Glazbena preporuka

Igor Stravinsky: Suite from: L'Histoire du soldat; Concerto in e-flat; Dumbarton oaks; Concerto in D for string orchestra; Suite No.1 for small orchestra; Suite No.2
Paavo Järvi /Deutsche Kammerphilharmonie Bremen/2002
Pentatone Classics - PTC 5186 046

S „Vojničkim pričama“ sam se ozbiljnije upoznao preko HDTT (High Definition Tape Transfer-a) 24/192 bitne digitalne snimke reel mastera iz 1956 godine sa Robertom Mandellom kao dirigentom. To je materijal koji pršti od dinamike i nevjerojatnog presenca instrumenata, kao takav se ćesto može naći u datotekama audiofila, neovisno o tome da li su ljubitelji Stravinskog ili ne. Godinu dvije kasnije imao sam sreću da istu kompoziciju Igora Stravinskog poslušam u jednoj sasvim drugačijoj izvedbi. Kad mi je prijatelj, istinski ljubitelj klasike pustio SACD jednog drugog Stravinskog, s jednom drugačijom izvedbom „L'Histoire du soldat“, ostavila me zapanjenog iskazujući svu ljepotu glazbe tog l'enfant terrible-a i genijalca glazbe dvadesetog stoljeća. Ubrzo nakon toga sam nabavio izvedbu preko HD Tracks-a, uživao, sve malo po malo vremenom shvaćajući kakav biser je ta snimka, ne samo naslovna „Priča o vojniku“ nego i ostatak kompilacije stavljene na nosač. Iz toga i potreba da vam evo prenesem dio ushićenja, ovakav Stravinski će biti dobrodošao u svakoj CD-teci, datoteci ili koji vam već format medija odgovara, jednog ljubitelja klasike.

Paavo Järvi i Deutsche Kammerphilharmonie Bremen, kojoj se Jarvi u to vrijeme bio spremao za službenog dirigenta, snimili su ovaj izbor djela Igora Stravinskog za Pentatone Clasics seriju 2002 godine (cd je izdan 2003). Ostvario se Järvijev san još od mladih dana da snimi upravo takvu kompilaciju Stravinskog na jednom nosaču. To su radovi koje je kompozitor skladao nakon svoja tri uspjeha (ili skandala, he he), uostalom i najpoznatijih svojih djela ( 3 baleta ; „Žar ptica“, „Petruška“ te „Posvećenje proljeća“).

S izuzetkom "Dumbarton Oaks" koncerta (1937-38) i „String Concerto in D“ (1946), sve ostalo na CD-u je skladano u razdoblju – zadnja godina Prvog svjetskog rata te ranih dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. To su većinom manje kompozicije za ograničen broj instrumenata, uglavnom komorne - tih godina u Švicarskoj Stravinskom nisu više bili dostupni resursi Ruskog Baleta. U skladbama se vidi i njegovo sve veće udaljavanje od ruskih glazbenih korijena, po malo uokvirujući svoj stil komponiranja koji će procvjetati nakon tridesetih, do pedesetih godina prošlog stoljeća, tzv. neoklasicizmom Stravinskog.
Igor je surađivao sa švicarskim novelistom Charles-Ferdinand Ramuz-om u kreiranju „L'Histoire du Soldat“, 1918. Mali komad za tri naratora, plesače i sedmoročlani orkestar priča priču o vojniku koji je prodao dušu nečastivom. Instrumentalna svita, koja uključuje marš, valcer, tango, nešto regtimea i koral, upravo je Jaarvijevim viđenjem i majstorkom izvedbom solista Kammerphilharmonie Bremen dobila onu dozu sugestivnosti, osjećajnosti, ponegdje i melankoličnosti (početni stavci) kojih je uvijek nedostajalo u izvedbama koje sam ranije slušao.

"Dumbarton Oaks" Concerto je izveden s nešto više „plina“ ili „papuče na gasu“, no što bi se očekivalo od komada inspiriranog Bachovim Branderburškim koncertima, a osobitu pažnju treba posvetiti i užarenoj izvedbi „String Concerto in D“ . po nekima možda najboljim dijelovima CD-a. Dalje su tu dvije svite za orkestar koje mogu naoko odavati dojam „blažih“ kompozicija, no u biti u potpunosti osvjetljuju jedan od najboljih talenata Stravinskog, njegovu sposobnost da u potpunosti razbije tradicionalne glazbene forme u sitne komadiće, i onda penetrirajući se u tu formu i slijedeći njezine kanone napravi kompoziciju koja pršti od njegovog osobitog, lukavog humora.

Obje svite seciraju prirodu plesa. U Prvoj, (1917-1925) upotrebljava tradicionalne, narodne plesove Italije, Španjolske i Grčke. U Drugoj sviti (1921) se poigrava sa maršem – koji onda toliko usporava da postaje duhovit i pomalo zlokoban, zatim valcer pa polka i maničan galop. A izvedba? U te obje svite Deutsche Kammerphilharmonie je odbacila sav oprez i razuzdala se, to su snažne numere pune virtuoznog sviranja, vatre i onog osjećaja da su posao odradili kako treba.

Ako baš i ne volite Stravinskog ovaj CD vam može poslužiti kao testni CD koji će vam odmah, poput lakmus papira predočiti domete Vašeg setupa, njegovu mikro i makro dinamiku, sposobnost da precizno iscrta instrumente i njihov razmještaj u prostoru, tu trodimenzionalnu pozornicu u kojoj možete osjetiti prostor i zrak između instrumenata, te njihovo pojedinačno slobodno disanje i lakoću kojom je opisana zadnja reverberacija i odjek koji opisuje sviranje svakog pojedinog instrumenta unutar zajedničkog prostora. Možda je tomu pridonio i broj glazbenika koji nije velik, no nedvojbeno se moram složiti s hvalospjevima na račun razine tehničke kvalitete snimki na tom SACD-u, kojih je ne malo po net-u. Evo i nekoliko primjera:

"In sum: a stunningly persuasive recreation of the sound of real instruments arrayed in a real performing space-in this case, Radio Bremen’s lively Grosser Sendesaal." - Mark Lehman, The Absolute Sound

"Each instrument is perfectly scaled and dimensional. Let’s hope that PentaTone gives us more Järvi with chamber forces to complement the full-orchestra repertoire he’s addressing with Cincinatti." - Andrew Quint, Avguide.com

“...and this PentaTone release is probably among the five best-sounding high-resolution discs encountered thus far....The new PentaTone is definite Want List material.” - Andrew Quint, FanFare

Hvali se i 16/44 layer na CD-u, no na žalost tako ga nisam imao priliku poslušati iz jednostavnog razloga što sam svoj primjerak ovog sjajnog Pentatonovog izdanja nabavio u 24/96 formatu na Hdtracks.

No ako vam je Stravinski drag, obavezno napravite mjesta za ovu izvedbu između svojih Posvećenja proljeća, Petruški ili Žar ptica, obogatit će vam datoteku, ni malo ne umanjujući sjaj najčuvenijih izvedbi „Priča o vojniku“ poput one Stokowskog 1967 (Vanguard), ili trenutno među audiofilima popularne, gore navedene izvedbe s Robertom Mandellom.

Pozdrav;
tatamata

Igor Geržina - saksofonist, kompozitor i producent, ovogodišnji dobitnik nagrade Status za najboljeg instrumentalista u kategoriji jazz glazbe, dobitnik 2 Porina i bivši student američkog Berklee College Of Music, nedavno je izdao svoj treći samostalni album pod nazivom Metropolis i u nepunih tri mjeseca osvojio radijski eter na čak tri kontinenta.
Eminentne europske, američke i australske smooth-jazz radio postaje uvrstile su u svoju rotaciju skladbe s Metropolisa kao dio svog redovitog programa. Nabrojimo samo neke od njih: američke postaje SmoothJazz.com Global Radio, SmoothJazzTampaBay.com, CBC Music, WINR Jazz, kanadske Galaxie i Calm Radio, australski Smooth Jazz 905, britanske Sky FM, Jazzmine Radio, Smooth Grooves i Best Smooth Jazz Radio London, zatim njemačka Groove FM, talijanske postaje Abracadabra i Radio Venti, španjolski Radio Trece, poljski Radio Smooth Jazz i mnogi drugi.

Obzirom da većina tih postaja emitira svoj program i putem streaminga - tj. mogu se slušati putem interneta - možemo reći da se Geržinin Metropolis sluša na globalnoj razini. U skladu s tim je i činjenica da se Geržina opredijelio za način prodaje CD-a koji danas sve više uzima maha, a to su internet servisi poput iTunes, Amazon.com, CD Baby i drugi na kojima možete downloadati elektronski primjerak, ali isto tako i naručiti ''fizički'' CD po cijeni koja s dostavom ne prelazi cijenu prosječnog CD-a u hrvatskim dućanima.
Ne iznenađuje stoga što je Geržina za težište svojih promotivnih aktivnosti odabrao internetske alate poput Facebooka, Reverbnationa, Soundclouda, YouTube-a te vlastite web stranice, obzirom da je smooth-jazz glazba globalnog karaktera i nalazi svoju publiku na raznim krajevima planete. Zainteresiranih kupaca ima iz Amerike, Europe, pa čak i Azije.
Skladba s prvog albuma Igora Geržine koja je 2008.g. po HUZIP-ovoj listi najizvođenijih kompozicija zauzela visoko 38. mjesto (što je izuzetan plasman obzirom da je riječ o instrumentalnoj kompoziciji), stoga možemo pretpostaviti da će i 'Metropolis' biti dobro prihvaćen na domaćim radio postajama.

Info: www.igorgerzina.com

ECM Records, 2012. (ECM 2237)
Nekomprimirani download (16/44.1 FLAC), 11.99 € na: www.gubemusic.com

Tord Gustavsen - klavir
Tore Brunborg - tenor saksofon
Mats Eilertsen - kontrabas
Jarle Vespestad - bubnjevi


Gotovo da je prošlo 10 godina od pojavljivanja Gustavsenovog prvijenca koji je ostavio duboki trag u nordijskom snijegu. Taj trag pratili su ljubitelji jazza sve ove godine, vjerojatno pitajući se, gdje završava? Kako su se zime mijenjale, tako je postajalo sve jasnije da se tom tragu ne nazire kraj te da ga neće izbisati niti proljetne kiše ili ljetne vrućine. Stvorena je senzacija nordijskog jazza, a svijet glazbe postao je bogatiji za još jedno vanserijsko izdanje.

Prva tri albuma, 'Changing Places', 'The Ground' i 'Being There', na neki način možemo smatrati trilogijom. Prvi album je bio toliko dobar da su se sljedeća dva našla pod posebnom lupom i o kojima se govorilo u suzdržanim superlativima. Naravno, da je kojim slučajem redoslijed izlaska bio drugačiji, teško bi se bilo odlučiti koji je od ta tri albuma bolji. Trio, Tord Gustavsen, Harald Johnsen i Jarle Vespestad disao je poput braće na sva tri albuma jasno izražavajući senzibilitet vlastite glazbe.

A onda se dogodio zaokret koji, prema osobnom sudu, ostaje nepoznanica sve do posljednjeg, petog albuma o kojem je ovdje riječ. Naime, na četvrtom albumu 'Restored, Returned' trio postaje ansambl, na mjesto kontrabasiste Haralda Johnsena uskače Mats Eilertsen te se još pridružuju Kristin Asbjornsen kao vokal i saksofonist Tore Brunborg. Ova posljednja, nazovimo ju tako, saks akvizicija, pokazat će se izuzetno logičnim i mudrim potezom. Nažalost ne već na prvom albumu u novom sastavu. Iako se navode različiti razlozi ovoj promjeni, ono što neosporno ocrtava album jest osjetno drugačija glazba Tord Gustavsena. 'Restored, Returned' bih u najkraćim crtama opisao kao fazu mutiranja gdje glas mladog čovjeka postaje nejasan i na trenutke iritantan. Daleko od toga da taj glas govori neistinu i grube laži, već jednostavno ranije opisane tragove u snijegu pretvara u vrludav put pun neizvjesnosti.
Ono što je Gustavsen ranije savršeno opisivao kroz instrumente svoga trija, odjednom traži potporu na albumu kroz vokal Kristin Asbjornsen. Iskreno govoreći, vokal je divan i točno odmjeren, ali odvlači Gustavsenovu glazbu na sasvim jednu drugu, pa čak, usudio bih se reći, sladunjavu stranu.



Srećom, mojom, dočekali smo i peti album 'The Well'. Album u kojem se Tord Gustavsen pojavljuje u kvartetu i u kojem posadu broda napušta 'sporni' vokal. Već u prvim sekundama slušanja 'The Well' bezgrešno otkriva da je riječ o 'Gustavsenu'. Međutim, to su otkrivali i ostalih pet albuma do sada. Prvo cjelovito preslušavanje albuma vraća stvari na svoje mjesto i gotovo sa sigurnošću zaključujem da je riječ o 'The real McCoy' albumu. Izuzetno fino i pitko, razumljivo i organski. A onda, pažljivijim ponovnim sušanjem zapravo otkrivam jedan sasvim novi svijet razgovora i glazbe. 'The Well' nije najbolji Gustavsenov album, već djelo za sebe ili bolje rečeno - remek-djelo!

Očigledno godine i iskustvo čine svoje. Tenor saksofon Tore Brunborga napokon uspostavlja ravnotežu u komunikaciji i daje novu težinu Gustavsenovoj glazbi. Ona sad postaje artikuliranija, sofisticiranija i još senzibilnija. Kompozicija 'Communion', odnosno 'Communion, var.' možda najbolje ocrtava i opisuje tu jednu novu povezanost među glazbenicima. Ovdje svakako valja spomenuti i prisutnost 'novog' kontrabasa Matsa Eilertsena koji poput veznog tkiva drži konstituciju na okupu, ne dozvoljavajući da se, u bilo kojem trenutku, raspadne. Ukoliko je i postojala rasprava oko ranijih albuma je li kontrabas pretenciozan i prenaglašen, ovdje to sasvim sigurno nije.

Minuciozni razgovori praćeni izrazitim uvažavanjem i s ogromnim osjećajem za tuđi 'privatni prostor' u koji se ne ulazi bez dopuštenja, naprosto ostavljaju bez daha. Ovakvi, zreli razgovori zaslužuju ništa drugo nego bezrezervnu preporuku i bezgranično opetovano preslušavanje albuma. Sjajno pogođeno ime albuma 'The Well', de facto je nepresušni bunar iz kojeg će mnogi piti i ponovno se vraćati po još, utažiti žeđ i umiti lice svježim notama.

ECM već godinama unazad producira snimke oko kojih se lome koplja u audiofilskim krugovima. Jedni će reći da stvara iluziju lažnog prostora kakav u prirodi ne postoji i da takav raspored glazbenika uživo jednostavno ne bi bio fizički moguć, dok će drugi tvrditi da im to nije toliko važno s obzirom na besprijekorno visokovjeran snimak instrumenata.

Osobno ću se nakloniti drugoj strani jer u ovom albumu ne tražim da mi se kvartet preseli u dnevni boravak ili da ja otiđem u dvoranu, već želim savršeno razgovjetno razumijeti o čemu ovi glazbenici razgovaraju.

I zato, zamolit ću vas za malo tišine... Tord Gustavsen Quartet ima riječ.