How To

pretraga  


Viđenje - Audiofil - feel the sound

Viđenje

Hvaliti i(li) kuditi



Svakodnevni nas život uči i na brojnim primjerima dokazuje da različiti ljudi različito reagiraju na određene stvari, podražaje, stanja i viđenja. Unatoč vrlo širokom spektru reakcija, koje se prelijevaju u zavidnom broju nijansa od blagih do oštrih, preko toplih do hladnih, pa tamo od mlakih do rezolutnih, sve ipak završava dvama osnovnim načinima gledanja: konstruktivnim odnosno destruktivnim i afirmativnim odnosno negativnim, koji se globalno i u najširem smislu ogledaju u dva najprepoznatljivija načina viđenja i životna pristupa - optimističnom odnosno pesimističom.

Kao vrlo značajan dio svakodnevnog života većine civiliziranih stanovnika svijeta, ni audio, kroz uređaje za kvalitetnu reprodukcije zvuka u stanu, nije lišen stalnih provjera i kvalitativnog klasificiranja. I dok za najveći broj ljudi, "normalnih" korisnika audiouređaja, priča počinje uoči donošenja odluke o kupnji pojedinog audiouređaja ili sustava u cjelini i to najčešće dvama uzročno-posljedičnim pitanjima: "što je bolje" i "što je isplativije" i završava samim činom kupnje, odnosno instalacije uređaja u stanu, trajući razmjerno kratko i sa znatno izraženijim racionalnim nego osjećajnim konotacijama, kod onog segmenta ljubitelja kvalitetno reproduciranog zvuka koji sebe nazivaju audiofilima, priča traje do u beskraj. I to sa sve više emocija kako se bliži svojoj kulminaciji, iako bi trebalo biti sasvim suprotno. A kad su emocije u pitanju onda optimizam i pesimizam, dakle genetska sklonost k lijepom odnosno ružnom gledanji na stvari, postaju teško preskočive ograde na putu donošenja objektivnih prosudaba. Kao izravna posljedica toga javljaju se isključivosti koje u jednom smjeru završavaju u neutemeljenoj glorifikaciji dok na drugu stranu vode u beskrupulozno bacanje u blato. Sve to i ne bi bilo tako problematično kad bi u optimizmu, kroz afirmativno gledanje na stvari, odnosno u pesimizmu kroz negativno promatranje situacije, svi bili dosljedni. Kada se (konstruktivna) kritičnost ne bi tako često, brzo i do isključivosti pretakala u (destruktivni) kriticizam i nipodaštavanje. Međutim, u situaciji snažno začinjenom taštinom kojom se u najvećem broju slučajeva prikriva neznanje pojedinca - a nerijetko i vrlo uski osobni interesi i probici - racionalnost prečesto ustupa mjesto emocijama. Doda li se tome opterećenost činjenicom da je za neki audiouređaj zvučnoga imena utrošen veliki novčani iznos, koja se ne tako rijetko koristi kao alibi za eventualan loš izbor, dolazimo napokon na početak onog dijela priče kojemu je sve ovo što je prethodio, bilo uvodom.

Sve dok naprijed naznačeni stavovi i pogledi funkcioniraju privatno, na razini i u relacijama pojedinaca koji čine određeno društvo i skupinu, njihove posljedice ne moraju biti pogubne. Svo prljavo rublje se, uz malo dobre volje, može oprati ili sakriti unutar "obitelji". I možebitni niski udarci kao i netolerantni ispadi u takvom će se zatvorenom krugu brzo zaboraviti. Stvari postaju komplicirane, pa i incidentne, tek kada se rasprave počnu voditi pred širokim auditorijem, kad arena u kojoj se zameće boj postanu novinske stranice, a vrhovni arbitar onaj koji to po svojoj vokaciji najmanje želi biti - novinar. Kojem je zapravo jedina težnja (barem bi tako trebalo biti, iako, naravno, ima izuzetaka) biti što objektivniji promatrač i izvještač i tek, ako za to postoje dovoljno jaki razlozi, komentator zbivanja na terenu. A novinar je, zar je to potrebno naglašavati, samo čovjek, koji, uopćeno gledajući, genetski pripada jednoj od dvije naprijed nabrojane kategorije: optimistima, sklonima afirmativnom gledanju na stvari ili pesimistima, čiji pogled na svijet ne mora biti suštinski destruktivan, ali sigurno nije označen svijetlim tonovima. Na primjedbu da postoji i niz nijansa između ta dva osnovna i oprečna gledanja na stvari, mogu tek svakoga od nas uputiti da se pogleda u ogledalo i zapita prepoznaje li se svaki puta kao ista osoba.

Ako zanemarimo moguće nijanse, koje po mojem osobnom viđenju ne isključuju postojanje dvaju osnovnih i oprečnih pogleda i stavova, dolazimo do pitanja na koje bih volio barem naznačiti odgovor, duboko svjestan da to zapravo u cijelosti i nije moguće. Ono glasi: koji je bolji, ili kad se radi o ocjenjivanju pojedine audiokomponente, koji je pošteniji i u krajnjem hrabriji i odgovorniji pristup - afirmativni ili negativni, optimistički ili pesimistički? Ako je suditi po sentenci "Nemoguće je da optimist bude ugodno iznenađen", kako glasi Coit-Murphyev stav o snazi negativnog pristupa iz glasovitih "Murphyevih zakona", a s njom se, po mojim osobnim iskustvima slaže veliki broj ljudi, moglo bi se zaključiti da je bolje biti pesimist. Jer tako su unaprijed otklonjene sve opasnosti da se razočaramo. Međutim, prenesimo sitaciju ponovo na audiopolje. Možemo li, primjerice, zamisliti audiofila koji će otići u trgovinu i izbrojati redovito nemalu svotu novca za uređaj za kojeg ne vjeruje da će ga zadovoljiti svojim mogućnostima i zvučnim osobinama? Dakle, svaki je audiofil, barem u trenutku kupnje, optimist. To što će se mnogi od njih ubrzo razočarati zbog pretjeranog optimizma i prevelikih očekivanja koja nisu ispunjena, druga je priča. Koja može imati različite završetke. Jedan je (i dalje) optimističan (ali s nešto više opreza i boljim pripremama), a drugi pesimističan (koji podrazumijeva odustajanje od daljenjeg upuštanja u potragu za nečim o čemu se stekao čvrst dojam da je iluzorno, nemoguće i neostvarivo).

I dok se radi o pojedincu koji ulaže svoj novac, veseli se pogotku ili tuguje zbog promašaja, njegov osobni pesimizam kao ni optimizam ne moraju imati crno-bijeli odraz. Međutim, kad se radi o ocjenama sa strane, osobito onda kada su paušalno izrečene (nešto slično poput pucanja snajperom iz sigurnog i nevidljivog zaklona po nezaštićenim prolaznicima) onda držim da pesimističnom i negativnom pristupu nema mjesta. Argumentiranoj kritici - da, nipodaštavanju i bagateliziranju - ne. Kad se pak rad o ocjenama u novinskim člancima tada tvrdo stojim na stajalištu da ocjena nužno mora biti konstruktivna, afirmativna i u krajnjem - optimistična. Zašto? Zato jer držim da je to teže i odgovornije afirmirati nego kritizirati. Prije svega zato jer se onaj koji daje pozitivnu ocjenu u tom slučaju izlaže ne maloj odgovornosti za izrečenu pozitivnu ocjenu ili čak, u krajnjem, i pohvalu. Naime, pretpostavka je da će upravo na osnovi afirmativno intoniranog članka određen broj audiofila kupiti uređaj o kojem se autor napisa pohvalno izrazio. Ako je pri izricanju suda novinar bio neobjektivan (ili kako nam se često zna prišiti "kupljen") i pohvalio uređaj koji u stvari nije vrijedan pozornosti, a kamoli kupnje, izravno je odgovoran za štetu koji je počinio ljudima koji su mu iskreno vjerovali. Osobno ne bih s tim bremenom ni htio niti mogao živjeti. Zato novinar koji izriče pohvale mora dobro znati što radi i biti svjestan odgovornosti koju zbog izrečenog afirmativnog suda automatski prihvaća. Jer kad je hi-fi u pitanju, ne radi se samo o novcu nego i o emocijama s čijim se povredama znatno teže izlazi na kraj nego s (eventualnom) materijalnom štetom. S druge strane, audionovinar koji svaki ili većinu uređaja dočeka"na nož" takvu odgovornost nema. Ako je netko kupio određenu komponentu unatoč tome što ju je novinar "rastrgao", sam snosi odgovornost. Ako je, pak, novinar pogriješio i deklasirao vrijednu komponentu, njezin eventualni kupac (koji se nije obazreo na lošu kritiku) može biti vrlo ugodno iznenađen. Toliko da će čak i zaboraviti spomenuti da novinar koji je kritiku potpisao, hvala Bogu!, "nema pojma".

Naravno da se na tržištu nalazi velik broj audiokomponenata koje po svojim tehničkim i još više zvučnim osobinama zaslužuju da im se u novinama (ili još bolje uživo!) potpali lomača. Šibicu bi prvi trebali prinijeti upravo audionovinari za koje se pretpostavlja da bi dobro trebali poznavati pravo stanje stvari (čitaj: imati čvrstu referencu izgrađenu dugotrajnim slušanjem žive glazbe neamplificiranih instrumenata i glasova) i znati da je svaki audiouređaj, ma kako god on kvalitetan i skup bio, svojim reproduktivnim dosezima miljama daleko od živog ideala. Međutim, isto bi tako novinari (ali i svi ostali "inficirani" audiom) trebali znati i to da je praktično svaki, pa i onaj najjeftiniji uređaj koji može ponijeti etiketu "hi-fi" (podsjetimo se, to znači "visoka vjernost reprodukcije") po sebi pravo čudo već time što uspijeva, barem u natruhama, prenijeti dio glazbene stvarnosti u naše domove i da stoga i on i njegovi konstruktori i proizvođači zavrijeđuju dužno poštovanje. Ne pohvalu, samo poštovanje. Zato držim da su novinari, odnosno svi oni koji javno objavljuju svoje statvove i promišljanja glede kvalitete zvuka pojedinih audiokomponeneta, dužni svaku, i najsitniju, pozitivnu osobinu javno, jasno i glasno istaknuti. Ne prešućujući, naravno, ono što ne valja, ali s mjerom koja neće ono pozitivno dovesti u pitanje.

Istina je da pohvale, pogotovo ako se izriču često, na jednom mjestu i iz jednih usta mogu ići na živce. Svi znamo da svijet nije idealan. Dapače! Zna se i da publika voli krv, pogotovo ako je krv tuđa... Ipak, kad se radi o izricanju sudova o audiokomponentama, za što je uvijek premalo prostora, bez obzira o kojem se dijelu svijeta nalazili, duboko sam uvjeren da je bolje biti dosadan s (umjesnim i razumno doziranim) pohvalama nego sjeći sve oko sebe i natapati stranice audiorevija "krvlju do koljena" što lipti iz "raskomadanih" audiokomponeneta. Oskudan novinski/virtualni prostor koji stoji na raspolaganju audiofilima, duboko sam uvjeren, isuviše je dragocjen da bi se na njemu govorilo o komponentama koje to ne zavrijeđuju, smo zato što autor ima tamno obojen pogled na svijet i naglašenu želju da nekoga ili nešto "oguli" i "izmrcvari". Na elaboraciju takvih komponenata, koje su globalno loše, držim da je najbolje ne trošiti dragocjeni prostor u novinama. Imao sam brojne prilike čuti vrlo loše audiokomponente. Mnoge od njih iz "dobrih obitelji". Međutim, njihove testove nisam objavio, iako sam bio duboko svjestan (i zbog toga nikad do kraja miran i čiste savjesti) da sam poserdno kriv što će netko takvu lošu komponentu kupiti jer nije bio obaviješten. No, olakotna je okolnost (za onog koji piše) da je nemogće čuti SVE komponente na svijetu, ni one loše ni one dobre, nekmoli o svime njima pisati, pozitivno ili negativno, svjedno. No, barem povremeno, treba se pisati i o takvim, lošim, komponentama jer to može biti dobro, osobitio s preventivnog aspekta. Međutim, i tu treba imati mjeru. I u onom najgorem treba pronaći nešto što zavrijeđuje pozornost, što čovjeka može oduševiti, čemu se može radovati. Jer toga ima. Na kraju, afirmativan pogled na svijet znači isticanje dobroga. A ono što nije spomenuto kao dobro, ionako znači da nije vrijedno spomena. Zašto bi se netko nad negativnostima (ma kako one neprijeporne i evidentne bile) trebao javno iživljavati? Sve se to može riješiti na civiliziran i humanom čovjeku primjeren način. Upravo zato, zalažem se za optimizam i za afirmativnost. Što je moguće objektivnije, konstruktivnije i odgovornije.




NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Prostorna akustika
- Apparatus Room
Forum: Audio komponente
- Kupujem Izlaz Primare A30.2-pomoć
Forum: CD i ostali mediji
- Nostalgija
Forum: Prostorna akustika
- Amigova soba
Forum: Audio komponente
- Pojačalo Sony TA-FA5ES
Forum: Uradi sam
- DIY Zvučnički kabeli
Forum: Audio komponente
- Marantz PM16
Forum: Audio komponente
- SH transport

UPRAVO SE ČITA


Multimedia Hifi Show Ljubljana 2007
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: Mario Horvatić
Top Audio & Video Show - Milano 2007
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: Daniel Modrić
Zagreb Audio Video Show 2007
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: žac
Multimedia Hifi Show Zagreb 2007
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: žac
NAD C315BEE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: Milan Rupić

POSLJEDNJE NOVOSTI


JAMO Studio 8 Series Dolby® Atmos
What HiFi ? nagrade za 2017. godinu
Klipsch Heritage One / Three / Sixes
Hi-Fi Radionica na Zagerb Audio Video Show-u