HOME FORUM KLUB KONTAKT
HI-FI KUĆNO KINO HOW TO VAŠ HI-FI INTERVIEW NOVOSTI PREPORUKA OGLASNIK  

Audiofil - feel the sound - Paul Desmond - Skylark - Glazbena Preporuka
Paul Desmond - Skylark
napisao: Nebojša Uglješić

Label : CTI
Format : CD

Glazbeno sudjelovanje u nečem velikom poput Dave Brubeck Quarteta, zacijelo je predstavljalo ispunjenje sna većine glazbenika tog vremena, ali i svojevrsna "kočnica" ka pojedinačnoj afirmaciji, a u kakvoj se našao i Paul Desmond. Ovaj izuzetan saksofonist pronašao je izlaz iz "sjene" snimivši svoj prvijenac "Skylark" (CD, CTI 5129322) 1973. godine za nezavisnu izdavačku kuću CTI, koju je tada vodio osnivač Creed Taylor, a koja se danas nalazi (kao i većina izdavačkih kuća) pod krovom Sonya. Iako je već do tada snimio nekoliko autorskih albuma (neke u suradnji s gitaristom Jim Hallom), "Skylark" je ustvari ostavio do tada najsnažniji autorski potpis Paula Desmonda.

Album započinje kompozicijom "Take Ten", obradom famozne skladbe "Take Five" sa čuvenog albuma "Time Out" iz 1959. godine koju je Paul Desmond napisao dok je svirao u sastavu Dave Bruback Quarteta i koja je svojedobno predstavljala pravu malu revoluciju u jazzu, približivši jazz običnom čovjeku na način na koje su to činile kompozicije komercijalnih sastava. Za razliku od Dave Brucbeck Quarteta, ovdje Paul Desmond ubacuje u "višu" brzinu i stvara reinkarnaciju spomenute kompozicije s još jačim ritmičkim naglaskom.

No, ono što ovaj album čini sasvim posebnim je to, što uz popis kompozicija koje je Paul Desmond uvrstio na ovaj album, obradu tradicionalne skladbe "Romance de Amor" i gostovanje gitariste Gabora Szabe, "Music For A While" (Henry Purcel), "Skylark" (Carmichael/Mercer) i druge, svira saksofon na vrlo ležeran i gotovo opijajući način.
Ako su snažno prepoznatljive stilove sviranja izgradili saksofonisti poput John Coltranea, Ornett Colemana (za kojeg je Desmond jednom prilikom rekao da je njegovo sviranje poput življenja u kući gdje je sve obojano u crveno), Sonny Rollinsa i Cannonball Adderleya, tada im se Paul Desmond priključuje i upisuje u povijest najvećih jazz muzičara svih vremena. Moram svakako spomenuti da je i ostatak društva na albumu impresivan. Ron Carter (kontrabas), Jack DeJohnette (bubnjevi), Bob James (klavir), Gabor Szabo (gitara), Gene Bertoncini (gitara), Ralph MacDonald (udaraljke) i naravno, Paul Desmond (alto saksofon), na nešto više od 50 minuta glazbe prezentiraju jazz koji će obilježiti ovaj album kao iznimno glazbeno ostvarenje 70-ih godina.

Užitak slušanja ovakvog muzičkog izdanja mogli bismo usporediti s uživanjem u dobroj hrani i piću. Zaista, nakon izvrsnog aperitiva, slijedi toplo predjelo, zatim glavno jelo popraćeno vrhunskim vinom i desert koji je ovdje u obliku tri alternativne izvedbe kompozicija "Skylark", "Indian Summer" i "Music For A While". Jedini problem koji se tu javlja je taj, što ste nakon ovakve glazbene gozbe vrlo brzo ponovno gladni i vaš apetit naprosto traži još.

Glazbena virtuoznost koja se krila u Paul Desmondu, možda je posljedica bohemskog načina življenja, a u kojem se kulturno stvaralaštvo uvijek nalazi ispred vlastitog zdravlja. Tako je i Paul Desmond bio sklon žestokom piću, ali i duhanu. Paul Desmon preminuo je 1977. godine od posljedice raka pluća, iako je nekoliko mjeseci ranije održao svoj posljednji koncert (s Dave Brubackom) u veljači 1977. godine. Možda ovaj posljednji podatak dovoljno govori o predanosti glazbi Paul Desmonda.
 

Audiofil - feel the sound - Paul Desmond - Skylark Audiofil - feel the sound - Paul Motian Band - Garden of Eden - Glazbena Preporuka
Paul Motian Band - Garden of Eden
napisao: Nebojša Uglješić

Label : ECM 1917 / Dinaton
Format : CD

Prekrasan je osjećaj kada odvojimo dio slobodnog vremena preslušavajući novi jazz album. Pogotovo ako se radi o kvalitetnom sadržaju. No, "problem" nastaje kada je album toliko dobar, da vam počinje oduzimati više od rezerviranog slobodnog vremena za slušanje. Upravo takav je najnoviji album Paul Motian Banda "Garden of Eden" (CD, ECM 1917 / Dinaton).

Iako je ovo drugi album Paul Motian Banda u ECM izdanju, za razliku od prvog "Psalm" iz 1981. godine, postav je potpuno različit i proširen, te se u stvari ne nadovezuje na spomenuti album, već na glazbu "Electric Bebop Banda", također predvođenom Paulom Motianom. Dvadeset i pet godina nakon albuma "Psalm" u sastavu su Chris Cheek na tenor i alto saksofonu, Tony Malaby na tenor saksofonu, talentirani Jakob Bro (27) na gitari kao i Ben Morden i Steve Cardenas, Jerome Harris na basu, te Paul Motian na bubnjevima.

Kuriozitet albuma mogli bismo naći u samim godinama Paula Motiana, koji je navršio u trenutku snimanja albuma 73 godine i koji još uvijek pokazuje nevjerojatnu snagu glazbenog izražavanja. S druge strane, te iste godine donijele su i svu zrelost skepticizma, ironije, drame, nostalgije i životnog iskustva na ovaj album. Gotovo je nemoguće zaobići sve sociološke aspekte koje je Motian "ugradio" ovdje, a koji počinju kompozicijom "Pithecanthropus Erectus" Charles Mingusa i protežu se kroz cijeli album, sve do posljednje kompozicije na albumu "Cheryl" Charles Parkera, ostavljajući gorak okus istine koliko je jazz danas izražajan i jak.

Da ne bi pomislili kako se radi o albumu mračnog (svakodnevnog) ugođaja, ostavljam prostora da se "Garden of Eden" ipak doživi kao "Raj" za glazbeni doživljaj. Tome u prilog ide ne samo produkcijska strana ovog izdanja, već i odabir tematike koja se proteže kroz "Garden of Eden", prezentirane kroz svojevrsni presedan kada su u pitanju instrumenti jazz sastava. Iako možda ništa neobično za glazbu Paul Motiana i ranije spomenutog "Electric Bebop Banda", upotreba tri električne gitare, alto i dva tenor saksofona uz bas i bubanj, "pojava" je koja se danas ne susreće često.

Što ovakav instrumentalni koncept stvara, najbolje se "vidi" na albumu kroz kompozicije "Mesmer", "Mumbo" "Jumbo", "Balata", "Prelude 2 Narcissus" i "Manhattan Melodrama".
Prema osobnom stavu, smatram da je Paul Motian svoj potpis na "Garden of Eden" stavio u pretposljednjoj kompoziciji "Evidence" Theloniousa Monka.

Možda nije loše napomenuti da sve kompozicije u izvedbi traju u prosijeku oko tri do četiri minute (izuzev prve i treće), što nas na neki način vraća na sami početak jazza kao glazbenog žanra, ali i uvodi u jedan sasvim novi oblik glazbene konverzacije. Iako "sažete", kompozicije su visoko artikulirane i jasne.

Zaključio bih recenziju ovog izuzetnog izdanja sa željom, da Paul Motian skupi snage za snimanje još jednog ovakvog albuma, za još jedno "bezobrazno" oduzimanje slobodnog vremena.

Siguran sam da će se to i dogoditi...

 

Audiofil - feel the sound - Paul Motian Band - Garden of Eden Audiofil - feel the sound - Miroslav Vitous - Universal Syncopations - Glazbena Preporuka
Miroslav Vitous - Universal Syncopations
napisao: Nebojša Uglješić

Label : ECM 1863 / Dinaton
Format : CD

Jazz kao glazbeni žanr se odvaja od drugih žanrova, između ostalog, i po učestalom "gostovanju" pojedinih glazbenika na albumima svojih kolega, odnosno prijatelja.
Jedno takvo prijateljsko druženje dogodilo se i ovdje, na albumu Miroslava Vitousa - Universal Syncopations (CD, ECM 1863 / Dinaton). Da se zaista radi o prijateljima, najbolje govori sama glazba koju sviraju, odnosno rečenice i fraze koje međusobno izmjenjuju svirajući.
S druge strane, da bi druženje i razgovor protekli u najboljem raspoloženju, potrebno je i odabrano društvo. Na svu sreću ovdje se to društvo i okupilo, tako da su se za istim "stolom" našli, uz Vitousa (bass), Jan Garbarek (soprano i tenor saksofon), Jack DeJohnette (bubnjevi), Chick Corea (klavir) i John McLaughlin (gitara). Povremeni sugovornici su bili Wayne Bergeron (truba), Valerie Ponomarev (truba i flugelhorn) i Isacc Smith (trombon).
U nešto više od 54 minute razgovora, teško je reći tko je vodio glavnu riječ.
Temu za razgovor ("Bamboo Forest") je otvorio sam Vitous, nastavio Garbarek, i tu se dalo naslutiti da ovo druženje, za razliku od ostalih, neće završiti u svađi i nerazumijevanju, već u onom što se rijetko može danas naći (izuzev glazbe), u sinergiji.
Iz teme u temu, razgovor niti u jednom trenutku nije postao dosadan, nametljiv i naporan. Naprosto je užitak bilo čuti što ima za reći svaki od glazbenika.
Niti jedan od njih se nije ponavljao, niti jedan nije nadglasavao drugoga, čak i kad su svi govorili u isti čas svakog od njih ponaosob se jasno razumjelo što govori. Fantastično. Glazba jest svjetski jezik i čini mi se jedini razumljivi.

Mislio sam napisati par riječi o samom Vitousu i njegovim prijateljima s albuma, kako su se sreli, gdje su se još družili, itd., ali nekako ipak dajem prednost samom albumu, odnosno druženju. Iz tog razloga pokušat ću vam prenijeti i dočarati tijek razgovora. Vjerujem da će to biti puno zanimljivije.

Kao što sam napomenuo u uvodnom dijelu teksta, razgovor je počeo s kompozicijom "Bamboo Forest", dakle jednim vedrim tonom kakvog često nalazimo u ritmu Bossa Nove. Ovoga puta sa slavenskim ugođajem. Pritom mislim na relaciju Vitous - Garbarek (češko - poljski korijeni). Nemojte ni slučajno pomišljati da bi naručili kakav koktel i zanemarili razgovor, jer već u drugoj kompoziciji "Univoyage", DeJohnette i McLaughlin serviraju tekstove za najveće hedoniste. I dok DeJohnette vodi neponovljivu dinamiku razgovora, do riječi dolazi Bergenon i "smiruje" kontekst za nadolazeću raspravu u "Tramp Bluesu".

Kako se druženje nastavlja, sve je jasnije da prisustvujemo izrazito intelektualnom razgovoru, kakvog sam otprilike čuo u zadnje vrijeme na odličnom Tomasz Stankovom albumu "Suspended Night". Možda se netko neće složiti s napisanim, ali treba uzeti u obzir da oba albuma predstavljaju sami vrh današnjeg modernističkog pristupa jazz glazbi. Doduše, "Universal Syncopations" se može uspoređivati i s Vitousovim albumom "Infinite Search" iz 1969. godine kada je snimio, pod europskim utjecajem, izuzetno moderan album za to vrijeme. Tada kao i sad, na ovom albumu, Vitous svira bas u potpunom kontekstu s drugim instrumentima, te ga ne dovodi u ulogu ritam sekcije. Šezdesetih godina prošlog stoljeća, takav pristup sviranju je bio ispred svog vremena. Danas pak, izražajna je afirmiranost i artikuliranost kod ovakvog načina sviranja.

U nastavku razgovora stvari će se pomalo "zakomplicirati" kroz "Faith Run", "Sun Flower" i "Miro Bop". Izrečene fraze u tim kompozicijama će možda stvoriti iluziju "galame", ali na svu sreću u tim trenucima dosežemo klimaks albuma i naprosto upijamo sve ponuđene rečenice razgovijetno i u istom trenutku. Kao i svako društvo dobrih prijatelja, tako i ovo poštuje riječ sugovornika do maksimalnih razmjera. Razgovor privode kraju kroz kompozicije "Beethoven" i "Medium", dok završnu riječ na kraju albuma Vitous prepušta Garbareku i DeJohnettu kroz baladu "Brazil Waves". Kako je počeo razgovor, tako je i završio. U prijateljskom tonu.

Kad će se društvo ovakve "literarne naobrazbe" ponovo naći u istom sastavu teško je reći. Do tada, zahvaljujući tehnologiji i mogućnosti da se zapiše sve što se izgovorilo na ovakvom druženju, prepuštam vas (i sebe) opetovanom preslušavanju i uživanju.

Dobro je slušati jazz(iste) ovih dana...

 

Audiofil - feel the sound - Miroslav Vitous - Universal Syncopations
Arhiva  Page:   << Prev   1   2   3   4   5   6   7  8  9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   Next >>

 



NOVO U FORUMU

 Forum: HIFI komponente ...
  Preporuka Audiolab, Rotel...

 Forum: HIFI komponente ...
  Dobre SH prilike

 Forum: Prostorna akustika
  Tretman plafona

 Forum: CD i ostali mediji
  Nova muzička izdanja

 Forum: HIFI komponente ...
  Najljepši zvučnici na svijet...

 Forum: Vinyl
  Koja zvučnica

 Forum: HIFI komponente ...
  Audio Epilog Albino

 Forum: CD i ostali mediji
  SACD gdje kupiti

 Forum: Retro Audio
  Tandberg TR 3030


NOVI ČLANOVI FORUMA

 delboy
 urukhai
 306maxi
 Twrr
 acrncevic
 Habec
 kova2110