Hi-Fi

pretraga  


Tektron TKECLL800S-I & Hoyt-Bedford Type 2 - Audiofil - feel the sound - SET integrirano pojačalo / Samostojeći zvučnik

Tektron TKECLL800S-I & Hoyt-Bedford Type 2

Ezoterična priča



Moram priznati da nisam bio oduševljen adminovom idejom da baš ja recenziram audio sustav baziran na SET (Single-Ended Triode) integriranom pojačalu i visokoosjetljivim zvučnicima sa jednim širokopojasnim drajverom po kanalu koji bi im po svojim karakteristikama trebali biti prirodni partner.
Puno je (subjektivnih) razloga čemu je to tako, bez obzira što takvim stavom dobro znam da otvaram jednu od brojnih audiofilskih pandorinih kutija. Primjetio sam da je na istoj valnoj duljini samnom i Paul McGowan – gazda poznate američke tvrtke PS Audio i veliki autoritet kada je u pitanju HiFi i audio industrija uopće, koji je večinu i mojih razmišljanja na tu temu sublimirao u tekstu jednog od svojih dnevnih postova iz serije Tunes vs. Transistors pod znakovitim naslovom Why I design with solid state exclusively. U potpunosti se slažem s njime, a iz svojeg kuta gledanja gdje pretežito uživam „veliku“ glazbu sa simfonijskim orkestrima, dodatno bih podcrtao taj stav. Unatoč tome što sam imao prilike slušati tako koncipirane audio sustave koji su doista izvrsno funkcionirali, poput npr. kombinacije legendarnog Unison Research Simply Two integrirca i Sound News Dino zvučnika našega konstruktora Dražena Kokanovića, čemu su svjedočili i mnogi članovi kluba prilikom u to doba upriličenih prezentacije, ipak kada bi se poželjela slušati upravo takva glazba vrlo su brzo na površinu isplivali limiti tako koncipiranih sustava. Jednostavno, manji jazz sastavi, barokne postave, komorna glazba, vokali ... znali su zvučati gotovo savršeno, no kada bi se pojavio veliki orkestar sa svim svojim dinamičkim i inim zahtjevima priča više nije držala vodu. Ne kažem da nikada nisam slušao i da ne postoje cijevna (izlazna) pojačala koja ne mogu vrhunski udovoljiti takvim zahtjevima, ali ona u pravilu nisu iz SET kategorije, a i cijene su im astronomske, meni, kao i velikoj večini nepristupačne.
Isto tako mnogo bi (subjektivnih) zamjerki mogao uputiti i zvučničkoj konstrukciji sa jednom širokopojasnom jedinicom, bez obzira na sve njene teoretske prednosti (ali i mane!). Posebno se to odnosi na u najmanju ruku problematične ekstreme frekvetnog spektra i sve posljedične efekte, naročito kod složenijih glazbenih formi. No ipak sam na kraju, na adminovo inzistiranje popustio i primio se testiranja kombinacije SET integrirca Tektron TKECLL800S-I i zvučnika Hoyt-Bedford Type 2.




TALIJANSKO-AMERIČKA KOMBINACIJA

Talijanska tvrtka Tektron iz Cattanije na Siciliji utemeljena je 1990. godine i primarno se bavila restauracijom i prodajom antiknih radio prijamnika. Potom su djelatnost proširili na prodaju cijevi i ostalog pribora za spomenute radio aparate ali i cijevna pojačala, da bi konačno ponudili i kompletnu, vrlo bogatu liniju integriranih i separatnih, isključivo cijevnih pojačala (uključujući i kit varijante). Testirani model oznake TKECLL800S-I reprezentativni je primjerak SET pojačala sa 7,5 Watta snage po kanalu. Baziran je na beskompromisno uparenim i vrlo egzotičnim parovima ECLL800 i 6C4 cijevima. Svako pojedino pojačalo, kao i svaki model, izrađuju se ručno, u pravoj manufakturnoj proizvodnji gdje se iznimna pažnja poklanja i najsitnijem detalju. Izdvojimo ručno motane transformatore koji presudno utječu na performanse SET pojačala, „point-to-point“ topologiju bez ijedne tiskane pločice, odabir samo najkvalitetnijih mogućih komponenti poput npr. Auricap kondenzatora, kao i lijepo dizajnirano drveno kućište sa tradicionalno vrhunskom završnom obradom u talijanskoj maniri. Naravno, kompletan proces komadne proizvodnje odvija se na jugu Italije pod budnom paskom konstruktora Attilia Caccamoa. Pojačalo nudi 3 linijska RCA ulaza.




Iza Hoyt-Bedford zvučnika krije se ime Louis Chochos – osnivača i vlasnika američke tvrtke Omega Loudspeakers. Njegov minimalistički koncept bazira se na samo jednoj širokopojasnoj zvučničkoj jedinici koja je zadužena sa kompletan frekventni opseg, čime se izbjegava kompleksna fizionomija zvučnih kutija od mnogo elemenata (drajvera, složenih skretnica s brojnim elementima, itd.) koje treba integrirati u akustički skladnu cjelinu. I to je tijekom više od 20 godina iskustva konstruiranja zvučnika razvio gotovo do savršenstva, pri čemu je više od pola toga vremena utrošio i na razvoj vlastite zvučničke jedinice – kako sam kaže najvažnijeg sastojka njegovih zvučnika. Hoyt-Bedford drajver sastoji se od dvije koncentrične membrane od specijalno tretiranog papira sa spužvastim ovjesom, te feritnog magnetskog sustava s drvenim prigušnicama. Testirani Type 2 samostojeći je model visoke deklarirane efikasnosti od 97 dB i nominalne impedancije od 8 Ohma, te bi s takvim tehničkim karakteristikama trebali, barem teoretski, biti dobar partner SET pojačalima. Bas-refleksni port nalazi se na donjoj plohi kabineta i usmjeren je prema podlozi, a pomoću prednjeg od ukupno 3 šiljka zvučnik se može zakošavati unazad i u određenim granicama regulirati poželjan balans odziva. Deklarirani frekventni opseg je od 38 Hz do 18 kHz, a ukoliko se bas-refleks port zatvori pripadajućim „lopticama“ koje se isporučuju sa zvučnicima kao standardni dio opreme praktično se dobiva zatvorena kutija i odziv od 50 Hz – 18 kHz. Osobno nisam pristalica takvog rješavanja kontrole basa (raznim spužvama, lopticama, itd.) kod bas-refleksnih ustroja jer se zna poprilično ubiti dinamika, tako da mi se manje zlo čini ako bas koji put i zapliva u interakciji sa sobom nego li da dinamički odziv i zvučna slika budu kompresirani i zadenfani. Kabinetima je također posvećena puna pažnja. Izrađeni su od medijapana, a prednja i stražnja ploča dodatno su pojačane. Interna struktura podrazumjeva akustičkim zahtjevima podređene difuzione i dampirajuće materijale. Visoko kvalitetni i ručno selekcionirani završni furnir pokriva sve vanjske plohe kabineta, a fenolni listovi nalaze se između njega i MDF baze. Stoga ne čudi 10-godišnje jamstvo na kabinet i završni finiš.




ZLATNA SREDINA

Za početak testa i zagrijavanje odabran je Sonny Rollins i album Saxsophone Colossus u 192/24 formatu. Iako će ispasti stereotipno, zvuk je bio upravo onakav kakav se očekivao od ovakve kombinacije, te kakav se susreće u sustavima pobornika i sljedbenika takve koncepcije. Okarakterizirao bih ga vrlo uglađenim, ali nipošto eufoničnim ili, kako neki vole kazati muzikalnim a iza čega bi se obično zakamuflirali određeni nedostatci (ponajprije rezolucije i detalja). Upravo zato saksofon i klavir zvučali su korektno i timbralno točno, bez artificijelne topline kakvu ponekad znaju unositi cijevne komponente. Primjetio sam da je zvuk činela, zapravo bolje rečeno njihov odjek, ipak blago zaobljen, a i kontrabas, posebno u svojoj donjoj lagi također. Tako se bas znao ponekad zaigrati i narušiti integritet s ostatkom spektra. Pretpostavljam da bi se to moglo pripisati ranije spomenutim ograničenjima širokopojasnih zvučničkih jedinica vezano za reprodukciju ekstrema frekventnog opsega, ali i vrlo maloj snazi partnerskog Tektron pojačala.



Potom su na red došli (ženski) vokali. Glas Sare K. u Whiter Shade of Pale sa albuma What Metters prezentan je i prepoznatljiv u pravoj mjeri i boji. Zvuk je detaljan, fine rezolucije, ali vrlo uglađen i bez i najmanjih iskakanja. Očito je srednjetonski dio najveći forte ove kombinacije i pokazuje puni potencijal audio sustava koncipiranih na SET pojačalima i visokoosjetljivim zvučnicima sa širokopojasnim drajverima, zbog čega i ima svoje poklonike. Na ovom bi mjestu primjedbu mogao uputiti tek nešto plošnijoj rekreaciji zvučne slike nego sam to inače navikao.
Slijedila je Diana Krall i album The Girl in the Other Room. Za vokal mogu reći sve isto kao i za prethodni materijal sa Sarom K. Dodati ću i uvjerljivi klavir i kontrabas s punim volumenom koji odaje njihove prirodne proporcije. No za zvučnu sliku i dalje se nebi moglo reći da je baš raskošna. Zbog toga je započeta igra sa razmještajem zvučnika – malo su približeni jedan drugome (na cca. 2 metra razdaljine), potom zakošavani po horizontalnoj ali i vertikalnoj osi, isprobavano je i pravilo istostraničnog trokuta, itd. Pokazalo se da su itekako zahtjevni za smještaj. Doista je bilo teško, praktično nemoguće pronaći optimalni omjer gdje bi se na zadvoljavajući način pogodili balans frekventnog odziva (prvenstveno basa), rekreacije zvučne slike i efekta iščezavanja zvučnika u njoj. Možda bi se to ipak uspjelo postići, pa možda čak i brže i jednostavnije, u nekoj akustički drugačijoj sobi od ove u kojoj je test rađen – no to je sada hipotetičko pitanje. U svakom slučaju potencijalni interesenti trebali bi voditi računa o tome i poslušati ih u vlastitom prostoru (i sa vlastitom amplifikacijom). Ali pomaka i rezultata ipak je u konačnici bilo (završili su na nekih 160 cm od stražnjega i 70 cm od bočnih zidova). Zvučna slika postala je prostranija i opipljivija, te se poprilično produbila, iako joj je i dalje širinska perspektiva bila najizraženija. Bas je također dobio nešto na volumenu, punoći i mesnatosti, ali bi povremeno znao i iskočiti iz ravnoteže što bi zvuku dalo dozu pozitivne atrakcije.
Za kraj i malo klasike – Altre Follie, Jordi Savall. Zvuk čist i prezentan, uglađen i sa dosta zraka, tek nešto skromnijeg ataka. Pokazalo se da manje zahtjevna klasična glazba ne predstavlja značajnije probleme za recenziranu kombinaciju.


U DRUGAČIJEM OKRUŽENJU



Nisam izdržao a da testirane zvučnike, unatoč želji distributera da se recenziraju u kombinaciji sa Tektron TKECLL800S-I pojačalom (tijekom teksta korišteni su i kabeli distributera iz Harmonic Technology programa – Magic Link Two interkonekt i Pro-9 Reference zvučnički), ne isprobam i sa nekom drugom amplifikacijom. Pri ruci se našao Audio Analogue Maestro MkII integrirac sasvim drugačijeg (Solid-State) ustroja koji je sa svojih 150 Watta po kanalu (na 8 Ohma) u odnosu na testirani Tektron predstavljao monstruoznog tranzistorskog snagatora. No moram priznati da je to bio puni pogodak, posebno po pitanju dinamike i zvučne slike, naročito po njezinoj visinskoj ali i dubinskoj perspektivi, kao i holografskoj strukturi koja je postala slojevitija i bogatija. Bas je također dobio na čvrstini i nesklonosti ispadima. Doduše promijenio se i karakter zvuka u odnosu na uglađeni Tektron, te je sada bio primjetno otvoreniji, ali niti najmanje oštar.
Nekako mi se nameće zaključak da Tektron TKECLL800S-I i Hoyt-Bedford Type 2 zvučnici i nisu baš tako idealni partneri. Pojedinačno se doista radi o pomno promišljenim uređajima vrhunske kvalitete, tako da sam uvjeren kako bi Tektron, uostalom kao što su to pokazali i Hoyt-Bedford Type 2 zvučnici u kombinaciji sa spomenutim Audio Analogue integrircem, sa nekim drugim (da li još efikasnijim – poput horni, možda impedancijski drugačijim, itd.) zvučnicima postigao bolju sinergiju i time posljedično bolje sonične rezultate. Govorim to i na temelju iskustava kako teorija uparivanja SET pojačala i visokoefikasnih zvučnika nije bezuvjetna. Na pamet mi tako padaju kombiniranja npr. Unison Research malih cijevnih integriraca i zvučnika iz Triangle kataloga nominalno visokih osjetljivosti koja bi trebala odgovarati po toj teoriji, a niti u praksi to nisu bile loše kombinacije – daleko od toga, no u nekim drugačijim kombinacijama jednostavno su pružali znatno više.




UKUSI SU RAZLIČITI

Svima koji pročitaju ovu recenziju jasno je da nisam baš oduševljen testiranom kombinacijom. Međutim, nadam se da im je jasno i zbog čega (posebno oni koji me poznaju), a nešto sam spomenuo i u uvodu. Jednostavno, kako bi englezi rekli „This is not my cup of tea“. No zato znam da moj susjed audiofil, kao i mnogi njegovi istomišljenici, koji obožavaju ovako koncipirane sustave i njihov karakterističan zvuk, zasigurno nebi ostali ravnodušni. Zato sam i nagovarao admina, neuspješno, da upravo njemu prepusti test ove kombinacije. Skrećem pažnju i na mogućnost još boljih pojedinačnih rezultata ovih komponenti izvan okvira testirane kombinacije, što je mali izlet sa Audio Analogue pojačalom i pokazao. Ali na stranu ukusi, osobne preferencije i bezbrojne kombinacije, svima koji vole zvuk i pobornici su ovako koncipiranih audio sustava, preporučam slušanje. Možda ipak pronađu svoju dobitnu kombinaciju!



INFO BOX

Tektron TKECLL800S-I
Cijena: 11.400,00

Specifikacije
Uparene lampe: ECLL800 x 2 - 6C4 x 2.
Ulazi: 3 line ulaza.
Snaga: 7.5 W / kanal
Izlazna impedancija: 8 ohm
Frekvencijski raspon: 28 - 35.000 Hz.
Dimenzije: 31 x 22 x 16 cm.
Masa: 8Kg.

Hoyt-Bedford Type 2
Cijena: 16.440,00

Specifikacije
Samostojeći zvučnik
Dimenzije: (V / Š / D): 108 cm / 33 cm / 27 cm
Frekvencijski raspon sa zatvorenim bas reflex portom: 50Hz - 18KHz
Frekvencijski raspon sa otvorenim bas reflex portom: 38Hz - 18KHz
Efikasnost: 97dB
Impedancija: 8 Ohms

Ustupio:
Alter Audio
Kalabarovo vrelo 12
10000 Zagreb, Croatia
01 4675 887
www.alter-audio.hr

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Računala i audio
- Hifi servis u ZG?
Forum: Audio komponente
- Zagrijavanje pojačala
Forum: Uradi sam
- Što radim ovih dana
Forum: Uradi sam
- pro-ject RPM-4
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Audio komponente
- Čišćenje drivera na zvučniku
Forum: High-End
- Wadia 581
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala

UPRAVO SE ČITA


Spendor S9E
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: žac
Nuforce Icon / KingRex T20 + PSU / JohnBlue No. 3
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Desktop audo sustav
napisao: Nebojša Uglješić
Triode Festival - Krasno 2010
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Događaji, Reportaža
napisao: žac
Audio Physic Tempo 25
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: žac
ASI LiveLine kabeli
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnički kabeli
napisao: Nenad Grakalić

POSLJEDNJE NOVOSTI


Stoljeće točnosti zvuka - 100 godina Ortofona
Nova Monitor Audio Monitor serija
JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu