga skupljanje te kasnije izbor nekoliko snimaka koje namjeravate koristiti pri evaluaciji nekog sistema, ili njegovog dijela, nije ni malo lak zadatak, to je klizav teren koji zna završiti u upotrebi smiješnih „audiofilskih“ samplera nabrijane dinamike, umjetne ogromne pozornice i udarcima timpana koje dolazi ispod vaše stražnjice umjesto iz prostora gdje bi se timpani trebali nalaziti, znači ne ispod vaše stražnjice nego na pozornici iza dirigenta, iza solista, te iza orkestra.
I tako, krenusmo slušati zvučnike. I ubrzo se pojavio problem. Iz tih zvučnika teče glazba, koja plijeni neposrednošću, vrlo brzo su se istopili svi moji pokušaji da zvuk orkestra pokušam podijeliti na visoke, srednje, bas, timbar, atak, mikrodinamiku, pa onda kao nešto analiziram. Zvučnici rade ispravno, ne smetaju ničim, kad glazbenici ispred vas zasviraju, zvučnici prestaju biti predmet interesa te jednostavno nestanu, a glazba plijeni pažnju. Sjajni zvučnici, imaju tu magiju. Preporuka hi-fi zanesenjacima, treba ih barem poslušati, ako ne udomiti.
Usput, ne znam kako izgleda impedancijska krivulja drivera ali timpani dolaze iz prostora iza orkestra, a moj prijatelj uživa. Doduše ne u Mahleru nego u jazz / blues notama. No ono što je važnije od preferiranog izbora glazbe, uživa ne manjom radošću.



INFO BOX

Acoustic Zen Technologies Adagio
Cijena: na upit

Ustroj: Dvosistemski, Transmisija
Niskotonske jedinice: 2 x 165 mm od kompozitnog, oklopljeni 7oz Neodymium magnet.
Visokotonac: 41 mm Round Ribbon
Nominalna impedancija: 6 ohm
Osjetljivost: 89 dB / 1w / 1 m
Skretnica: Trećeg reda Linkwitz / Riley
Frekvencijski raspon: 30 Hz -25 kHz ± 3dB
Prepouručena snaga pojačala: 50 - 200W
Dimenzije: 120x25x30cm
Masa: 35 kg komad.

Ustupio:
Planet Audio
Dotrščinska 64
10000 Zagreb
www.planetaudio.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
Brzina, rezolucija, dinamika, sposobnost rekreiranja pozornice, transparentna reprodukcija, Dobro izbalansiran zvuk po cijelom spektru...
moglo bi bolje
Možda bi malo šire postolje za zvučnik bio zgodan dodatak ...

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Audio komponente
- Ljudovi pomagajte
Forum: Audio komponente
- Deklarirana snaga pojačala
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: CD i ostali mediji
- KLASIKA
Forum: Audio komponente
- Marantz PM16
Forum: Audio komponente
- Dražen Markešić sjećanje
Forum: Audio komponente
- Refresh pojačala?

UPRAVO SE ČITA


SIM Audio Moon LP5.3RS
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Fono pretpojačalo
napisao: Milan Rupić
AudioCinema Art & Colibri Labs u Rijeci
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Reportaža
napisao: žac
Wadia 170iTransport
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: iPod dock
napisao: Milan rupić
Bryston BP26DA
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Pretpojačalo
napisao: Milan Rupić
IFA 2008.
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: Daniel Modrić

POSLJEDNJE NOVOSTI


What HiFi ? nagrade za 2017. godinu
Klipsch Heritage One / Three / Sixes
Hi-Fi Radionica na Zagerb Audio Video Show-u
Technics ponovo u Hrvatskoj !