Glazbena preporuka

Format : CD
Label : 3 Deuces Records/Dreyfus jazz FDM 36623-2

Nešto Marcus Milleru:

Marcus Miller, dobitnik nagrade Grammy za najbolji jazz album 2001. godine, rodio se 1959. u Brooklynu i odrasto u New Yorku. Kako je iz muzičke familije, rano je pao pod utjecaj oca crkvenog organista i vođe zbora, te pod utjecaj ostale muzičke familije u kojoj bili izuzetni jazz pianist Wynton Kelly i legendarni trubač Miles Davis (u kasnim petdesetim i ranim šestdesetim godinama prošlog tisučljeća). Veoma rano pokazao je sklonost za sve vrste glazbe, sa trinaest godina već je svirao na klarinetu, klaviru i bas gitari, te je počeo pisati muziku. Bas gitara bila je njegova prava ljubav. Sa petnaest godina je već radio sa različitim bandovima u New Yorku. Nakon toga svirao je bas i pisao muziku za flautista Bobbija Humphreya i klavijaturista Lonnieja Listona Smitha.

Miller je sljedećih nekoliko godina živio u New Yorku kao vrhunski studijski muzičar i među ostalima radio je sa Arethom Franklin, Robertom Flack, Grover Washingtonom Jr., Bobom Jamesom i Davidom Sanbornom. Kao basist pojavio se na više od 400 ploča, uključujući snimke raznih umjetnika kao što su Joe Sample, McCoy Tyner, Mariah Carey, Bill Withers, Elton John, Bryan Ferry, Frank Sinatra i LL Cool J.

Godine 1981 pridružio se svom idolu iz mladosti, Milesu Davisu i sa njim proveo dvije godine na turneji. Miller je kasnije preusmjerio svoju pažnju ka produciranju. Njegova prva velika produkcija bila je Voyeur, Davida Sanborna, s kojom je i osvojio Grammyja, tako je počelo partnerstvo sa ovim alt saksofonistom, koje je trajalo njegovu cijelu karieru. Miller je kasnije producirao različite druge vrhunske albume za Sanborna uključujući: Close Up, Upfront i Inside za koji je 2000. godine dobio Grammyja.

Više od dvadeset godina Miller je uživao u muzičkooj suradnji sa legendom R&B, Lutherom Vandrossom s kojim se upoznao 1979 godine u bandu Roberte Flack. Kroz godine Miller je u Vandrosov repertoar napravio nekoliko hitova kao producent i kao pisac. Među njima su "Till My Baby Comes Home", "It's Over Now", "Any Love", I'm Only Human" i "The Power Of Love", koja je godine 1991 dobila Grammyja za R&B pjesmu godine.

Godine 1986 Miller je ponovo sudjelovao sa Milesom Davisom i producirao mu tri albuma. Pored toga producirao je i za druge muzičare kao što su Al Jarreau, The Crusaders, Wayne Shorter, Take 6, Chaka Khan, Kenny Garrett i Luther Vandross.

Nakon toga mnogo godina radio je kao producent i studijski muzičar a krajem 1993 godine usredotočio se na svoju karijeru sa albumom The Sun Don't Lie. Nakon godina provedenih na turnejama, kao odgovor na molbe obožavatelja, 1997 izdao je Live & More.

Posljednjih godina Miller se posvetio i filmu, gdje je skladao za House Party (Martin Lawrence), Boomerang (Eddie Murphy i Halle Berry), Siesta (Ellen Barkin), Ladies' Man (Tim Meadows), The Brothers (Morris Chestnut i D. L. Hughley) i Deliver Us From Eva (LL Cool J). Napisao je i producirao i stari školski hit "Da Butt" za filmsku muziku School Daze Spikea Leeja. Također je skladajo i izvodio skladbu The Trumpet of the Swan, E. B. Whitea.

Album M2 ("M-squared")

Negovo prvo izdanje bilo je 2001 godine, za koji je i osvojio Grammy-a za najbolji jazz album, uz Jazziz nagrade za jednog od deset albuma godine. Kvaliteta snimke je takođe audiofilska. Ovo savršeno muzičko djelo mi je jedno između najomiljenih i često mi grije hifi sistem.

Album je obaveza za sve resne audiofile i bas gitariste, jako preporučljivo !

BERLINER PHILHARMONIKER / HERBERT VON KARAJAN
Iz legendarne producentske kuće Deutsche Grammophon stiže nam jedno od mnogobrojnih glazbenih remekdjela poznatog kompozitora. Posebno opisivati samog Beethovena i njegova djela bilo bi suvišno i nepotrebno, njegovo ime i ostavština obogatilo je glazbenu kulturu širom svijeta. Stariji audiofili se sigurno sjećaju vinilnih izdanja ove producentske kuće koja su bila tražena kao voda za žedne. Slušajući SACD izdanje gore navedenoga djela slušatelj se može upustiti u lagano putovanje u vrijeme samog nastanka ove glazbe. Sama snimka je vrhunske kvalitete, cjelokupan album ima svoju prepoznatljivu dramatiku, svi instrumenti su precizno ocrtani u svojoj veličini, bogatstvo glazbenih detalja se ne može nabrojiti. Osjećaj da dirigent Herbert von Karajan drži sve konce u svojim rukama može se bez problema osjetiti prilikom pažljivog slušanja. Berlinska Filharmonija je vrhunski odradila jedan tako složen glazbeni zadatak, nadajmo se da će tako biti i u buduće. Ljubitelji klasične glazbe i oni koji budu to tek postali trebaju obavezno obratiti pažnju na ovaj glazbeni uradak.

Poznatog španjolskog gitarista ne treba posebno predstavljati. Njegovi nastupi su više od puke svirke, oni predstavljaju kulturološki događaj. Album Antologia je zapravo neka vrst presjeka njegovih dugogodišnjih radova. Skladbe kao što su : Almoraima, Cancion de Amor, Solo Quire Caminar, La Barrosa, En La Caleta su nabijene energijom kojom glazbenik isijava za vrijeme sviranja. Stariji audiofili se sigurno sjećaju njegova nastupa u Zagrebu u dvorani Doma Sportova.
Antologia je dvostruki album koji ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, na njemu uz navedenog izvođaća sudjeluju i njegovi prijatelji također poznati Al Di Meola i John Mclaughin koji je poznat kao jazz gitarist.
Instrument kao što je akustična gitara može fino ispuniti zvučni prostor slušatelja, ovdje nije riječ samo o klasičnoj akustičnoj gitari nego i Flamenco gitari, ona ima posebnu boju zvuka koja uvijek djeluje životno, dinamično. Kompletan album je kvalitetno snimljen bez ikakvih zvučnih primjesa koje bi mogle pokvariti glazbeni užitak. Ljubitelji instrumentalne glazbe koji vole zvuk akustične gitare neka obrate pažnju na ovaj glazbeni uradak.